home > mjuzik > Za jedan dobri fuk

kontakt | search |

BABILONCI: Za jedan dobri fuk (Slušaj najglasnije, 2014)

Babilonci su se definitivno pretvorili u electro/post-industrial, pa i neo-folk/ dark wave eksperimentaliste predstavljajući se ovim mega opsežnim albumom od skoro 8 sati (4,22 GB na DVD izdanju) u pomlađenoj i osvježenoj ekipi. Uz vokaliste Zdenu i Ljubicu, novim članovima 'babinih lonaca' postali su Petar Car (ex-Ampoule Andario) i Mario Kralj - Marek (Krlja Ustvari) koji su osmislili sasvim nove glazbene performanse, te trubač Mario Hotko koji je bez ikakvih ranijih muzikalnih dosjea pristigao iz sasvim drugačijih glazbenih sfera bliskih jazzu i funku. Cara i Mareka svi zagrebački alternativci jako dobro znaju kao organizatore onih čuvenih Smaranja koja su se od 2007. dešavala po Močvari, Jazz clubu, KSET-u, Attacku, a i na tajnovitim mjestima 'negdje na Sljemenu'. Oni već godinama komponiraju post-industrial glazbu u različitim varijantama, a ovdje su se poslužili kompjuterskim programima, semplerima, Commodore 64, klavijaturama Korg Poly 800 i uobičajenim elektronskim pomagalima koje koriste mahom svi iz tog žanra.

Ovdje je glavni akcent novi i osvježeni zvuk kojim je Zdena dobio prijeko potreban inovantan stil. Album naime djeluje poput kombinacije dva velika i legendarna, a nažalost i nepostojeća benda, tvoraca svega što se povezuje uz temelje industriala, harsha, elektronskih eksperimenata i još mnogih podžanrovskih struktura - Throbbing Gristle i Coil. Glazba je vrlo eterična i što je najinteresantnije, ovih 22 naslova su odsvirani uživo, te su snimci svih njihovih proba. Na nekima su se pojavili Ljubica i Hotko dajući nove dimenzije svojim vokalima, odnosno vrlo maštovitim i jednostavnim improvizacijama trube dajući jazzy šmek, dok su kreativnu osnovicu zapečatili Car i Marek hipnotičkim elektronskim mantrama, harmonijama syntha, melodijama, različitim ekspresijama stvorenih spontano i na licu mjesta održavajući idealan poligon za Zdenine lirske egzibicije.

Vrlo dobro se znaju Zdenkovi poetski standardi. Uvijek se zajebava, sve okreće na komediju, iščašeni humor, bizarnosti i nema dlake na jeziku. Uz niz novih umotvorina, ovdje se nalaze i repeticije nekih starijih pjesama koje sada funkcioniraju posve drugačije i mahom su utopljene poput meddle shema u nove kompozicije - "Ta ona", "Fuk muzika", "Friki B" ("Friki beibi"), "Kuča plavog svetla", "Katarina", "Kamikaza", "Zabava", "Mr.blue", "Čičak u kosi", "Kao ptica", "Znanje stanja"... Vokalno je često nafilan distorzijama, halovima, delayima i sličnim efektima, pa nesmiljeno improvizira do mile volje jer ima pjesama koje taman po opsegu odgovaraju duljini jednog klasičnog albuma od 40 minuta.

Istina da su sve ovo sirovi snimci, produkcijski su nedorađeni, ali tko bi se s time htio mjesecima zafrkavati? Često se osjeća da se tu moglo mnogo toga reducirati, odrezati, adekvatnije razbacati po kanalima, neke dionice posebno naglasiti, te mnogo toga dotjerati, tehnički ušminkati i ponegdje poglasniti jer sve ovo ima svoj debeli smisao prijeko potrebne inovacije. Pronađe se čak i plesnih komada s tipičnim 1/4 taktovima u ponekim skladbama ("Katarina, zabava, pustite me, friki b."), pa i nešto synth-popa, čistih samplova, te glazbenih matrica s kojima je Zdena otpočeo svoju solo karijeru još prije gotovo 15-ak godina nakon razlaza Loših Dečki.

Stilski osim što Car i Marek doslovce rasturaju u svome minimalističkom i eteričnom skladu kojeg kreativno koriste, crpe i kontaju na gotovo istoj valnoj duljini kao što su se međusobno kontali članovi Throbbing Gristle ili u sasvim drugačijem, nešto kompleksnijem sviračkom okružju Mick Jagger i Keith Richards, njih dvojica ne zaziru niti od povremenih funk/trance/techno uboda ("Drek, fly, hi, ta ona, free your m.m."), snažnih EBM komada a'la PPF i Suicide ("Fuk muzika, suicide child"), plesnog electro-noise/techna ("Droga, sve ide po planu"), konotacijama ambijentalnog industriala, dronea, space-electra ("Instrumental 2"), čudnovatih ezoterija ("Kabum roboti pričaju", "Kuča plavog svetla, kamikaza"), izuzetno ekspresivnih i eteričnih industrial/ neo-folk psihodelija ("Kurvini sinovi ljuti, moj prijatelj" u odličnoj adaptaciji stila Current 93, Death In June, pa i Einstruzende Neubauten u kome se Zdena pretvorio u nadahnutog naratora poput David Tibeta)... Čak su katkad, možda i nesvjesno odvalili u kraut-rock/dub filajući ekspresivan noise ("S. child, free your m.m., sve ide p.p.").

