Ovaj trojac dolazi iz Subotice i svira jazz. Oni su Nenad Knežević (truba), Aleksandar Petrović Mečka (bas, gitara) i Ambruš Robert Pedala (bubnjevi). Jedno kraće vrijeme s njima je svirao Takacs Tibor Faky (klarinet) i samo se može pretpostaviti kakav je ovo magičan zvuk bio! Ritam sekcija je očigledno došla iz rock teritorija, Mečka je bio stalni član one čuvene grupe Sherbet Underground u 90-im godinama (Slušaj najglasnije je reizdao njihova 3 albuma), a informacije govore da su članovi Narcoleptic Trija u proteklih 20-tak godina svirali u Panix, Gyass, Earth While Sky Bandu, Wroom, te su radili sa Lajko Felixom, Olah Vinceom, Mezi Szilard... Radili su i glazbu za film i teatar, a ovaj 45 minuta dugačak zapis nastao je u novembru 2007. nakon jednog čistog improvizacijskog sessiona. Kažu da inače sviraju različite instrumente, no ovdje koriste samo električnu bas gitaru, bubnjeve i trubu. Na njihovoj myspace stranici stoji da sviraju jazz, jungle i swing, no za najkraće pojasniti dovoljno je reći da je ovaj materijal isključivo jazz.

Pjesme nose naslove "Heroic improvisation" i ima ih 5 komada, a već u prvoj "1st heroic improvisation" koja je ujedno i najdulja, Neuroleptic Trio doslovce brazde do daske sa improvizacijama gdje je u prvom planu truba koja ima i nadosnimljenih dionica. Ritam je veoma plesan, relativno jednostavan i brz, ali truba je, ono što se kaže 'masaža mozga'. Pokušajte zamisliti Charlie Parkera na nekakvom LSD-u i dobiti će te nevjerojatan kolaž šarenila koji traje punih 13 minuta. Tek u posljednjem dijelu kompozicije truba se malčice 'spušta' na zemlju laganijim i jednostavnijim linijama. Da je ritam sekcija došla iz r'n'r voda, potvrđuje naredna "2nd heroic improvisation" gdje se mogu osjetiti relevantne reference očito inspirirane funkom, pa i technom gdje su bas i bubnjevi dobili nešto više slobodnog prostora za solo pasaže. Truba je kao i u prethodnoj podebljana sa još jednom linijom (hm ili dvije?) tako da vlada skoro kreativna zbrka nabacanih zvukova u magičnom psihodeličnom brzancu. Tempo znatno opada u trećem broju "3rd heroic improvisation" gdje su duboko zašli u neku elegiju; bas gitara zvuči kao ambijentalno - melodični doom/ nu-metal, no zato truba nesmiljeno šara oivičena delay/ echo efektima. Ova skladba je nekako najpopističnija premda je laganog tempa, a glavnu zaslugu za to imaju ukusno raspoređene, uglavnom minimalističke melodije basa. "4th heroic improvisation" je već vrlo brzi funk gdje se truba doslovce nadmeće u svađi sa drugom linijom trube, ali o čemu raspravljaju u prvom dijelu aranžmana, uistinu ne bih znao odgonetnuti. Kasniji razvoj ove najkraće kompozicije (6 minuta) donosi uglavnom solo za jednu trubu i zvrzlani zaplet basa koji se ovdje odvažio u nemoguće kombinacije, a pjesma završava cvrkutom ptičica koje meni djeluju poput pilića. Posljednja "5th heroic improvisation" ponavlja gradivo prethodnih skladbi, te se u njoj već pomalo osjeća i stanoviti zamor od ovakvih egzibicija budući da ista traje punih 10 minuta. Stanovitu protutežu 'peglanju' priuštili su u zadnjem dijelu gdje su odlutali gotovo u noise-jazz sfere.

Ovo nevjerojatno šaranje sa improvizacijama i psihodelijom teško da bi moglo sjesti klasičnoj jazz publici poput one koja posjećuje primjerice zagrebački jazz festival, no taman je negdje za drugu opciju, N.O. Jazz Festival jer pokazuje stanovite 'alternativnije' stilske otklone u posvemašan free-jazz izraz križan sa rockom i funkom. Ekspresivno i poprilično sirovo, tehnički vrlo koncizno, pa i zahtjevno djelce koje donosi znatno pomaknute jazz standarde.

ocjena albuma [1-10]: 7

horvi // 14/12/2010