U sveopćoj globalizaciji stilova pop-glazbe, evropljani su gotovo izbrisali iz svojih svakodnevnih glazbenih trpeza country, iz kino- dvorana nestale su kaubojade, a sav onaj svijet nekad popularnog američkog westerna ostao je u evropskom svjetonazoru samo zaštitnim simbolom bijelog sjevernoameričkog stila života. Dio krivice snosi prezasićenost američke produkcije tijekom 70-tih i 80-tih godina, bombardiranje country glazbom i western filmovima komercijalnog karaktera, dok drugi dio svakako valja potražiti u težnji evropskog pomodarstva, top- ljestvicama i sezonskim trendovima.

No to ne znači da Ryan Adams predstavlja novog borca za country izraz koji će svojim revolucionarnim potezima i velikim preokretima ponovo ponuditi Evropi nešto što više nije "in". Dapače, potpuno suprotno. Ovdje se radi o izuzetno čvrstom autorskom izrazu: Ryanov glazbeni stil je vrlo blizak Graham Parsonsu, tzv. "korijenskom" rocku s naglaskom na country i protestni folk nadahnut Woody Guthrijem i Bob Dylanom. On je kantautor (singer - songwriter) nevjerojatnog potencijala koji vješto barata različitim oblicima patetičnih situacija, problemima odrastanja, svakodnevnicom, ljubavnim jadima… i duboko je ukorijenjen u prošlost američkog folk- izraza.

Gotovo 80% albuma je Dylanovog "karaktera" - narativnog pričanja- pjevanja uz gitaru i usnu harmoniku, što i nije neki mamac komercijalnog dometa, no stihovi su toliko jaki, duboki, iskreni i moćni da je stilska odrednica daleko šireg raspona. Jedina zamjerka albumu odnosi se na izbor od samo jedne brze kompozicije "Shakedown on 9th street" jer se dokazuje i kao vrstan kompozitor u kome ima snažnog rock- paljenja, no njegovi slijedeći albumi će taj propust nadoknaditi. "Heartbreaker" je jednostavan album prepun "sličica" praćenih opskurnim zvukom i gotovo nečujnom pozadinskom orkestracijom, gotovo blisko ambijentalnom albumu gdje veliku ulogu igra mir i tišina.

horvi // 26/09/2003