home > mjuzik > We'll Be Piranhas

kontakt | search |

EAMON THE DESTROYER: We'll Be Piranhas (Bearsuit Records, 2023)

S izdanjima škotskog Bearsuit Records na ovim stranicama nismo se družili već poprilično dugo, još tamo prije COVID-19 pandemije. Od tada je David Hillary objavio dvadesetak radova, između ostalih i dva albuma, te dva EP/ singla ovog autorskog projekta otkačenog lika što je radio u edinburškim bendovima Idiot Half Brother i Ageing Children, a znan je i po radovima Bunny & The Invalid Singers i Jikan Ga Nai. Usput, naziv projekta je pjesma s albuma "Fear of the Horizon" www.terapija.net/mjuzik.asp?ID=28227 upravo Bunnyja i invalida pjevača iz 2018. godine.
[  ]

Ovdje se radi o drugom albumu miksanom u Bearsuit studiju u Edinburghu, a masteriranom kod Philippe Gerbera u Philadelphiji, a riječ je o kohezivnom spoju neo-classicala s elektro-akustičnim/ chamber-pop levitacijama na koje se isprepliću vokalne polumelodične arije prilično sirovog i hrapavo mračnog baršunastog baritona. Na youtube topic kanalu stoji uz dva klipa Hillaryjevo ime, no neka ne zbuni da gazda ima neke veze s time osim što je zvučno i stilski vrlo blisko uobičajenom profilu etikete dozvoljavajući podjednaki omjer klasicizma i suvremenog popa izranjajući povremeno i do noise-pop frekvencija, a naravno i nezaobilaznih ambijenata.
[  ]

Međutim, ono što se ovdje posebno izdvaja su neurotično šašavi, bizarni, pa čak i koji puta eksplicitni tekstovi nakrcani nadrealizmom, bajkovitim psihodelicima i šizofrenim manijama o zločestim patuljcima, stablima tigrova, trolovima na štulama, generalu lijenčini, prirodnim anomalijama u obliku tektonskih pomaka, uraganima što su kreirali krajobraze, a stavljeni su u kontekst savršenog dara zlatnog doba prethistorije, pa čudnovatim fikcijama o mjesecu na katu, ha-ha-ha, nešto poput Krležine "Krava na orehu" iz serijala "Balade petrice Kerempuha"...



Lirski gledano, izrečena je svojevrsna kritička svijest rezigniranog buntovnika narativnog karaktera kroz slike metaforičkih situacija i okrutnosti života u kome je otpor vitalan ispušni ventil. Upotreba figura dikcije uz opći ton ironičnog izlaganja često prelazi u sarkazam s izrazitom sklonošću prema groteski s naglašenim protestom prema ustaljenim običajima i normama, takoreći iracionalnog diktata misli bez kontrole i moralne predrasude, ali pakirane u estetici pokušavajući odoljeti gušenju društvenim pritiscima i stabiliziranju neke normalnosti onkraj metafizičke stvarnosti.



Pristup je uočljivo uznemirujući već od samog uvodnika "The choirmaster" s post-avangardnim očaranjem u kome, kao i u nastavku albuma ne treba očekivati logički, racionalni smisao budući da su aranžmani često rascijepani i rastrgani ne težeći da budu provokativno neugodni, ali upozoravaju da mogu uvući u čaroban krug začarane dimenzije shvaćanja. Također, koji puta su to fantastični prizori s elementima dječje naivnosti, primjerice "Sonny said" ili "Underscoring the blues", a koji puta i začinjeni sočnim perverzijama poput singla "Rope" za koji postoji i 'mekša' verzja iz kojeg su izbačene psovke.

Full LP:



Na svojim krajnim granicama, dovode se slušna izmještanja s osjećajem nestvarnosti podsvjesnom manipulacijom opozicijskog sučeljavanja nesrazmjernih likova, događaja i pojava koje žive u čudovištu ljudskog uma. Trpi se u određenoj mjeri i izobličavanje svijesnog i budnog percipirajući psihodelične snove i halucinacije lagano podebljane ekspresionističkim strukturama neobičnog spoja u dvije centralne teme - naslovnoj "We'll be piranhas" i drugog singla šašavog imena "Pewter Wolf" s naturalističkim opstrukcijama plesnog popa i ambijentalne glazbe iako im sadržaj lascivno vizualizira sukob svakodnevice s vizijom duha, mašte i snova. Naposljetku, završna "My stairs" u dva neobična dijela razdvojena sa skoro 5 minuta tišine sablasno rozgaju dadaističkim frottage terenom (franc. 'trljanje') zbunjujući posebnim efektima tjeskobe i zagonetne duhovne zabave.
[  ]

Uz neosporni egzibicionizam i ekscentričan smisao za problem ravnoteže i posrtanja u životu, ovo ima pronicljivu čud samospoznaje i uznemirenog egzistencijalizma u prijatnim paradoksnim apstrakcijama spoja organskog i digitalnog, u svakom slučaju osvježavajućeg neo-popa koji je sklon istraživanjima u ogledalu neodrživog, kako je prikazano, deformiranog i apsurdnog svijeta s izvorištem u podsvijesti.

Naslovi: 1.The choirmaster, 2.Rope, 3.Sonny said, 4.Underscoring the blues, 5.We'll be piranhas, 6.A Pewter Wolf, 7.A call coming, 8.My stairs

ocjena albuma [1-10]: 8

horvi // 29/10/2023

Share    

> mjuzik [last wanz]

cover: Tko Je Ovdje Kome Guzica?

MAMOJEBAC: Tko Je Ovdje Kome Guzica? (1995)

| 06/10/2024 | edo žuđelović |

>> opširnije


cover: Foundations, EP

SERJ TANKIAN: Foundations, EP (2024)

| 04/10/2024 | horvi |

>> opširnije


cover: Na rubu mjeseca

LADO BARTONIČEK: Na rubu mjeseca (2024)

| 02/10/2024 | horvi |

>> opširnije


cover: Uncollected Noise New York '88-'90

GALAXIE 500: Uncollected Noise New York '88-'90 (2024)

| 27/09/2024 | horvi |

>> opširnije


cover: Nekro san

ATOMSKI RAT: Nekro san (2021)

| 26/09/2024 | horvi |

>> opširnije


> chek us aut!
> diskografija
cover: We'll Be Piranhas
  • My Drive/ Silver Shadow, EP (2021)
  • A Small Blue Car (2021)
  • Nothing Like Anything Remixes, EP (2022)
  • We'll Be Piranhas (2023)

> linkz
> rilejted? [@ terapija.net]
> last [10] @ terapija.net

well hosted by plus.hr | web by plastikfantastik*