Ona je uvijek izlaz,odgovor,rješenje. Dan bez glazbe je prazan dan,poput priče bez poante,utakmice bez igre,ljubavi bez pokrića.
Prati nas cijeloga života,kada se radujemo i slavimo,kada osjećamo breme i padamo,kada se tražimo,putujemo,častimo,planiramo,ne shvaćamo - glazba je tada suputnik,naša desna ruka.
Ona nas neće ostaviti na suhom,ona je cesta našeg puta; njoj u čast pjevalo se često,te izdvajam desetku koja je stavlja u prigodne okvire,gomilicu šarenih citata.

ZAMISLI ŽIVOT U RITMU MUZIKE ZA PLES - Film (1981)

Vrijeme Jurine katarze dok je bio na vrhu,premda tek na početku karijere; "filmaši" su dobro znali što rade i nezaustavljivo jurili ka cilju. Rezultat je svega energična numera,jedna od novovalnih himni,slavljenje i muzike i života,potez majstora velikog kalibra,a poseban elan,hitrinu i snagu,dosegnuti će na sjajnom live albumu Film u Kulušiću.
Posve prodorna faza banda koji će doista ponuditi puno lijepih stvari prije nego dođe do promjena u Jurinoj glavi.
Kako god,zamislili su i utjelovili život taktovima koji ostaju i traju. Bravo dečki!

DANCE TO THE MUSIC - Sly & Family Stone (1967)

Plesna zaraza obitelji Stone progresija je čestite soul tematike funkoidnih ritmova uronjenih u psihodelična čula R&B sina,majstora Slyja,koji je bandu usadio stonirane obrasce jasno pokretljivim glazbenim pejzažima.
Fuzija navedenih žanrova sublimirana je i odsvirana upravo rockerskom manirom,poveznica čvrsta ritma,prštećih dionica puhača,hammonda i gitara,poziv je na ples gdje god se zateknemo.
Učvrstite svoje pojaseve djeco,barba Sly se sprema dati gasa vožnji koja slijedi!



EXIT MUSIC (FOR A FILM) - Radiohead (1997)

Bližio se kraj 20og stoljeća,kada band koji je doktorirao na soundu,melodiji,ideji i emociji,te su mi važni poput Stonesa,Wilca,Clasha,T.Headsa...,izbacuje ploču koja predviđa budućnost i usmjerenje banda trasira novim sazviježđima,gdje će glazbena atmosfera postajati nešto gušća,teža,apstraktnija.
Exit Music (For A Film) dodiruje mrežastom elegijom,komprimira tjeskobom i budi radoznalost - je li previše Yorkea i Greenwooda smjestiti u ravninu sa Johnom/Paulom,Dylanom,Keithom,Youngom? Nipošto,upravo im je tamo mjesto,jer kada slušam ovaj smotuljak tragičnoga kraja Romea i Julije (stihovi se na tu dramu ogledaju),pomislim kako bi Shakespeare,da je suvremenik sjajnih glazbenika,imao inspiraciju u čestim melankoličnim ružama vjetrova glazbenih mahera,kakve su pustili (ovdje) tumačeći tragičan posljednji dah Williamovih utihnulih ljubavnika.

HYPER MUSIC - Muse (2001)

Band kronično odvažnih sviračkih potresa,a koji isto tako zna biti šarmantno nježan i osjećajan.
No ovdje stanuje brže,više,jače natuknica,odakle band rasprskavajućim elektricitetom stvara oblak iz kojega će se sručiti pljusak bombastične simetrije gitare i basa,dok bubanj ruši sve pred sobom,te imamo rezime u pjesmi punkoidnog vladanja retuširanom heavy space produkcijom.
Grupa koja je nemalo i nerijetko iznenađivala,no takvih sposobnosti,stila i,najzad, hrabrosti uskočiti svjesno u vatru i pokazati kako iz minimalizma ući u grandioznost (baš kao ovdje u Hyper Music),bajkovito dobra i koliko ovozemaljska,toliko i svemirski orijentirana. Najbolji i najdraži su mi na albumu Origin Of Symmetry,no bujnim i letećim hot & heavy sekvencama podsjećati će nas i godinama kasnije.
Što bi na tu temu imao reći sami band,trebali bi poslušati u ispovidi (šanpjera) kozmonauta Matta.

GIVE LIFE BACK TO MUSIC - Daft Punk (2014)

Jako sam volio french house scenu i elementarne smjernice koje joj je usadio Laurent Garnier,te zanimljive filmove koje će režirati Alex Gopher,St Germain ili Daft Punk.
Homework bješe sjajna priča nelinearnih likova,Francuza očigledno odabranih za finalne utakmice velikih natjecanja i premda nisam bio sretan sa zaokretom ka disco synth komercijalnijim vodama,danas sa odmakom mogu iskreno zapljeskati i podignuti krajnje visoku ocjenu za tehničke vrijednosti i artističku izvedbu. A još kada pridodamo Nilea Rodgersa i Chillyja Gonzaleza,dobijemo najbolju moguću završnu riječ,spuštanje zastora nakon posljednjeg čina uspješne i znamenite karijere.
Uživajte pod suncem Daft Punk,zaslužili ste!

