home > mjuzik > Traipse Across the Empty Graves

kontakt | search |

HEARSE: Traipse Across the Empty Graves (Sinistrari Records, 2022)

Uživam u ovom death doom revivalu. Otkad je Vallenfyre objavio svoj prvi album dosta bendova spoznaje vrijednost žanra. Godthrymm je nastavio, a na pamet mi padaju i Apparition koji sviraju dosta težak sporiji death, brazilski Fossilization, neizostavni Mortiferum, ruski Gosudar itd. Dosta ovih bendova vuče jasne paralele prema ranom Paradise Lost stilu, pogotovo kad su u pitanju lead gitare, i to uopće nije loša stvar. Bit će zanimljivo viditi kako će se ovi bendovi razvijati u budućnosti. Za bend koji postoji od 1997. ovo im je prvi službeni album, jer su dosada bili demo bend. U opisu videa na youtubeu stoji funeral doom, ali nema veze, nećete ovdje čuti ni tragove Thergothona, Evokena ili Skepticisma. Ovo je čisto death doom sa malo većom inklinacijom na death, dok se doom dijelovi uglavnom očituju u tugaljivim lead dionicama. No idemo redom.
[  ]

Album otvara 'A pinebox penance', teški doom riff koji ukazuje na to s čim imate posla. Sporo i teško kao tanker na plećima. Malo nezgrapan prelaz na drugi riff, a koji dosta bar mene podsjeća na rani Cathedral, ali sa brutalnim vokalima koji su btw izvanredni. Pjesma se nastavlja malo bržim riffom što definitivno pobija tezu da se radi o funeral doom bendu, jer iz perspektive funeral dooma ovo je speed metal. Ono što slijedi je čisti homage solažama ranog Paradise Losta, iza čega pjesma pada opet u dubine težine i melankolije. Prosječnom ljubitelju death dooma ne treba niti čitati dalje. A za vas ostale, melodioznost kraja pjesme je razlog zbog kojeg se isplati čekati kroz death početke. Malo My Dying Brajdovski, ali ne previše i efektno privodi pjesmu kraju.

'Groans below' nastavlja težinom i sporim doom riffom i opet podsjeća na rani Paradise Lost, valjda zbog vokala, mada leadovi malo ispravljaju to da ne bi ispalo kao čista kopija. Utjecaj je očit, ali ne toliko pa da odbacim album. Nastavak pjesme još sporiji, teži, opet sa prstohvatom utjecaja ranog Cathedrala u hookovima na kraju riffa, dok su melodični dijelovi opet rezervirani za kraj pjesme. 'The wraith in the fog' počinje melodično, i prva je koja ne vrišti na utjecaj spomenutih Paradise Lost. Lead gitare nose pjesmu i nije toliko riffična kao prijašnje. Formula gdje melodični dio privodi pjesmu kraju je opet tu.



'Whispers of sorrow' se opet vraća teškim doom riffom i nastavlja stil koji je ako ništa konzistentan. Zasad zamjerka što to sve nekako ide linearno. Nema neke nagle promjene smjera ili kakvog death dijela da pjesmi da malo živosti, no to je doom metal pa nisam previše razočaran. 'The hopeless realm' me na jedan mali način podsjeća na 'Dont ride the horse' našeg benda The Bleeding. Ovo uzmite sa zrnom soli jer je čisto subjektivno, a i pjesma je puno brža od Bleedingove. Tugaljive melodije preuzimaju primat od palm-mjutanih riffova, i ova nekako najviše vuče na My Dying Bride, no opet - uzeti sa zrnom soli. Stvar se može shvatiti kao kakav interludium i dosad je najkraća. Ovu su mogli komotno rastegniti na 6 ili 7 minuta i opet bi bila odlična doom pjesma.

Album se nastavlja sa 'His majesty', po meni filler jer moglo se tu dosta toga napraviti da pjesma bude puno bolja. Sedma 'Coma' nastavlja utabanim stazama bez previše devijacija. Doom, pa palm mjutano pa melodični dio za kraj. Ove tri prethodne stvari su komotno mogle biti jedna, uz izbacivanje pokojeg dijela pa bi umjesto tri 'meh' filler pjesme dobili jednu više nego solidnu doom pjesmu. 'The nightmares have come' bi donekle opravdala funeral doom kojim se bend krsti, najsporija dosad, ali ne nudi ništa novo u odnosu na ostatak albuma. Isto je i sa zadnjom 'In the abstract abyss', koja nudi klavijature kao bonus, no ne čini puno da utječe na cjelokupni dojam.

Dobar death doom album koji će zadovoljiti fanove žanra, no ipak nedovoljno raznovrstan da bi probio tu barijeru.

naslovi: 1. A Pinebox Penance, 2. Groans Below, 3. The Wraith in the Fog, 4. Whispers of Sorrow, 5. The Hopeless Realm, 6. His Majesty, 7. Coma, 8. The Nightmares Have Come, 9. In the Abstract Abyss

Ocjena (1-10): 7,5

marko šiljeg // 13/03/2022

Share    

> mjuzik [last wanz]

cover: Zebra

ŠIZA: Zebra (2024)

| 27/03/2024 | horvi |

>> opširnije


cover: Jugoslavija 1941​-​1945

BRANDKOMMANDO: Jugoslavija 1941​-​1945 (2024)

| 27/03/2024 | edo žuđelović |

>> opširnije


cover: Disgraced Emanations From A Tranquil State

APPARITION: Disgraced Emanations From A Tranquil State (2024)

| 26/03/2024 | marko šiljeg |

>> opširnije


cover: Levitate

GHLOW: Levitate (2024)

| 25/03/2024 | horvi |

>> opširnije


cover: Time to Breathe

SM4LLPOX: Time to Breathe (2024)

| 24/03/2024 | horvi |

>> opširnije



well hosted by plus.hr | web by plastikfantastik*