Tradicionalno se kombinacija glasa i klavira koristi kao uvježbavanje za same glazbenike, te u svrhu razrađivanja pojedinih skladbi ili pak kao adaptacija već gotovih komada. Ovaj dugovječni bračno-glazbeni par iz pulske grupe Nola je se odlučio neke od najpoznatijih pjesama iz svoje dvadesetogodišnje karijere predstaviti u novom svjetlu upravo u minimalističkom aranžmanu samo vokala i klavira. Uz suradnju pijaniste Leona Brenko, koji je na novo uglazbio i odsvirao ovih ukupno devet pjesama, vrlo fini i intimni vokal Gabi Galant-Jelenić je ovdje zasjao u punom sjaju, a iste one pjesme koje su nas u protekla dva desetljeća podsjećale da naša takozvana mainstream scena ipak nije potpuno operirana od iskrenih emocija i pravih ljubavnih priča, sada zvuče drugačije ali ne i manje impresivno. Koliko god se isticanje veze i braka ovih dvoje glazbenika, koja čini podloge njihovim pjesmama, ponekad radi svoje (uspješne) dugotrajnosti činilo kao nadobudno hvalisanje pred ostalim manje sretnima, oni su s tim pokazali da je to, ma kako god se činilo nemogućim, ipak ostvarivo. Oni još uvijek žive skupa svoj san o vječnoj, neslomljivoj ljubavi, a album "Nola piano" je, više nego i jedan od prethodna četiri, upravo za one koji dijele s njima to isto stajalište.



Uvijek na granici s patetikom, u ovih devet pjesama je ljubav s happy endom centralna tema, čije suštine mogu najbolje prepoznati oni rijetki koji su imali i imaju slično iskustvo, dok će većini ostalih koji se upuste na preslušavanje ovog novog uratka to sve zvučati tek kao puka romantična maštarija. Kako god, ovdje je riječ ipak o vrlo lijepom i osjećajnom albumu, koji "živi" od kvalitetnog vokala i ništa manje kvalitetnog klavirskog aranžmana. Pijanist Brenko je se potrudio i u tome uspio izgraditi zanimljive kompozicije, koje su potpuno neovisne od originalnih izvedbi. S kojima je zagrebao u samu bit glazbeno-plodonosnog odnosa između dua Gabi-Marijan, stvorivši vrlo intimne i osjećajne balade. Dosta sneno, lagano i melodično ovaj izvrsni pijanist je udahnuo novi život pjesmama koje su manje više svima odnekle poznate, a uspješnica "Dio tebe" je svakako najistaknutija među njima i koja ovdje zvuči puno emotivnije nego u svom izvornom obliku. Što se, zanemarimo li ograničeni instrumentalni koncept, također odnosi i na ostatak albuma, koji je na puno višem umjetničkom nivou nego sva dosadašnja Nolina izdanja. Postali su zreliji i slojevitiji, a ovim pijanističkim albumom si otvaraju put ka više artističkom izričaju, a udaljuju se od onog dijela scene u kome su do sada uglavnom plivali. Ako ovaj album nije samo jednokratni izlet, ostaje pitanje kako će se u to sve ostatak ove grupe u budućnosti uklopiti.

ocjena albuma [1-10]: 7

z. marković // 06/01/2013