Ima li išta ljepše u rock-kritičarskoj praksi kada ti ljudi daju svoj album na recenziju? A osim toga, dolaze iz Škotske. Ne smijemo zaboraviti da su Simple Minds, njihovi sunarodnjaci imali prvi hit u karijeri "Love song" upravo u Jugoslaviji 1981. A, ha-ha-ha, uz to uvijek smo ih pobijedili u nogometu. Na svjetskom prvenstvu '74 u Njemačkoj smo igrali 1-1, u kvalifikacijama za svjetsko prvenstvo '90 smo ih glatko dobili 3-1 i 1-1 (legendarni gol Katanca u Glasgowu), a u kvalifikacijama za Europsko prvenstvo u Portugalu kao Hrvatska smo ih sprašili kao Panta pitu. Sjećate se, kaj ne?

Ovaj album je drugo izdanje Bearsuit Records iz Edinburgha, a treći album stanovitog Harold Nona iz Škotske koji nakon ovog rada priprema novi album u kolaboraciji sa japanskim kompozitorom Hidekazu Wakabayashi. Album se očekuje ove godine.
Muzika Harold Nono... prvo me privukla njihova odlična skladba "A shining space" s kompilacije "A Weevil In A Biscuit" (2007, Bearsuit Records) gdje je prisutno još 14 izvođača iz različitih zemalja.

I onda čovjek čuje svu ljepotu ovog artista kroz četrdesetak minuta albuma. Prva i najplesnija stvar cijelog albuma je "Lullaby" je lagani house electro-psycho plesni ritam (Throbbing Gristle+Depeche Mode+Einsturzende Neubauten+The Young Gods) kojeg prati samplirani ženski vokal i obilje eksperimentalnih zvukova koji su pred kraj korektno povezani i sa utjecajima electro/noise industriala zahvaljujući gitarskim samplovima, a druga "A shining space" je poznata s kompilacije "A Weevil In A Biscuit" (2007, Bearsuit Records) i donosi odličan kolaž glitch efekata, neo-folka, ambijentalne i avangardne glazbe (Laurie Anderson album "Big Science") sa vodećim sampliranim melodijama koje zvuče kao da su odsvirane na oud (orijentalno žičano glazbalo) i violončelo. Kompozicija je podijeljena u nekoliko uzajamno povezanih cjelina i prelama značajne poveznice s David Sylvianom u izdanju sa Nine Horses. "Rain" je ambijentalna pop slow-down plesna skladba kao uzeta od Brian Enoa s njegovih ambijentalnih albuma, isto kao i "Waterspeakers" u kojoj se Harold Nono poigrava s monotonijom psihodeličnog minimalizma čime je dobio hipnotički strukturiranu psycho atmosferu. Vrlo sličan broj je i kratki "Gambol". U "Tacky tigers" se Harold približio modernoj klasičnoj glazbi gdje uz ritmičke minimalističke melodijske gradacije koristi zvukove gudača, klavira, flaute i razne škripove (glitch-efekte), a za ovu prigodu ugostio je i bubnjara Joel Moorea koji daje plesni slow-down tempo završnici melodije. Mistični komadi albuma su lagani glitch-electro "A third of birds" sa samplovima gudača i ženskim vokalom, ambijentalni horror "A bigger spider" sa isprekidanim elektronskim noise efektima (vjerojatno synth) i nekolicinom samplova dječje graje, te kratki psihodeličan broj "Kite" gdje su gostovali Saltire String Quartet. Posljednja kompozicija "Lightbox" je još jedan minimalistički ambijentalni komad koji neprekidno ponavlja 8 istih tonova u odvojenim intervalima čime je stvorena osebujna elektronska post-rock melodija.
Zanimljiv albumčić.

ocjena albuma [1-10]: 7

horvi // 10/03/2008