home > mjuzik > Noisegazer

kontakt | search |

DICHOTOMY ENGINE: Noisegazer (The Church of Noisy Goat/ Splitter Sounds Records, 2021)

S potpuno novim pristupom kojeg je nazvao noisegazer, a mogao bi ga i zaštititi kao originalni autorski žanr (da, zašto ne?), DE je definitivno potvrdio kreativnu i umjetničku širinu, sposobnost i vještinu. Žanr je to kojeg će mnogi u fahu noisea, primjerice elektronskog ili analognog, elem stvaranog na bilo koji način korisiti, ustvari, već su ga mnogi i koristili, ali nije bio imenovan. Takvi zasigurno znaju o čemu je riječ, a za širi auditorij evo objašnjenja.
[  ]

Kao što je shoegaze nazvan po tome što su Ride, Pale Saints, Lush, MBV i uglavnom britansko-irska ekipa psihodeličnih indie-rock bendova koncem 80-ih i početkom 90 uživo svirali melankoličniji oblik rocka prije brit-popa potišteno si gledajući obuću, odnosno pognutim glavama više promatrali daske pozornice nego li publiku, a po tom izričaju su nazvani i blackgaze, deathgaze, te još neki 'gaze' subžanrovi oslanjajući se uglavnom na melankoličnost i stilski minimalizam, slučaj DE je uistinu pravi pogled u pedale i pomagala s kojima stvara zvuk jer su smještene na podu, te ne dozvoljava puno mogućnosti za direktni očni kontakt s prisutnim auditorijem. Jasno je o čemu se radi, ali evo i slikovito kao video, Dražen ima nekoliko priloženih zapisa na youtube prije nego li je pristupio snimanju ovog albuma.





Stoga mu je ovaj album revolucionarno djelo jer je naposljetku i nazvan ovaj način izvođenja koji ima sve konotacije eksperimentalnog ophođenja. Okey, mogao je postaviti svoju aparaturu na neki stolić poput svih onih što 'šarafe' potenciometre u traženju pravog zvuka, ali nije baš upravo zbog 'gaze' pristupa, praktički iste tehničke kompetentnosti kao što se viđalo unazad, ha, pa najmanje desetak-petnaestak godina kada su obično gitaristi podešavali svoje pedale i pripadajuće oscilatore zvuka što su ih imali u koferu spuštenom na podu. A kao što je već petnaestak godina prisutan na sceni s bogatim katalogom vlastitih izdanja, tako je ovaj album usmjerio u novu, nimalo bajnu, apokaliptičnu fabulu.

Svijet i planeta Zemlja sve su više pod pritiskom raspadajuće civilizacije koja se stubokom nadmeće s neutaživom lakomošću, pohlepom i gramzivošću, bahatim prepucavanjima, globalizacijom sve kompleksnijih političko-ekonomskih divljanja, tehnoloških čudesa i neumitnim opasnostima brzih promjena koje praktički dolaze bez najave, a opća povezanost i umreženje još više definiraju kompletnu zbrku s nepotrebnim viškovima sumnjivih, često paradirajuće lažnim informacijama. Stvaraju se nove društvene psihologije, neki novi svjetonazori, aktivnosti, izazovi, a sve manje je ljudskog i humanističkog, one svekolike umne sposobnosti preispitivanja i analiziranja postojećeg jer kad se nešto novo usvoji to praktički više i ne vrijedi s obzirom da se vrlo brzo mjenja nečime drugime, a tu stečena znanja nemaju puno vrijednosti.
[  ]

Ovaj album je uvjetno rečeno, nešto teži za slušanje jer mu je prvi ovakav i odvažno hrabar u probijanju ledenog brda. Sadrži 5 dugačkih instrumentala, sveskupa čak više od 70 minuta, ali krenimo redom. Prvi komad "Looking for beacon" nosi ambijentalni drone pun brze vjetrovite vožnje, naravno njegov drone stil nema statike i čekanja po nekoliko minuta da se nešto promjeni. Kod njega se stalno nešto mjenja i dešava po 'up & down' sistemu, u ovome slučaju traži se svjetionik u gomili harmoničnog, gustog mraka vrludajući poput slijepca koji ima svoj unutarnji radar ponirući u vrsan 17-minutni drone/ harsh "Observing harmony distortions", gotovo pa vrlo sličan aranžmanski sadržaj s nekoliko noiserskih breakova u trećoj, pa devetoj minuti, lomova frekvencija, mjenjanja percepcije, odnosno, šara i slika vlastite vizije soundtracka, kako sam reče za 'poslednje trenutke naše propadajuće civilizacije'. To je ujedno i najjača stvarčina, upravo za one željne dostatno naglašenog ambient/ electro-noise/ harsha. Može mu i veliki Lustmord pozavidjeti, a upokojeni začetnici ovakvog stila Coil su takoreći male bebe u ovom aspektu.



