Iako nemamo često prilike napisati nešto o novim singlovima, a pogotovo ne o debi singlovima, za ovaj naslovljeni ima više nego potrebe reći nešto. Naime, autorski dvojac s prva dva albuma grupe SUEDE, ponovo radi zajedno, nakon desetak godina izbjegavanja, no pod drugim imenom.

Bret Anderson i Bernard Butler nakon odličnih albuma "Suede" i "Dog Man Star" zbog razilaženja u poimanju glazbe i ostalog, otišli su svako na svoju glazbenu stranu. Bret je uz ostatak Suedeovaca i mladog gitarista Richarda Oakesa i klavijaturista Neila Codlinga snimio još tri albuma različite vrijednosti i krajem 2003 najavio razlaz. Bernard je pak morao krenuti otpočetka u solo gitarističko-pjevačku karijeru. To je pak rezultiralo s dva prosječna solo albuma s nekoliko odličnih pjesama (Stay, Friends & Lovers), dvije prosječne kolaboracije s McAlmontom s dva klasična hita (Yes i You Do), te nekoliko gitarističkih posudbi (Edywn Collins, Manic Street Preachers, Neneh Cherry, Aimee Mann, Tim Booth…). I tako, što zbog para, što zbog čežnje, opet su udružili snage i lansirali stvarno odličnu pjesmu Refugees, koja je ujedno i najava za album "Here Come The Tears", koji bi se u boljim prodavaonicama mogao naći polovicom šestog i ako je suditi po najavnom singlu činiti odličan soundtrack za ljetne žege.

Dakle naslovna Refugees je klasična brza gitaristička Suede-like pjesma s poboljšanim Trash rifom, Southern Rain i Branded su balade pogodne za upaljače i stiskavce, Break Away je nastavak Saturday Night, dok se Feels Like Monday možda malo više nastavlja na solo opus Bernarda Butlera.

Sve u svemu ništa novo, no fanovima britanskog zvuka, vrlo zanimljivo izdanje. Još da se Morrissey i Johnny Marr dogovore…

ocjena albuma [1-10]: 8

pedja // 02/05/2005