Bubnjevi Amrus Roberta, saksofon Takacsa Tibora i Mečkina bas gitara na ovom 35-tominutnom zapisu iz 2007. šibaju slobodne fraze kako se god kome prohtije. Nema nekih striktnih obaveza suhoparnog držanja za forme i lajt-motive izuzev da se sve odvija u vrlo plesnom tempu na prva dva komada, dok se u trećem ritam raslojava kompleksnije s dinamičkim tenzijama od laganog do naglih preobrata u veće brzine s konstantnim intervalima u inercijama. Puno funka i nezaobilaznog jazza, te vještih preobražaja saksofona koji neprestano priča svađajući se sam sa sobom nakratko se prekida u četvrtom komadu uplivom u folk sinonime poput natruha sevdaha, no tko će ga točno znati šta je ovome trojcu sve padalo na pamet kad su ga ovako nemilice 'jamingirali' skoro do besvijesti.



Odmak od čiste instrumentalizacije upriličen je u završnom broju "Život je Fuzz" koji zazvuči poput stare Discipline Kičme zahvaljujući i oštro distorziranom vokalu potisnutom u dominirajuće bučni zid. Zato ako preferirate njihove radove, a svaki je, zna se, posve drugačiji i neuobičajen, baš u skladu s neuroleptičnim imenom, tako i ovaj zapis izvađen iz arhive pruža esencijalni pristup čistoj sviračkoj manipulaciji koja djeluje kao da ne postoji unaprijed pripremljen scenarij i kao da bi kod njih mogao ušetati bilo tko, pa čak i pokojni Branko Andrić - Andrla (Imperium Of Jazz) da im pomrsi ionako zapetljane konfiguracije. A tražiti u ovoj koheziji jazza sa svime i svačime neko relevantno racionalno pojašnjenje šta je šta i zbog čega točno, posve je paradoksno. Trojac svira po svome i ne mari za propast svijeta i bliske mu okoline, pa baš i da im se studio, prostor i tlo pod nogama obrušava u ambis...

Naslovi: 1.Inprovisation I, 2.Inprovisation II, 3.Inprovisation III, 4.Inprovisation IV, 5.Život je Fuzz

ocjena albuma [1-10]: 6

horvi // 19/08/2016