Tamo gdje završava svijest izmičući iz ruku našega ja,prostor je i krivulja koju ćemo tek ponekad dozvati u sjećanje,oblik narezanih slika nasumice poredanih van našeg voljnog djelovanja,a stane u zagonetnu jednosložnu riječ - san.

Te mentalne faze nerijetko fascinantne,koje nastanjuju naš um tijekom spavanja,a koji rastjeruje sjene sa doživljenoga,naših uspomena,emotivnih stanja i ostalih vrtuljaka prošlog (ne)svršenog vremena,reflektiraju se i doslovno termalno procesuiraju za vrijeme našeg dubokog sna.

Stoga niti najmanje ne iznenađuje participiranje istoga u glazbenim ogledima nepreglednog autorskog mnoštva,gdje sam neke naslove teška srca izostavio,ali zato prisežem kako je lista sljedećih pjesama (možda i u snu,tko zna) izabrana poradi posebnog utiska koji ostaje nakon autorske povezanosti svjesnog i nesvjesnog.

DREAMS NEVER END - New Order (1981)

Vjerujem da smo sa kronologijom Joy Division-New Order postojanja svi upoznati.
Dosanjali su dečki bolje sutra nakon Curtisove tragedije i iako još uvijek poprilično u post-punk izričaju bivšega banda,ipak usmjeravali malo po malo konture novoga zvuka i razmišljanja plesnijim obrascima kojima će uskoro dati potpuno novo ruho,te kapitalizirati proboj syntha u genski kod sastava.
Dreams Never End sa prvijenca Movement već nakon nepune prve minute trajanja pomiče zavjesu sa hermetičke tipizacije a la Joy Division i višeslojno gitarsko pripovijedanje šetnja je ka svijetlim stranicama banda,unatoč Hookovom pjevanju,naviklom na stečeni mračni kontekst Ianovog pristupa melodiji.

"Now I know what those hands would do,no looking back now,we're pushing through"

Vrijeme je išlo njima u prilog i ne dirajući se kultnoga statusa bivšeg banda,Sumner i ekipa izgraditi će impresivan buket albuma dojmljivog minimalističkog izgleda,a zvukom težišta sposobnog razmrdati kompletnu industriju Manchestera,vrlo invazivno djelovati i na plesne podije svih svjetskih klubova,te potom znatno većih pozornica.



DAYDREAMING - Massive Attack (1990)

A južnije od Manchestera,u solidno udaljenome Bristolu,rasti će i izrasti trip-hop pokret,ponikao na nadahnuću i sanjarenju (i u naslovu) Massive Attacka,banda koji će obistiniti zapravo sve ideje,talente i podražaje,te vlastite hobije povezati u cjelinu čiji prvi zapisi,realizirani prije 35 godina,dandanas zvuče inspirirajuće i spirala je fokusirana na liniji koja u naručju nosi sponu duba,psihodelije,soula,jazza,ispisanih elektronikom uz sampleove pomno birane i rezultantom hip-hop naracije.
Karizmatici će zaći u vinilne priče svojih heroja,dajući im time naklon,zasluge i osobitu važnost,te kao što u krasnoj Daydreaming čujemo,sve nas uvjeriti kako glazbu valja gledati najrazličitijom dioptrijom,kakvu su Del Naja,Marshall,Tricky i Vowles otkrili i svijetu ponudili.
Dobili smo novu dimenziju koju ćemo uživati kroz prizmu neke nove definicije evergreena,a što su pjesme Attackovaca netom postajale,čim bi ugledale svjetlo dana.

HAJDE,SANJAJ ME,SANJAJ - VIS Idoli (1982)

Kada slušamo Divljanovu ljubavnu tajnu svima otkrivenu,možemo se primiti topline autorovih riječi, čak se i saživjeti sa darom iskrene emocije dok traje ljepota melodije koja zatvara sjajan album Odbrana I Poslednji Dani.
Klavirska netočnost ili možda namjerna nespretnost upravo je sobna temperatura pjesme,gdje se vokalna stidljivost dinamički skriva iza jednog u nizu Vladinih ljubavnih spomenara,dajući za pravo svima koji "vječnog momka" oslovljavaju frajerom koji se obzorima nježnije tematike (naravno i ne samo njima) kretao kao sunce u smiraju dana i ne libeći se često izvlačiti iz sebe čuvstva takvoga oblika,morati će biti spreman prihvatiti mjesto idola na tronu jedne generacije.
Takva osjetilna vrijednost Idola koji prednjači,upisana je suptilno u almanasima svih srca koja ljubav nesebično daju,ali i bezuvjetno primaju.

