home > mjuzik > Monoscape

kontakt | search |

DICHOTOMY ENGINE: Monoscape (Splitting Sounds Records, 2022)

S lingvističkom igrom naslova albuma, kao i kompozicija, ovaj iznenadni i neočekivani DE rad sužava se s one ranije širine u mikroopsege pokazivajući minijaturne strukture ezoterije i metafizike. No, u njegovom slučaju i ove mikro čestice su vrlo bogate i zanimljive, uostalom onoliko koliko kemičaru ili biologu promatranje svijeta pod mikroskopom.
[  ]

Obrnuta dispozicija naslovnice 'ono što je gore sada je dolje' sugerira proporcionalnost u kontra smjeru, negaciju pozitiva i vrijednosti sažetih u okvire 'normal', negativno 'da' i općenitu vibraciju opozicije aspekta simboličkim kontraverzama namjerno dovodeći slušatelja u paradoks, ali kod autora to nije ništa neobično jer je momentalno u dubokom noisegaze dark droneu koji mu ionako vrlo dobro stoji.



Ovaj puta je po svemu sudeći priča kao i doživljaj prepušten promatraču više nego li ranije da zajedno s istraživačem razmatra vizije i sofistikacije okulara, varijabilne metamorfoze, placebo utiske i sonične podražaje koji su naoko, odnosno nauho jasno ćutljive s dozom pragmatičnosti onog fleksibilnog raspoloženja kada se opsesija suprotstavlja lakomislenosti, a stvarnost nadrealnosti. Da li se kreće od čovjeka-pojedinca ili sitnih čestica što dekoriraju zaseban, onaj neupadljiv dio svemira, odgovore daju nepunih 40 minuta za slobodno analiziranje poput (in)diskretnih apstrakcija počevši od prilično jednostavne "One with black matter" s dugačkim gitarskim disonantama sugerirajući vrlo spor tempo od cirka 25 sekundi u taktu, a to je bome i ispod bpm razine najsporijih doom izvođača. Za početak, tek toliko ako se među slušateljskom branžom nađe mrzovoljnik koji će mu zamjeriti na pomanjkanju ritmičnosti. U tu harmoniju je uključen ambijentalni gusti dekor vjetrova i oluja ko' da se aterira na udaljene svemirske destinacije gdje zakoni fizike diktiraju neke sasvim drugačije pojave od onih nama poznatih na Zemlji.



Najdulja "Apoca" što ima više značenja od apokalipse do infekcije i još koječega u gotovo 14 minuta pulsira vijugavim simetrijama održavajući i relevantan hod taktova, ovaj puta u još sporijim periodima koji iznose gotovo čitavu minutu, ali u glavnini se vitalna fabula odvija vrlo brzo jer kod njega nema stagniranja ili static minimalizma, štoviše, stalno se vozi i putuje. A po tome je specifičan ne dozvoljavajući da se uvuče u impresiju tapkanja na jednome mjestu. Nešto ambijentalnija "Endless mute aeon", kao što i sam naslov aludira prikazuje onaj čudesan segment glazbenog umjetnika kako prikazati nijemost, a ne tišinu, dok je olujna "Shifting microcosm" prozračna i vrtložna parabola podložna slobodnim tumačenjima. Recimo, ja je doživljavam poput pogleda kroz spomenuti mikroskop: uzmimo kapljicu vode kojoj dodamo sodu bikarbonu, a potom limunsku kiselinu. Reakcija je vrtložna i puna prostrano prozirnog vrenja, a traje oko 4 minute sve dok se elementi ne razgrade. Probajte ovu kombinaciju u većoj količini, ništa ne košta - 1 dl vode + jednaka količina NaHCO3 (soda) + C6H8O7 (lim. kiselina), otprilike mala kafena žličica i dobiti će te otprilike vrlo sličan zvuk, onome kada otvorite bocu gazirane mineralne vode i sipate je u čašu...
[  ]

Dvije posljednje su komplementarnije. "Particle ascendant" čak ima i neko nerazgovjetno vokalno mumljanje, zagušene zvukove semplirane melodije koju je teško razabrati na dugotrajne poteze nečega što asocira na abnormalno razvučene udisaje, kako su Kraftwerk davno rekli prilikom svoja prva 3 eksperimentalna albuma 'science & noise', a "Monochromatic landscape" pronalazi drugačije figure i metode. Po zvučnom aditivu reklo bi se striktno elektronske, moguće isključivo s onih njegovih pedala, kako god, funkcionira poput synthom išaranih fade-in/ fade-out drone harmonija eksplodirajući u središnjoj grmljavini čijom se disonantom i okončava ovo neobično djelo.

Premda je riječ o još jednom drone monumentu, svaki puta valja skrenuti pozornost na stil i metode DE kojima mahom odskače od cjelokupne žanrovske ekipe: njegove kompozicije su brze i izmjenjive, stalno se u njima odvija protok, gibanje, imaju punoću kreacije mada često opisuju 'outsourcing' praznine, beskraja i samoće, faktički onih teritorija gdje se smatra da nema mogućnosti za konvencionalan biološki suživot opipljivih i vidljivih bića, u nekakvim imaginarnim prostranstvima i nepoznatim destinacijama, a baš zbog toga je jedan od rijetkih hrabrih istraživača da se upušta tamo gdje još nitko nije bio.

Naslovi: 1.One with black matter, 2.Apoca, 3.Endless mute aeon, 4.Shifting microcosm, 5.Particle ascendant, 6.Monochromatic landscape

ocjena albuma [1-10]: 9

horvi // 04/10/2022

Share    

> mjuzik [last wanz]

cover: Cold + Disloyal

AM NOT: Cold + Disloyal (2022)

| 06/12/2022 | marko šiljeg |

>> opširnije


cover: Contrition

THE FUGLY CHUDS: Contrition (2021)

| 05/12/2022 | edo žuđelović |

>> opširnije


cover: Kamikaze Kabaret

BRIGHTER DEATH NOW: Kamikaze Kabaret (2005)

| 04/12/2022 | edo žuđelović |

>> opširnije


cover: Infinite Loop

YONIC: Infinite Loop (2020)

| 01/12/2022 | edo žuđelović |

>> opširnije


cover: Color Decay

THE DEVIL WEARS PRADA: Color Decay (2022)

| 30/11/2022 | horvi |

>> opširnije


> chek us aut!
> diskografija
> linkz
> rilejted? [@ terapija.net]
> last [10] @ terapija.net

well hosted by plus.hr | web by plastikfantastik*