MUSIC IS MY RADAR - Blur (2000)

Damon Albarn i Graham Coxon prvo zajedno,a potom i pojedinačno kroz sjajna ostvarenja na solo albumima i mnogim fantastičnim projektima i fuzijama,znače mi i vrijede više od polovice superbogate engleske scene od sredine 90ih naovamo. Toliko o njihovoj veličini i zalogu.
Bolji od većine nogometnih klubova iz svoga grada,Blurovci su ovim single shot rezom dali do znanja da će ići daleko i duboko,sve do Felinih plemenskih ritmova (a što će Damon kasnije često rabiti),ili ako hoćete,ogledati se na Byrnea i njegov tumač znakova afričkih teorema.
Sjajan ritam,Coxonove magične gitare,Jamesov bas i ponavljajuće fraze znače samo jedno - slušati najglasnije.
A mogu se i osvrnuti stihovima švedskih ikona lakih nota i zaključiti: dečki,doista vam hvala na mjuzi!

PLAY THAT FUNKY MUSIC - Wild Cherry (1976)

Sumnjam da sam bio jedini koji je živio u neznanju misleći kako pjesma pripada (barem vokal) tamnoputim dečkima.
Ni prvi,a niti zadnji put,dogodilo se da band ima taj jedan,idealan dan ili trenutak karijere,poklope im se kazaljke i odigra se nekoliko sudbinskih minuta koje im donesu bogatstvo,zaradu,tiraže,vrhove ljestvica.
Okoristili su se dobrano Wild Cherry momci jednokratnim nadahnućem,te primarno rock band,izmilji van sa funkoidnim zgoditkom doista dobra ritma,aranžmana,odličnih puhača i sjajne solo gitare - ponukani disperzijama svjetlosti disco kugle osiguraju si lagodan život,lovorike i popularnost.
Stvar je doista dobra i takva će ostati,come rain or come shine; gdje ćete bolje potvrde kako život zna biti šaren,jer ovi su bijeli rockeri zagrebali malko po funku i dobili hit kakav se stotinama boljim i bitnijim ne dogodi za čitavog sviračkog vijeka.

MUSIC SOUNDS BETTER WITH YOU - Stardust (1998)

Još jedan radiofoničan lepršavi hit,no ovoga puta proizvod je instant banda,koji naravno nije bio oformljen da si prikrati tih nekoliko minuta života,nego da potraje,ali zvjezdana prašina pjesme koja ih je vinula,izgleda da je bila preveć idejnom pokretaču projekta i polovici Daft Punka,Thomasu Bangelteru,koji je,lako moguće,priču sa Braxeom i Diamondom zamislio kao frendovski side project kreativnog popunjavanja slobodnoga vremena,da bi stvar kritika gotovo jednoglasno titulirala ponajvećom house točkom 90ih godina.
Unatoč milijunskoj ponudi diskografske kuće Virgin,Bangalter Stardust priču nije želio širiti,nego se posvetio matičnom Daft Punku (hvala mu na tome),čime nije pogriješio,a jedini artikl sa Stardust police ostaje podsjetnikom glazbeno dragocjenog desetljeća,iz godine kada Francuze na Stade de Franceu ipak nismo uspjeli nadjačati,no ponos,radost i sreću smo višestruko proživljavali.

LISTEN TO THE MUSIC - Doobie Brothers (1972)

Kroz 70e u kojima je obitavao priličan broj bandova sa obiteljskim poveznicama u naslovima,isplivalo je ime Doobie Brothersa,sastava koji je ovu odličnu feel good stvar smjestio na Toulouse Street,ploču čije ime crpi inspiraciju iz (ili sa) ulice iz Francuske četvrti,živopisne i šarene kucavice New Orleansa.
Kalifornijski band vrlo popularan u 70ima i kasnije,sa visokim sviračkim dosegom i petljom oblikovati sjajnu kompoziciju,ovom je odličnom pjesmom to i potvrdio - znalački posložena glavna tema pjesme koja ulaskom u zarazni refren sa krstarećim pratećim vokalima i igrom na trapezu gitare i banja,mami osmijeh ka suncu i savršeno odgovara versima pjesme.
Treba li nam više,ovdje je retoričko pitanje,odnosno zahvala bandu na podsjetniku kako utopija (ideja autora pjesme Johnstona) o glazbi kao vodilji,svjetskim liderima znači koliko je crnog ispod nokta,a mene ne ostavlja u nedoumici: glazba je zvonka radost!



WHEN THE MUSIC'S OVER - The Doors (1967)

Psihodelična blues epopeja,Jimbov metaforički osvrt o odlasku na onaj svijet,recital mračnim kutevima svijesti i ples na rubu ponora.
No ipak,cijelim tekstom provlači se glazba,a upravo je sjajna u taktovima Manzareka i Kriegera,čija improvizacija i ledi i grije,dok Densmore vrlo zahtjevan zadatak držanja ritma na uzdama obavlja za čistu peticu.

Odjavna numera i spuštanje zastora vrlo tamnih boja na Strange Days,album čije frekvencije najčešće pogađaju bit Eshilovih drama,gdje Jim,iako ne završi poput Prometeja,jezdi mračnim kadrovima svojih stihova,ali i plamti osebujnim monolozima.
Ma što mislili,When The Music's Over je iscjeljenje i,mogu reći,šepurenje sviračkim hodnicima,te koliko god mračan veo pjesma nosi,na koncu ugleda svjetlo koncertnih dvorana i doživi zaslužen pljesak auditorija.

dario b. // 20/04/2025