S Draženom Đorđevićem iz Kule, odnosno Dichotomy Engine se na ovim stranicama nismo družili, majko mila, pa već 7 predugih godina. Zadnje je bilo s onim odličnim albumom "Blood Red Progress" objavljenim koncem 2014. www.terapija.net/mjuzik.asp?ID=20850, a istini na volju, tada je i on prikočio svoj rad na punih 5 godina. Samo za podsjetnik, do tada je već imao 10 izdanja od kojih je na Terapiji recenzirano njih osam. "Sound of Deception" (izašao 15.09.2019.) mu je četvrti (ili peti?) album, takoreći povratnički nakon te poduže pauze i odmah se osjeća veliki odmak od ranijih radova kada je godinama eksperimentirao s transžanrovskim fuzijama, progressive formatima, čudnim zvukovima, psihodelijom, noiseom, industrialom, rock/ metalom, elektronikom... On prije svega nastavlja svoj umješno zacrtani konceptualni pristup materijalu s eksperimentalnim obligacijama, no iz njih je mnogo toga štošta izbačeno fokusirajući se ponajprije na gitarsku vještinu stvaranja brzog drone pasaža bez ikakve upotrebe klasičnih metoda - legata, staccata, riffova, solaža. Njegova tehnika je duboko razvijena originalnost koja se ne može sakriti. Svira gudalom, pedalama, različitim pomagalima, a sad da li tu ima i nekih synthova, kibernetičkih programa i još koječega, manje je bitno. Između ostalog, sam si konstruira i specijalne gitarske vratove, odnosno, kompletno mijenja percepciju tradicionalnog u hrabri futurizam čime potencira slojevitost i široke vidike da je gitara kao takva prevazišla ogroman tranzicijski razvoj, te kod njega nema onu standardnu funkciju zadovoljavanja uštimanih akorda u potrazi za 'pravim' tonom. Jednom mi je rekao MiKKa iz dreDDup, da Dražen umije napraviti gitaru samo za jedan nastup i onda je razbiti u entuzijazmu kreacije, a potom radi novu za naredni koncert.



Ovdje dočekuje oko 40 minuta moderne eksperimentalne sesije, prave škole baratanja gitarom u dark ambient formatu s dva bitna dijela: prvi sadrži 5 komplementarno povezanih komada (instrumentalnih, dakako) što se pretapaju jedan u drugi bez ikakvih pauza počevši samplovima nerazgovjetne gungule i meteža otvarajući soundtrack socijalno-političke, ekonomske i društvene krize uvodne teme "Disguise" uzburkavajući svakim narednim komadom jasne personifikacije opće klime. Naslovi "Mimicry", "Fabrication", "Dazzle" i "Distraction" su stavci u zajedničkom trajanju od nepunih 20-ak minuta s osvještenim zvukopisima, ponovno ponavljam, vrlo brzog drone tripa s brojnim halucinogenim slikama stvarnosti. Kad bi se primjerice iz mrtvih digli John Cage ili Karl Heinz-Stockhausen koji su 'uboli' jedno daleko sretnije vrijeme nesmiljeno stvarajući elektroakustiku, avangardu i nova muzička načela koji puta se zafrkavajući sa suštinom modernog života, shvatili bi da Dichotomy Engine nema nimalo optimističan stav prema okolini prikazujući je tmurnom i depresivnom, ocrtavajući je otprilike istom mjerom poput njih kada su perspektive bile sasvim drugačije u svijetu koji je cvao ekonomskim i industrijskim napretkom.



Drugi dio albuma čini skoro 20 minuta dugačka "Punishment", opravdana kazna, odmazda i posljedica vitlajući disonantnim horror paklovima poput beskrajnih muka i tortura što nadolaze u talasima, a svaki naredni je sve mučniji, teži i opakiji, nabijen morbidnim ambijentalnim zvukovima rasplinutog harsh noisea koji ne prestaje, a kao takav je idealan prikaz svijeta pred samu zoru još veće svjetske katastrofe. Baš kao da je znao kako neće biti bolje, nego samo lošije. Ovo je jako bogato koncipirano u toj improvizacijskoj slobodi, nimalo teško prohodno za slušanje, možda malo teže za razumijeti publici nenavikloj na drone i harsh, ali kad bi se uz sve ovo priložio i filmski dokumet stvarnosti, svima bi apsolutno bilo jasno da ovo nisu apstrakcije, konfuzije i abrazivnost kakofonije. Muzika se doživljava imaginacijom, ali za ovakav stil običnom puku su potrebne i vizualizacije. No, Dichotomy je daleko odmaknuo napravivši veliki album, ne samo što sam ga ja hvalio i polagao nade u njega još prije desetak i više godina, hvalili su ga i nekadašnji terapeut Durden (Zvjezdan Marković), te srpske kolege, a s ovime radom potvrđuje neosporna kreativna i inovativna očekivanja dosegnuvši i eksperimente Throbbing Gristle, Sonic Youth, Lustmord, te svima omiljeni drone ugaslih kraljeva Coil. Naslovi: 1.Disguise, 2.Mimicry, 3.Fabrication, 4.Dazzle, 5.Distraction, 6.Punishment

ocjena albuma [1-10]: 8

horvi // 02/02/2022