Najdulja "Quantizing analog waves" od čak 23 minute je nevjerojatan ambijentalni minimalistički poduhvat od dva unakrsno povezana vibrirajuća, vrlo ugodna, prozračna i nimalo nametljiva tona koji se nezamjetno moduliraju mic po mic, a mogu trajati čitavu vječnost. Nedavno su sheffieldski 65daysofstatic pokrenuli sličnu foru sa svojim "Wreckage Systems" gdje uživo na youtube od 24.04.2022. neprekidno vrte digitalni šum predočavajući krajnju točku otuđenosti elektronskih muzičara pokazivajući mračno srce, hladan i umrtvljen zagrljaj anestetika 'budućnosti bez budućnosti'. Jest, oni su otišli korak dalje, ali ne bih se iznenadio da su se na ovaj smion potez odvažili upravo slušajući Dichotomy Engine. Tu ne treba zaboraviti da su još jedne velike legende i najznačajniji u ovakvom fahu, Throbbing Gristle 2007. svirali neprekidno 3 dana snimivši 12 sati dugačak album od 12 cd-ova pod naslovom "Desertshore Installation" www.terapija.net/mjuzik.asp?ID=15542 (objavljen kao X-TG 2012. nakon Sleazyjeve smrti). Nadalje, najkraća tema "Oscilloscope is the key" od samo 9 minuta je vrlo aktivna vožnja što se čini da je nastala na samplovima ljudskog žamora, a izvire iz nekog, hm, kišovitog dana što se pretvara u opće komešanje s abnormalnim kaosom stvorenim za neki pomahnitali art film. Ja sam često imao takav dojam kada sam slušao rane radove Cabaret Voltaire iz eksperimentalnih im 70-ih godina, znali su i u 80-im opaprčiti elektronski noise, svakako, tu je i B-strana Bowievog genijalnog "Heroes" albuma iz 1977., potom i rani D.A.F. prije nego što su stvorili plesni EBM, a svakako i Skinny Puppy i poneki Psychic TV album, ma i talijansko-belgijski Pankow kad su 1993. na koncertu u zagrebačkoj Jabuci nakon svirke ostavili neku mikrofonija-distorziju da šumi poprilično dugo, a nikome baš nije bilo jasno što ona predstavlja jer su svi očekivali plesnu žurku s hitovima Depeche Mode, Pet Shop Boys, Nitzer Ebb, The Cure...



Zadnji komad "Energy collected" je još najmoćniji u brzim drone prelazima koji se odvijaju periodički svakih 30-tak sekundi u vrlo bučnom izdanju tog jako lijepog i rafinirano dizajniranog Draženovog zvuka kojeg bi usporedio s najvećim svjetskim kompozitorima što barataju filharmonijom da im omogući 'šus' spektakl. On se svojim noisegazerom služi harmonično, a ne digitalno, iscrtavajući emocije i vizije strašnog zemaljskog terrora, užasa, propasti i realnom utopijom, a pri tome ima odličnu koordinaciju s romantikom, sociološkim postavkama i emocijama. Itekako mu je stalo do pravde i ravnoteže, niti jedna sekunda na ovome impozantnom albumu nije uzaludna: kad bi ovaj album čuo neki vanzemaljac, čuo bi zvukove sa Zemlje i emocije Zemljana, pretpostavio bi, to je glavni premjer planete što odašilje kozmički poziv u pomoć s bilateralnim zvukovima kakvi obično ne idu u turističkom prospektu punom napucanog pijara. Kasnije bi se alien iznenadio sasvim drugačijom logikom vodećih Zemljana koji su spremni svoj planet uništiti jer im je masovna destrukcija u borbi za prestiž daleko draža od plavetnila mora, obilja vode, raznolike prirode i onog osnovnog egzistencijalnog principa, aha, pa Zemljani su zaboravili da je osnovno imati krov nad glavom, nemaju nikakve velike vremenske nepogode, imaju i nešto jako dobre hrane, veliki dio umire od gladi i umjetno stvorenih bolesti, nezadovoljni su raspodjelom i stalno ratuju u borbi za komad tuđeg teritorija i bogatstva. Takvu planetu u svađi nekoliko sumanutih vladara je jako lako osvojiti. A inače je pravi raj kozmosa gdje ništa ne manjka.

Jest, ovo sve djeluje ezoterično, sanjivo, mnogim na planeti Zemlji možda skroz bezveze apstraktno jer nema potpis Stanley Kubricka koji se s vrlo sličnom idejom bavio još prije pola stoljeća. Novo ovozemaljsko remek-djelo, kamen temeljac za noisegazer.

Naslovi: 1.Looking for the beacon, 2.Observing harmony distortions, 3.Quantizing analog waves, 4.Oscilloscope is the key, 5.Energy collected

ocjena albuma [1-10]: 10

horvi // 30/04/2022

Share    

> mjuzik [last wanz]

cover: Maori i crni Gonzales

ATHEIST RAP: Maori i crni Gonzales (2024)

| 09/12/2024 | pedja |

>> opširnije


cover: Stranci, EP

SCARLET NOTES: Stranci, EP (2024)

| 06/12/2024 | horvi |

>> opširnije


cover: Gateway to Oblivion

GLIS: Gateway to Oblivion (2024)

| 05/12/2024 | horvi |

>> opširnije


cover: Semi-final Hour of the Flood / Drunk Love Music / Zamka

ON TOUR / GLIB / BAOBAB: Semi-final Hour of the Flood / Drunk Love Music / Zamka (2024)

| 05/12/2024 | pedja |

>> opširnije


cover: Emanations of Forgotten Past

LABOUS an ANKOU: Emanations of Forgotten Past (2024)

| 03/12/2024 | edo žuđelović |

>> opširnije


> chek us aut!
> diskografija
> linkz
> rilejted? [@ terapija.net]
> last [10] @ terapija.net

well hosted by plus.hr | web by plastikfantastik*