Njih dvojica se fokusiraju na minimalističke mantre koje neprekidno razvijaju i dodavaju im nadogradnje. Obojica barataju sa svom aparaturom, nema striktnih načela da je samo jedan zadužen recimo za klavijature, a drugi za programe. Neprekidno se smjenjuju što obogaćuje kreativni proces rada, a u tom smjenjivanju na instrumentariju stalno nešto kombiniraju tako da se onaj copy/paste sistem ovdje ne može nimalo evidentirati mada mnogo toga miriše kako su samo napravili jednu - dvije osnovne matrice za kompoziciju i onda je repetirali unedogled. Doduše, tu postoji shema mantričke seanse, ali u svakom taktu i periodu, oni neprekidno konfiguriraju apstrakcijama, bogatom maštom, igrama, inverzijama, dakako i pogreškama.

U književnim krugovima kritičari i literati se znaju šamarati sa činjenicom da ako nisi pročitao Krležine "Zastave" koje imaju 'mali milion nastavaka', onda ne možeš biti kompetentan da tumačiš Krležu. A s ovim albumom je vrlo slična stvar. Svih onih prethodnih 13 albuma Babilonaca po svojoj ukupnoj duljini jedva da se mogu mjeriti s ovim ogromnim poduhvatom. Dobro, po minutaži premašuju ovaj nevjerojatan mamutski serijal, no kako su bili objavljivani unazad točno 7 godina, oni koji su ih redovito pratili i uočavali različite Zdenine oscilacije, mnogobrojne suradnje s Hrcom, Bušom i St-om iz Goribor, ne samo da mogu nadebelo ostati iznenađeni ovim preobražajem u sasvim drugačiji glazbeni teritorij, nego bi uz dužno poštovanje trebali i ovaj materijal usvojiti kao neophodno gradivo u tumačenju našeg istinskog underground autora.

Hotko se svojom trubom veoma autoritativno uklopio svirajući drone delicije i disonantne jazzy harme pridonjevši izuzetnoj psihodeličnosti kao da se iz pozadine ovoj ekipi priključio Mark Isham, a ponegdje i sam Miles Davis. Okey, Hotko još nema odlike virtuoza, ali zamislite, ovaj umjetnik je trubu počeo puhati tek prije nekoliko mjeseci i već mu sjajno ide kao da se nagutao tripova i sa starim maliganskim jazzerima be-bopa drugovao onih čuvenih ranih 50-tih godina. Upravo su ti trenuci kada sav četverac zajedno improvizira i najoriginalniji dio ne naslanjajući se ama baš na nikakve uzore premda ih svi imaju u tolikom izobilju da se ne bi mogli pobrojati niti na 20-30 stranica kucanog teksta formata A4. Valja spomenuti naslove "Kabum roboti pričaju", "Kuča plavog svetla, kamikaza", laganice "Monotonija, e.b. 719, rasprava", "Primitivno", "To je taj zvuk, Mr.Blue" i završnu "Znanje stanja, kao ptica" u kojima su zvučni i glazbeni parametri najkompaktnije sređeni i usklađeni.

I kad konačno, da li u komadu od prve ili s odmacima od nekoliko dana poslušate ovu nevjerojatno dugačku session sagu, slobodno možete svojoj autobiografiji dodati stavku da ste kompetentni alternativac za svaku raspravu o Babiloncima, Zdeni, Mareku i Caru.

Naslovi: 1.719, 2.Be a fool, 3.Drek, fly, hi, ta ona, free your m.m., 4.Droga, sve ide po planu, 5.Fuk muzika, suicide child, 6.Instr, 7.Instr 2, 8.Kabum roboti pričaju, 9.Katarina, zabava, pustite me, friki b., 10.Kuča plavog svetla, kamikaza, 11.Kurvini sinovi ljuti, moj prijatelj, 12.Monotonija, e.b. 719, rasprava, 13.Nedodirljivi, 14.Primitivno, 15.S. child, free your m.m., sve ide p.p., 16.Sve ide po planu, zabava, 17.Ta ona, 18.Ta ona, guraš prejako, 19.To je taj zvuk, Mr.Blue, 20.Tri čička u kosi, 21.Wish you all, sve ide p.p., kao ptica, križ rat, zn stanja, 22.Znanje stanja, kao ptica

ocjena albuma [1-10]: 8

horvi // 15/03/2014

Share    

> mjuzik [last wanz]

cover: Vile Nilotic Rites

NILE: Vile Nilotic Rites (2019)

| 29/11/2019 | horvi |

>> opširnije


cover: Ono bitno o njima

KING UBU: Ono bitno o njima (2019)

| 26/11/2019 | horvi |

>> opširnije


cover: Libertin

VEDRAN RUŽIĆ: Libertin (2019)

| 24/11/2019 | jura |

>> opširnije


cover: Filip Fantoni

FILIP FANTONI: Filip Fantoni (2019)

| 12/11/2019 | horvi |

>> opširnije


cover: Upper Structures

PAVLE MILJENOVIĆ: Upper Structures (2019)

| 07/11/2019 | jura |

>> opširnije


> chek us aut!
> diskografija
cover: Za jedan dobri fuk

> linkz
> rilejted? [@ terapija.net]
> last [10] @ terapija.net

well hosted by plus.hr | web by plastikfantastik*