home > mjuzik > Sinovi i kćeri

kontakt | search |

BOA II: Sinovi i kćeri (Menart, 2023)

Jedna od najčvršćih institucija prvo ex-Yu, a potom samo hrvatskog art-rocka i new-wavea s primjesama post-punka i funka je prekinula isto tako čvrstu kompozitorsku suradnju Mladena Puljiza i gitariste Slavka Remenarića nakon koncerta Toto u zagrebačkoj maloj dvorani Doma sportova 9. ožujka 2018. Sjećam se da mi je Slavko pričao da se Mladen toliko zapalio za njih da je htio naredne radove usmjeriti u tom pravcu, a Slavko je rekao 'pa ja ne sviram gitaru ko' Steve Lukather i nikad neću, Toto nikad nisam nekaj osobito volio, a to je bilo dovoljno da prekinemo'. I razdvojili su se na dvije frakcije, Slavko je nastavio kao Milion, a Mladen kao Boa II.
[  ]

Velika šteta jer su njih dvojica bili bastioni izvrsnosti i profinjenosti koju su obožavali srpski kritičari i glazbenici (mnogi su nakon debija "Boa", 1981. www.terapija.net/mjuzik.asp?ID=1912 htjeli zvučati upravo kao oni hitajući u švedski studio Tinija Varge) za mnogobrojne stilsko-žanrovske metamorfoze u kojima je art bio redovita poveznica ka David Bowieu, Roxy Music, Bryan Ferryju, Talking Heads, Japan, Peter Gabrielu, ponešto i prema new-romanticsu, dance-rocku, a kasnije i progresivnijim sferama post-moderne new-wavea što je bilo najuočljivije na sjajnom sedmom albumu "VII" (2012) www.terapija.net/mjuzik.asp?ID=14093 koji se nažalost nije okitio Porinom u kategoriji najboljeg alternativnog albuma 2013. kojeg su im ispred nosa, neshvatljivo, uzeli Mayales s albumom "2" www.terapija.net/mjuzik.asp?ID=15540 što s tim pojmom apsolutno nemaju ama baš nikakav dodir. Kad se sjetim toga, dođe mi da zaplačem koliko su pogrešne i loše subjektivne sfere glasača u biračkom tijelu.
[ Boa 2 ]

Boa 2   © 2023

Boa II je prvo napravila album obrada starih i novijih pjesama na albumu "Boa II" realiziranom odmah, te prelomne 2018. godine. Ja nisam bio zadovoljan s njime pa ga nisam niti htio recenzirati jer to nije bio, prije svega taj gitarski pristup, a niti ritmički šus i druk kojeg su imali i Slavko, a i ona postava s Damirom Košpićem na basu i Igorom Šoštarićem na bubnjevima, posebice s prva dva, najbolja legendarna albuma. Mnogi griješe misleći da im je hit "Tako lijepa" bio na prvom albumu, "Svi tvoji poljupci" i "Stup od soli" na drugom, ne, to su bili treći "Govor tijela" (1983) www.terapija.net/mjuzik.asp?ID=1917 i četvrti "Prvi val" (1990) www.terapija.net/mjuzik.asp?ID=1918 kada se pojavila sasvim nova postava s Paolo Sfecijem na bubnjevima i funk fantazistom Bućom na basu.



Okey. Kako je tako je, nova Boa II s ovom friškom postavom u principu ne bježi mnogo od standardnih postulata i prepoznatljivosti art-rocka, plesnih pjesama, elem dance-rocka proizašlog iz new-wavea, a napose vokal Mladena je tu najtipičniji faktor idealnosti kako frakcijski bend ustvari i treba funkcionirati. Taj njegov tipičan srednji tenor vokal s povremenim falsetima je praktički ostao isti od tog fantastičnog i neponovljivog debi albuma, ali više nema izleta u specifično senzibilne dionice, a sama šarža one poznate konceptualne poezije Slavka se pretvorila u insinuacije na ta lijepa vremena kad je Boa konstruktivno, punkerski lukavo sofisticirano mnogo toga govorila o ovome pokvarenom društvu predočavajući i zabavu i, kako bješe slogan ranih, najboljih Simple Minds 'muzika za noge, tekstovi za glavu'. To je bila Boa.





