Točno 20 godina nakon prvog albuma grupe THE CARDIGANS (Emmerdale) i 5 godina nakon posljednjeg albuma A CAMP (Colonia), pjevačica obje grupe, Nina Persson, odlučila je objaviti prvi solo album u prekodvadesetogodišnjoj karijeri. Osim u matičnoj grupi i projektu A CAMP, Nina je surađivala s brojnim poznatim i nepoznatim glazbenicima, a među najpoznatijim suradnjama sigurno su one s MANIC STREET PREACHERS (You're Love Alone Is Not Enough), SHUDDER TO THINK (Appalachian Lullaby) ili s kolektivom THE CAKE SALE, dok je u većini tih solo izleta prati muž Nathan Larson, vođa američke grupe SPARKLEHORSE.

Iako je s THE CARDIGANS krenula kao čista pop grupa, posljednja dva albuma bila su mnogo ozbiljnija i sporija, a na to je utjecao vjerojatno i u međuvremenu snimljeni album "A Camp". Tako se ovaj prvi solo album može lakše usporediti s onim što je radila s A CAMP nego s ranijim radovima THE CARDIGANSa.

Ipak, naslovnu Animal Heart ili Food for the Beast bi po ugođaju mogli pripisati nekoj kasnijoj fazi matične grupe, no ostatak je na tragu A Campa, pun melankoličnih melodija nadograđenih predivnim vokalom Nine Persson, sa Burning Bridges for Fuel i Silver Like the Moon kao hajlajtima albuma.

Završna This is Heavy Metal više je jazzy, nego što bi se iz naslova dalo očitati, al nismo niti očekivali metalne gitare na albumu na kojem prevladava klavirska pratnja.

No, ipak, najbolja pjesma na albumu, barem meni, je bonus pjesma Sometimes. Jer kad ona zapjeva "don't let girls get you down they're just beautiful, don't let boys breaks your heart girl they're just wonderful" možeš joj sve oprostiti…

ocjena albuma [1-10]: 8

pedja // 16/02/2014

PS: Obavezno slušati: Burning Bridges for Fuel, Sometimes, Food for the Beast