Rozseta ili na mađarskom ruža, ovdje je osnovna tema koja je u njihovom pristupu ponovno realizirana kroz instrumentalne komade bez naslova. Svih 7 numera je označeno kao i sam album, te se ovaj kompozitorski potez provlači sada već na treći album ukazujući nedovoljnu fleksibilnost Mečke kao osnovice benda da tim vrlo uspjelim i vještim sviračkim bravurama dade i nekakve adekvatne nazive. Ovako zadaje težak imperativ percepciji slušatelja da sam odredi i dokuči poantu djela poput onih uobičajenih caka i fazona klasičnih glazbenika koji svojim instrumentalnim djelima daju nazive 'koncert za violinu i orkestar', 'simfonija u c-duru', 'sonata za piano i gudački kvartet', 'fuga u g-molu', 'andante', 'adaggio' i sl., a neke vrlo bliske poveznice nailazimo i u techno sceni kada slušate kompozicije bez ikakvih naziva, često označene samo kao 'track', 'stuff' ili 'part'. Jeste da se u takvim slučajevima prepušta na volju mašti slušatelja, no recimo kod klasičara ipak postoji određena priča o kojoj razglabaju muzikolozi istražujući najčešće privatne živote autora u zadanim razdobljima kada su djela nastala, pa iščeprkaju moguće inspiracije i porive koji su nadahnuli skladatelje. A u novije vrijeme i sami autori daju opširnije priče i detalje po kojima su djela sličnih, to jest, tipičnih muzičkih formi i naslova nastale.

U slučaju Mečke i Neuroleptic Trija ne postoje nikakve vodilje, skripte, sinopsisi i popratni press materijal mada, evo, kako vrijeme odmiče, a njegov bend se giba u tom pravcu skladanja kompozicija bez naslova, trebao bi naći za shodno da barem djelomice uputi publiku u način izgradnje i značenje realiziranih djela. Naravno, bez putokaza može se baljezgariti, lunjati, šarati i lutati, pa tako mogu trabunjati o ovih 55 minuta svašta, te vjerojatno pri tome posve skrenuti s osnovnih smjernica kojima je težio kompozitor.

Naslovi: 1.-7.Impro - rozseta

ocjena albuma [1-10]: 7

horvi // 12/02/2014