DREAMS - The Cranberries (1992)

Iako je glas Dolores O'Riordan dojmljiv instrument nemalo snažan i na prvu prepoznatljiv,uvijek sam u njemu čuo određenu čežnju,prisutnu ne samo u specifičnom,prekrasnom vibratu.
No sanjalačka ekspozicija istoga prisutna je ovdje u velikoj mjeri,jer se i sama fluktuacija pjesme pozitivno koncipirane oslanja o zamahe energije u gitarama vedroga štiha,tjerajući ljubavnu stihiju iz sna prema javi,čime spomenuta čežnja zamamnoga glasa Irkinje lebdi zanosom svježe i hitoidno artikulirane pjesme,te su planetarno slavni sunarodnjaci iz U 2 upravo dobili značajnu podršku atraktivnih domaćih snaga.
Ukupni dojam banda ipak smještam u sjenu vanserijskog vodećeg vokala 90ih,usprkos riznici doista šarmantnih bljeskova,no svjetlo,gard i veliki plus u naponu ove pjesme,zavrijedili su poštovanje i mjesto među pospanim naslovima ovoga soundtracka.

INNOCENT WHEN YOU DREAM - Tom Waits (1987)

Pjesma koju čujem kao poziv vidno raspoloženom mnoštvu u pubu,da nazdravljajući istisnu višak dobre volje,te grupno i glasno zapjevaju prije napuštanja mjesta okupljanja i odlaska na počinak.
Waits je majstor atmosfere i hrapavi vokal koji slijedi prebiranje barskoga klavira naći će se u gore navedenom naslovu na odličnom albumu Frank's Wild Years čak u dvije verzije,te u obje nailazimo na ispovijedan kroše udarac razočaranja u ljubav i prijateljstvo,kabaretski ispjevan lucidnim Tomovim baritonom kojega guši dim cigarete i žestoki alkohol,smještajući ga u zbor originalnih aktera čije je uloge gotovo obaveza nagraditi i koje je nemoguće klonirati.
Sjajan zgoditak i potvrda kako je umjetnost često nezahvalno tumačiti i obvezujuće je stavljati u kojekakve okvire.

DREAMING - Blondie (1979)

Ekipa okupljena pod imenom Blondie kao od šale je pisala privlačne melodije,šireći time bazu publike željne "čitanja" tako formuliranih djela.
Kraj 70ih donio je ponajbolji album tih godina,njujorški obojen Parallel Lines,famoznu ploču new wave/pop-rock usmjerenja,odnosno direktno - jedan od važnijih uradaka u domeni pop glazbe uopće,kakav snimite (ako snimite) jednom u desetljeću i kakav band kvalitetom neće ponoviti,no Dreaming sa nasljednika Eat To The Beat treperi feel good ugođajem gdje kulerski stav i pjevanje Debbie Harry podiže raspoloženje,kao i potvrđenu razigranost banda,na zadovoljstvo svih uključenih strana.
Jednostavno,najbolje stvari su besplatne,vjerujte Debbie na riječ.

