Treba dosta hrabrosti da se s prvim albumom upustiš u koncept, pogotovo ako si bend dvadesetiprvog stoljeća iz San Francisca, a radnja albuma smještena je u Japanu u 19 stoljeću. Naravno, riječ je o ljubavnoj priči. Nesretnoj, of course!

U uvodu se upoznajemo s junakinjom albuma, Nakajimom Ume, prema čijem se dnevniku cjelokupna radnja odvija. Pjesma Ume je izvrstan dream pop nošen lebdećim vokalom, već na sljedećoj pjesmi tempo se ubrzava u college rock ritmu.

Old Style experimetnalni je intermezzo gdje se slušatelj upoznaje s tragičnim vjenčanjem naše junakinje s bogatim starijim gospodinom, dok se u synth pop Golden House može nazrijeti da se sprema zaokret u priči.

I naravno, New Style Askashi nasljednik je Old Stylea u kojem doznajemo za skrivenu ljubav Ume i mladog pjesnika, koji joj ulijeva nadu u bolji život. Kako to obično biva u tužnim pričama, suprug saznaje za vezu te našu junakinju šalje u neko daleko japansko selo, a pjesnik izvši samoubojstvo (The Lovers Suicide) u shoegaze maniri.



Kako smo tek došli do polovice albuma, preostalo je tugovanje naše junakinje i razmišljanje o smislu života te zagrobnom životu. MBV-ovske Tanka i Edo Method dio su kad odlučuje o načinu na koji će si oduzeti život i naći se na drugom svijetu s voljenim, a The River Sumida daje do znanja kako će to biti.

Dašak sreće u madchester ritmu čuje se u Heaven Holds the Place, što nam daje do znanja da su se ljubavnici sreli, da bi za kraj na "nebu" (Heaven) doživjeli duboku starost... a ako dobro pogledate u nebo, možda ih i vidite da još dan danas zagrljeni sa smješkom na licu šeću nebeskim prostranstvom.

Predivne melodije i izvrsni vokali svrstali su ovaj album u vrh ovogodišnjih izdanja, a nadam se da će osim mene i mnogi drugi prepoznati ovaj bend koji se nazvao po gitaristici i vokalu My Bloody Valentine.

ocjena albuma [1-10]: 9

pedja // 28/08/2014