home > mjuzik > Pink Narcissus

kontakt | search |

TUXEDOMOON: Pink Narcissus (Crammed Disc, 2014)

Tekuća godina koja se približava kraju donijela je konačno realizirani album Tuxedomoon, prvi nakon vrlo blijedog "Vapour Trails" objavljenog još 2007., ali spram njega, ovaj je još blijeđi. I to bez ijedne vokalne pjesme, te kao rijetko do sada u njihovoj karijeri gotovo bez gitara.

Činilo bi se da je "Pink Narcissus" namjenski ili soundtrack album slušajući ga po samoj konfiguraciji. I nećete se prevariti, rađen je za istoimeni legendarni skandalozni film iz 1971. za potrebe francuskog filmskog festivala L'Entrange. Film je u originalu režirao James Bidgood, a riječ je o drami na temu muške gay prostitucije (glavnu ulogu je tumačio Bobby Kendall) gdje se glavni junak metaforički uživljava u ulogu matadora i roba za vrijeme rimskog carstva. U prvom planu su Steven Brownovi izleti duhačkih instrumenata (sax i klarinet) s tek malo klavijatura, gotovo bez ritam mašina i u nekim skladbama kombinirane s Blaine L. Reiningerovom violinom, te Luc Van Lieshoutovom jazzy trubom s poklopcem. Većina materijala je ambijentalnog sadržaja s atmosferičnim ugođajem o različitim destinacijama s obzirom da su im životni putevi raštrkani širom kugle zemaljske, pa se tako isprepliću motivi Mexica, latinske amerike, Balkana, Turske, Bliskog istoka, Indije i dakako, prirode koja je osnovna tematska nit vodilja.

Kako je materijal nastajao u dugotrajnom procesu internetskom razmjenom snimljenih ideja, jasno se uočavaju osnovne boljke ovakvog nebendovskog, odnosno izvantimskog rada. Uglavnom Blaine i Brown su svaki ponaosob snimili svoje predloške, obično za duhači instrument, odnosno za violinu ili klavijature, a ostatak ekipe ih je popratio sa nekim svojim sitnim linijama minimalističkih basova i laptop efekata Petera Principlea. Odnosno, ovaj osnovni dvojac se u tim kontaktima osovio daleko više na samu kreativnu



Melodije se vrlo sporo razvijaju, uvodne ambijentalke "Nature" i "Dorian" ih niti nemaju, ona dolazi tek u trećoj "Toreador del amor" s ponešto prostornih udaraljki i odjekom ritam mašine (bas pedala), ali je minimalizirana na Brownov sax koji u 2-3 promijene repetira jedan te isti lajt-motiv poput arpeggia. I kad se pomisli da će krenuti čvršće oblikovane skladbe, pristiže klavirska figura "Vanity" poput lagane etidne vježbice. Motivi istoka satkani u "Bombay tension" s ponovo Brownovim sax fragmentima jedini održavaju kakvu-takvu koegzistenciju onog starog duha benda. Prvi Blaineov doprinos uočljiv je tek u šestom komadu "Body parts" za solo violinu, ali bez ikakvog jasnijeg učešća Browna (pojavljuje se samo psihodelična Lieshoutova truba) po čemu se može ustanoviti da njih dvojica više izgleda po mnogo čemu ne žele, ne mogu ili neće uspostaviti homogeno kreativnu kompoziciju. Prva gitarska dionica slijepljena je u obrednoj "Willie", vrlo režavom komadu Blaineovog noisea gdje se nakratko priključio i Brown s nekoliko gradacija saxa i prepoznatljivih drhtavih gothic orgulja. Jedini glas na albumu zabilježen je u uvodu koliko-toliko plesnije "Hassadic pizza" u obliku ironičnog smijeha i malo žamora odvlačeći tematiku na Bliski istok i tu se konačno cijeli bend nekako uspio ujediniti. Blaine ponovno svira režavo, noiserski odrezano u nepravilnim riffovima, Brown svira sax i klarinet, a priključuje se i truba. Psihodelična violinska ambijentalka "The storm", klavirski minimalistički "Triumphant procession" i trubački disonantni "Reflection" su samo tek puke skice u kojima se moglo da je bilo onoga čega nema napraviti nešto daleko konkretnije.

Na kraju albuma došao je pljesak u obliku kratkog "Applause", samo za koga? Oni sami sebi plješću što su konačno uspjeli nekako sastaviti album? Patetično je to što se ovakvi, nekad znameniti avangardisti i inovatori zadovoljavaju s ovakvim sitnim učincima koji djeluju kao da su napravljeni bez imalo mašte i kreativnog nagona. S druge pak strane, uspjeli su nekako izbjeći dosadu i monotoniju provlačenjem instrumentalističke priče na račun filmske fabule, intimne atmosfere i staložene mirnoće s ugođajnim motivima, ali daleko je to od onog ugodnog egzibicionizma kakav se kod njih u principu redovito dobivao.

Naslovi: 1.Nature, 2.Dorian, 3.Toreador del amor, 4.Vanity, 5.Bombay tension, 6.Body parts, 7.Willie, 8.Hassidic pizza, 9.The storm, 10.Triumphant procession, 11.Reflection, 12.Back to nature, 13.Applause

ocjena albuma [1-10]: 4

horvi // 01/12/2014

Share    

> mjuzik [last wanz]

cover: Zebra

ŠIZA: Zebra (2024)

| 27/03/2024 | horvi |

>> opširnije


cover: Jugoslavija 1941​-​1945

BRANDKOMMANDO: Jugoslavija 1941​-​1945 (2024)

| 27/03/2024 | edo žuđelović |

>> opširnije


cover: Disgraced Emanations From A Tranquil State

APPARITION: Disgraced Emanations From A Tranquil State (2024)

| 26/03/2024 | marko šiljeg |

>> opširnije


cover: Levitate

GHLOW: Levitate (2024)

| 25/03/2024 | horvi |

>> opširnije


cover: Time to Breathe

SM4LLPOX: Time to Breathe (2024)

| 24/03/2024 | horvi |

>> opširnije



well hosted by plus.hr | web by plastikfantastik*