home > mjuzik > In Memory Of The Labyrinth System

kontakt | search |

JEREMIAH CYMERMAN: In Memory Of The Labyrinth System (Tzadik Records, 2008)

Šta se sve može napraviti samo s klarinetom dočarava izuzetan album mladog avangardnog eksperimentalista iz New Yorka kojem je produkciju radio nitko drugi nego sam John Zorn. Jedan od najboljih avangardno eksperimentalnih albuma godine, barem onih koje sam ja čuo... Ne morate dijeliti moje mišljenje, ali barem poslušajte album. Netko će od tisuća slušatelja pronaći dio pravog i iskonskog arta za kojeg čovjek živi cijeli život. Ja kažem - odličan, genijalan i savršeno kvalitetan album u rangu Karl Heinz Stockhausena, John Cagea, Steve Reicha, Meredith Monk, The Residends, Einsturzende Neubauten, Throbbing Gristle... Sjajan klarinetist koji zna svoju zadaću na planeti Zemlji i možda neće biti popularan poput Hendrixa, ali jako dobro zna svoj posao. On je genijalac, umjetnik o kojem će govoriti glazbeni kritičari još jako dugo i sukobljavati mišljenja. Za sada je glazbenik koji osim uskog kruga umjetnika i slušatelja praktički nema onaj visoki rejting poput svojih priznatih kolega, ali rapidno grabi krupnim koracima prema tome.
[  ]

Kompozitor, dirigent i klarinetist Jeremiah Cymerman je mladi predstavnik čuvene eksperimentalne i avangardne downtown scene New Yorka. Rođen je 1980. u sjevernoj Georgiji, a aktivno se glazbom počeo baviti 2002. Od tada je radio u niz sastava i projekata nastupajući uglavnom po klubovima u New Yorku poput The Stone, Issue Project Room, Roulette, Anthology Film Archives... Osim njegovih solo radova, surađivao je s desecima glazbenika kroz projekte Black Mountain Trio, Silence & Solitude, Scorpio Rising, Graphic Scores i (((of///ether))), a interesantno je da ima odrađenih koncertnih nastupa s Ikue Mori, Erik Friedlanderom i John Zornom. Sam Zorn je nakon nekoliko zajedničkih nastupa ustanovio da je Jeremiah izuzetni talent za eksperimentalnu i avangardnu glazbu te je prihvatio njegov poziv da mu producira ovaj drugi solo album.

Inače, Jeremiah je svoj prvi zvanični koncert održao 29.I 2004. u svojem zavičaju Athensu (Georgia, USA) u klubu Caledonia nakon čega je održavao nastupe uglavnom po New Yorku sa sastavom Black Mountain Trio, te s Butch Morrisom. Početkom 2005. oformljuje se sastav HCM Trio u postavi Chris Hoffman (violončelo), Jeremiah Cymerman (klarinet) i Nick Mancini (eksperimentalni efekti) koji je iste godine objavio istoimeni album "HCM Trio" u vrlo maloj d.i.y. nakladi. Drugi album "Blood Vessel" (2006) također je objavljen u vlastitoj produkciji, da bi tek treći album "Big Exploitation" potpisao sam Jeremiah kojeg je 24.II 2007. objavio Solponticello Records. Nakon toga širom mu se otvaraju vrata i poslije svega 5 tjedana dobiva poziv John Zorna da učestvuje u takozvanom sastavu John Zorn Improv Night. Taj prvi nastup s ovim velikanom moderne i avangardne glazbe ostvario je 7.IV 2007. u sedmeročlanoj ekipi gdje su između ostalih bili prisutni Ikue Mori (laptop), Eric Friedlander (violončelo) i sam John Zorn (saksofon). S tom ekipom koja se neprestano mijenjala ovisno o Zornovim idejama, Jeremiah je održao 6 različitih koncerata, te je paralelno surađivao i s već gore navedenim projektima. Sveukupno, Jeremiah je od 2004. do jeseni 2008. održao oko stotinjak koncerata bilo solističkih, bilo grupnih s različitim projektima ili kao dirigent i konceptualni art direktor što je za jednog vrlo mladog, ali nadarenog glazbenika u nemilosrdnom ekstravagantnom svijetu glazbene avangardne umjetnosti izuzetna brojka.

Sam album "In Memory Of The Labyrinth System" se bazira na ustaljenoj školi NY underground arta koji se temelji na estetičkim de-kompozicijama i razbijanju klasične strukture aranžmana, melodije i harmonije. S glazbene strane, čitav album obiluje improvizacijama koje su vezane uz avangardni jazz, no suština njegove prirodnosti leži u tome da je najveći kreativni potencijal izniknuo prvenstveno od originalne tehnike korištenja klarineta kao instrumenta koji osim uobičajenih zvukova može proizvoditi i krajnje lucidne tonove s kojima Cymerman radi čitavu glazbenu strukturu. To su uz tonove koji su prirodni klarinetu (na albumu su vrlo rijetki) i raznorazne vragolije poput piskova, nataložene sline u cijevi koje brbućkaju poput vode, različiti uzdasi, lupkanje po klarinetu, puhanje u prazno, cvilež... Naravno, ovdje je Zornova produkcija napravila pravi urnebes jer je korištena i kompjuterska tehnika, mnogo nadosnimavanja i povremenih namjernih lo-fi eskapada što je sve skupa rezultiralo s bogatim psycho experimental avangardno obojenim, usudio bih se reći i art-pop albumom. Stoga je glazbu vrlo teško opisati riječima jer se temelji na ekscentričnoj ideji labirinta koji u ovom slučaju može biti kakav god zaželjeli i možda će te jednom izaći iz njega. Pošto je meni osobno ovo jedan od blistavijih avangardnih albuma ove 2008. godine, ukratko ću vam približiti moje dojmove koji se u konačnom zbiru ne moraju poklapati s idejama autora. Naravno, sve skladbe su instrumentali i međusobno su povezani kao jedan zajednički dio, uglavnom bez pauza.
[  ]