I tako otprilike počinje uvodna "Kristalizirani" kao da će iskočiti barem "Waterfront", ali ne, to su samo riff varke Luke Banića koji je ovdje napravio ono što se i mora očekivati: mnogo svačega i raznolikog, Charlie Burchill-ovskog staccata i disonantnih raspoloženja s rock solažom. Bas funk gitara dolazi do izražaja u narednoj "Zauvijek moja", ajde, malo zamiriši na Buća, ima taj metalic huk, a pjesma je sasvim u redu s puno dinamike i emotivne fakcije, ali teško je u današnje vrijeme vjerovati o vječnoj ljubavi. Ja bih rekao da je ovo prava, moderna dance-rock pjesma za vjenčanje. Naslovna "Sinovi i kćeri" fino klizi new-romantics strujom hitoidnošću revalorizatora The National, Arcade Fire, Foals i pripadajućih sljedbenika, a ova Boa II im može biti pravi leksikon indie-rocka, što je ustvari i vrhunac albuma kompresiran u nostalgičnom obzoru 'svjetlosti koju mladost nosi, plamti još u nama/ gasi bol, sinova i kćeri'. Prvi singl "Paraziti" u electro-rock varijanti je bio šuškav komad koji je trebao pogurati onu staru fakciju o lopovima i prevarantima, punkerskoj sinergiji koju je Boa uvijek imala, a pošla je polovično s mnogo upitnika, međutim u pristupu, ovo je odlična ironična neo-punk/ electro stvar. Čak bi je na vrlo sličan način napravio i Johnny Lydon za Public Image Ltd., posebno na zadnja dva albuma.



Vjerujem da Mladen ima mnogo toga iz ogromnog druženja sa Slavkom da još uvijek može napisati kvalitetne stihove poput Ferryjevske/ Roxy Music "Neizgovorene riječi", ali fali mu direktnosti, uh, "More than this" mnogo toga govori i zato je bio veliki hit kojeg je čak Bill Murray 'karaoke' pjevao u filmu "Lost in translation" (2003) sa Scarett Johansson. Jedan od najboljih komada je učešće Mario Huljeva u teškom, tromom stoner-rocku "Absentia" s 'odsutnim' prisustvom goruće planete koja propada i 'disanjem pod vodom', a ne, da se razumijemo, nema mnogo veze s QOTSA, nego s Peter Gabrielom na nivou albuma "III" i "IV", a to je bilo puno prije Kyuss i QOTSA. Najmanje dvadeset sezona razlike. Lijepa staccato laganica "Lacrima" dođe nešto kao legendarna "Moj put" uz žensku vokalnu pratnju, mada Mladenu inače ne treba, a završna funk-dance rock "Kvar" je čista zafrkancija koja može svakog baciti na plesni podij, sjetite se jako zgodne zabavljače "To nije techno" (album "Kraj djetinjstva", 1994) u suradnji s Drago Mlinarcem i Dino Dvornikom na vokalu.



Nije ovo benigno musav album kako bi se činilo, jer su se i vremena promijenila, dapače, ovo je moderan zvuk i stil dance-rocka 21. stoljeća koji povremeno od pjesme na pjesmu govori o našem, a i tuđem životu, emotivno i sociološki, koji put zabavno, koji put blago sofisticirano, ali predstavlja odličan rezime 'leksikona ljubavi' i konformističke 'hrabrosti', dvije najvažnije ploče new-romanticsa s mnogo utjecaja svih spomenutih veličina.

Naslovi: 1.Kristalizirani, 2.Zauvijek moja, 3.Sinovi i kćeri, 4.Paraziti, 5.Neizgovorene riječi, 6.Absentia feat. Mario Huljev, 7.Lacrima, 8.'Kvar'

ocjena albuma [1-10]: 7

horvi // 21/09/2023

Share    

> mjuzik [last wanz]

cover: 66

PAUL WELLER: 66 (2024)

| 22/05/2024 | horvi |

>> opširnije


cover: Abraxas

ALKHEMIA: Abraxas (2024)

| 22/05/2024 | marko šiljeg |

>> opširnije


cover: Cryptomnesia

MELLDOWN: Cryptomnesia (2023)

| 21/05/2024 | horvi |

>> opširnije


cover: Humanogenity

BOTULINUM: Humanogenity (2024)

| 21/05/2024 | marko šiljeg |

>> opširnije


cover: I Am

PAIN: I Am (2024)

| 20/05/2024 | horvi |

>> opširnije


> chek us aut!
> diskografija
cover: Sinovi i kćeri
  • Boa II (2018)
  • Sinovi i kćeri (2023)
  • Boa:
  • Boa (1981)
  • Ritam strasti (1982)
  • Govor tijela (1983)
  • Prvi val (1990)
  • 81 - 92 (1992)
  • Kraj djetinjstva (1994)
  • Dnevnik putovanja, skice ostanka (2006)
  • Krug (2007)
  • VII (2012)
  • Indigo (2013)
  • Dok glazba traje (2016)
  • Boa Constrictor (Trake '74-'77) (2016)
  • Tvornica kulture live 25.3.2017. Blu-ray (2017)

> linkz
> rilejted? [@ terapija.net]
> last [10] @ terapija.net

well hosted by plus.hr | web by plastikfantastik*