"Dreaming,dreaming is free"

AMERICAN DREAM - LCD Soundsystem (2017)

Kako sam veliki fan Davida Byrnea,poglavito poradi brojnih kapitalnih ostvarenja sa Talking Headsima,čuvši vratolomije Jamesa Murphyja predstavljene na prvijencu LCD Soundsystem,poveznice prvo spomenutog njujorškog genijalca sa razmišljanjima,talentima i fokusima ovog drugog,gotovo pa mlađeg mu brata Jamesa,stapaju se u jasan kontekst,istu valnu duljinu,osjetilnu kuštravost i karmičku veličinu.
Zvuk je dakako prilagođen vremenu nastanka i Murphy sjajno podiže čedo sa osobinama elektroničkog dance punka linearno skačući od stila do stila,vrlo lagano noseći breme možda i najdarovitijeg autora i glazbenika (American Dream tome u prilog) novoga milenija.
Tip čija aura privlači i izvlači najbolje,prisutan u različitim pravcima (spisatelj,producent,DJ) i prilično zaslužan što je izvitoperena sadašnjost više od podnošljive,razumije i umije pisati iz ženskog kuta i raspiruje čari svoje klasičnosti i modernizma u predivnim minutama American Dream pjesme.
Glazba poželjna za ulazak u san,kao i povratak svijesti.

DON'T DREAM IT'S OVER - Crowded House (1986)

Nisam siguran hoćete li se složiti,no bezbrižnost 80ih pametno i lijepo ucrtanu u bilo ove stvari,teško nalazimo i u najmirnijim skladbama današnjice.
Hit je ovo koji nije mogao promašiti i koji je vrlo lagano pronašao put do mnoštva raspoloženih,dobroćudnih i družbe otvorenih srca,pjesma koja osviještava bandovu eleganciju,potentnost i aranžersku svestranost dok se stihovima zaziva i budi nada,plemenitost i taktičnost.
Grupa koja je mahom udaljena od nihilizma i tamnih stanja svijesti,a čija svirka niti podilazi niti iritira,sa pjesmom koja sanja o najboljem i strši kao veliki trijumf,upisala se velikim slovima na kartu pop kulture i istaknula znamenitost Neila Finna,autora pozamašne autentičnosti sa pjesmaricom koja otkriva spektar velike ljepote i iz koje se može puno toga naučiti.

"They come,they come
To build the wall between us
You know they won't win"



DREAM ON - Depeche Mode (2001)

Jubilarni deseti album Exciter ponudio je nekoliko vanserijskih numera,a tada još trio odabrao je vjerojatno najbolju,sanjalačku zvučnu terapiju mračne teksture kao najavni single i ta se odluka pokazala dobitnom.
Pjesma kojom band ne prvi put dogovara "date" rocka i elektronike,koristeći tripoidne trikove Krudera & Dorfmeistera,lebdi u sigurnosti vlastite darovitosti i po tko zna koji put promovira širinu svoje narativnosti kroz strukturu pomalo i skrivenog plesnog scenarija.
Rekao bih da je ovo klasični best of trenutak banda,priča koju Gahan,Fletcher i Gore pripovijedaju u noćnim satima,kada poetičnost Daveovog vokala naglašava aranžersku čaroliju Martina i Andyja,iskusno zaobilazeći jeftinu mainstream estetiku.

"Can You feel a little love"

SANJATI ĆEMO ŽUTO - Gustafi (2009)

Edija Maružina oduvijek doživljavam kao autora čije geografski određene glazbene smjernice obuhvaćaju i kolorit zavičaja,i mirisnu rustikalnost,ali i duhovitost,kao i ozbiljnost glazbenih stremljenja u opusu virtuoznog obraćanja ansambla,gotovo i obiteljske skupine imena Gustafi.
Pitate se možda gdje tu čujem ozbiljnost,a audio komentar ili odgovor počiva u zapanjujuće neobuzdanom i posve talentiranom sviračkom izričaju,čime band oslobađa i rastače goleme količine pozitivne energije u pjesmi brzog molskog zapisa,dodirujući se usput tradicije istarske ljestvice,a opet korespondirajući sa Mano Negra/Manu Chao idejnim pravcima.
Sanjati Ćemo Žuto jest i Edijev pjesnički crescendo dvobojno ispjevan u društvu mladoliko britke Barbare Munjas i pjesma omotana usklikom čakavštine jugozapadno od Učke,pod prismotrom istarskih Mariachija uz šareno dirigiranje iz Edijeve sanjarice,doista sunčane i fellinijevski dotjerane.

"Sanjati ćemo žuto,sanjati crveno
Sanjati ćemo sve zeleno"

dario b. // 18/05/2025