  © Peter Gannushkin

Album počinje vrlo lagano s "Lateral semicircular canal" gdje uz dva zvuka (jedno je 'puhanje u prazno' a drugi je proizvodnja mračnih noise zvukova a'la Throbbing Gristle). Druga kompozicija "Posterior canal" dolazi u dio gdje se na avangardan način zvučno opisuje buđenje i ulazak u cijelu priču albuma. Tu je Cymerman nafilao toliko zvukova i improvizacija koji se smjenjuju iz sekunde u sekundu. Nesklad života, bijes, ali i vrlo zanimljivi trenuci kao na pokretnoj traci s odbrojavanjima (ritmičko udaranje po klarinetu) nakon čega slijedi dio gdje cijedi svoju dušu kao spužvu poput post-industrialaca. "Superior canal" je psihodeličan trenutak albuma s korištenjem reverb zvukova i tromom noise situacijom koja aludira na 'sad sam u tom labirintu i za sada je dobro'. Kompozicije "Conjoined limb of superior and posterior canals", "Sinus utriculi posterior", "Ductus endolymphaticus", i "Canalis utriculosaccularis" su vrlo kratke, sve zajedno traju nešto više od 3 minute. Cijeli ovaj set iznenađuje svojom neobičnošću u kojoj je u početku osnova iritacija 'arabeski' koja traje svega 2-3 sekunde koja se periodički ponavlja kao na kružnoj traci s izlomljenim tonovima i svaki puta s različitim motivima gdje se ne zna što je Zornovo, a što Cymermanovo nadahnuće. Tu ima još mitraljeza, elektronskih zvukova, ali i prirodnih zvukova klarineta uz prisustvo 'cvileža' i takozvanog primirja uz smijeh što je sve proizvedeno isključivo na klarinetu. Ne volim koristiti izraz 'jebeno', ali ovdje ga moram. Najdulja skladba na albumu je "Nerve to ampulla of superior canal" koja traje 12 i pol minuta. Mirna je i psihodelična u prvih 3 minute. Iz pozadine samo dopire Jeremiahov klarinet poput ambijentalnog syntha, a onda se uzburkava minimalistička situacija sa razdvojenim zvukovima  gdje Cymerman dočarava svoje pravo kreativno bogatstvo imitirajući zvuk dubine, glasanje kitova, šum morske pučine (možda brodolom?), a pojavljuje se u jednom komadu, negdje između 6. i 8. minute minimalistički melodijski signal u pomoć. Zaista ne znam kako je ovaj majstor uspio samo na klarinetu postići ovakvu umjetničku snagu, ali mišljenja sam da ovu skladbu bude slušala publika u koncertnim dvoranama za jedno 100-200 i više  godina i da će tada još uvijek biti ispred vremena. Odlična avangardna skladba lišena konotacija uobičajene glazbe 21. stoljeća. Ja bih za ovu skladbu, da sam režiser poželio snimiti cijeli film kao što je to F.F.Copola uradio nakon što je čuo album "Koyaanisqatsi" Philip Glassa. Predzadnja "Nerve to ampulla of lateral canal" je pravi eksperimentalni broj u rangu najboljih novovjekovnih post-industrial majstora. Ne želim nikoga obezvrijediti, ali stvar je u rangu francuskog Nocturne s onog sjajnog konceptualnog albuma "Flesch Und Metall". A zadnja "Ending of nerve in recessus utriculi" je glazba za 22-23. stoljeće. Zamislite Necroanal na umjetničkoj bazi. Da, Cymerman je to uspio predočiti, techno-hardcore/noise na klarinetu. Nekim tukcima će ovo izgledati kao puko preseravanje, ali glazba ovog umjetnika je bitna. Alec Empire i Aphex Twins se mogu sakriti pred ovakvim talentom na klarinetu. 

Glazba rapidno ide dalje sa svježim idejama. To će svijetu biti jasno za jedno 50-60 godina... A Cymermanu je to jasno odavno.

Genijalan album!

Naslovi: 1.Lateral semicircular canal, 2.Posterior canal, 3.Superior canal, 4.Conjoined limb of superior and posterior canals, 5.Sinus utriculi posterior, 6.Ductus endolymphaticus, 7.Canalis utriculosaccularis, 8.Nerve to ampulla of superior canal, 9.Nerve to ampulla of lateral canal, 10.Ending of nerve in recessus utriculi

ocjena albuma [1-10]: 10

horvi // 03/10/2008

Share    

> mjuzik [last wanz]

cover: I, The Mask

IN FLAMES: I, The Mask (2019)

| 18/03/2019 | horvi |

>> opširnije


cover: Gušenje robovlasničkog rada

ABERGAZ: Gušenje robovlasničkog rada (2019)

| 15/03/2019 | horvi |

>> opširnije


cover: Data Mirage Tangram

THE YOUNG GODS: Data Mirage Tangram (2019)

| 11/03/2019 | horvi |

>> opširnije


cover: Decenija

Mortal Kombat: Decenija (2019)

| 02/03/2019 | ognjen bašić |

>> opširnije


cover: Woo Horsie

KOALA VOICE: Woo Horsie (2019)

| 02/03/2019 | pedja |

>> opširnije



well hosted by plus.hr | web by plastikfantastik*