Iako umoran od tripa do Italije, koncerta Echo & the Bunnymen i gomile vinila na sajmu, poslovno-privatni izlet do Graza slijedeći dan je upotpunjen limitiranim, prozirno-naranđastim vinilnim izdanjem novog albuma Ryana Adamsa. Za Ryana, koji mi je jedan od najomiljenijih i najgenijalnijih novijih autora sam vezan i posebnim nitima s obzirom da dijelimo isti dan rođenja. Nije to bez vraga, još ako se uzme u obzir da je isti dan rođen i njegov najveći idol - Gram Parsons. No, da skratimo - oduvijek sam htel imati neki njegov album na vinilu i sad baš naletim na ovakvo izdanje novog albuma.
A novi album je jednom rječju - genijalan. Ovo je apsolutni Ryanov povratak na Heartbreaker ili Gold staze. Nije da Love is Hell a posebno Jacksonville City Nights nisu bili dobri albumi. Ali Easy Tiger je nakon dugo vremena opet jedno cjelovito i vrhunsko (remek-) djelo. Album je ponovo snimljen s njegovim Cardinalsima (ukjlučujući Neala Casala) a kao gost se u fenomenalnoj baladi "Two" pojavljuje i Sheryl (mmm op.a.) Crow. Za vrijeme snimanja albuma u njujorškim Electric Ladyland studijima Ryana je u nekoliko navrata posjećivao i Steve Earl. Možda će ovo zvučati kao bogohulje ali sva ova imena i količina dobrih pjesama (i albuma) koje je izbacio u posljednjih 10-tak godina, Ryana Adamsa apsolutno stavlja uz bok Dylanu i Youngu iz njihovih najboljih faza s početka 70-ih. Ryan se na ovom albumu ponovo kreće u rasponu od rockerskijih stvari poput "Halloweenhead" do country-balada kao što je "Tears of Gold" koja je očito inspirirana nedavnim radom na posljednjem vrlo dobrom albumu Williea Nelsona. Ima tu i odličnih akustičnih "Heartbreaker-style" minijatura poput "I taught myself". Uglavnom ima sve ono što, uz naravno odličan songwriting, i karakterizira Ryana svih ovih godina u kojima si je i priskrbio status čudaka ali i "wunderkinda" američkog rocka.

ocjena albuma [1-10]: 9

le figuar de kranque // 06/07/2007