Otprilike dva sata prije koncerta dolazi poruka. Veli Pedja.. (citiram) ''Sad sam s tonske. decki su nabrijani. pripremi se.'' Znam da ne može ispast loše a takva su bila i očekivanja. Dugo nisam slušao Overflow uživo, mislim da je zadnji bio koncert u Močvari prije par godina i od tad ih lovim ali nikako da ulovim. U međuvremenu tu se pojavio album ''Hit Me'' i to je bio još jedan dodatan razlog da se na koncert obavezno ode. Prije par tjedana planirao sam i na koncert u kc-u no nije se isfinaliziralo i ostalo je čekati večerašnji nastup.

Davno je bilo kad sam kao osnovnoškolac išao na koncerte u nekadašnjoj Kuglani, kad je Overflow bio predgrupa njemačkim Dumbell ili kad su djelili binu sa Wanda Chrome and the Leathe Pharaos iz Milwaukeeja i sličnim bendovima. To je bio đir na koji se danas, unatoč iznimno bogatoj ponudi koncerata, rijetko može naići. Ako Vam se desio jedan od takvih sigurno ga pamtite barem po nečem i prepričali ste taj koncert sto puta, sto različitih osoba, najmanje.

Svirka je počela nešto iza deset sati i to sa prve tri pjesme sa novog albuma. Dali je uštogljenosti publike kumovao novi ambijent, manjak alkohola u krvi ili nešto treće, ne bih znao, no početak nije djelovao onako kako sam ga zamišljao. Ono što je bilo najočitije bila je bez kompromisna svirka koju su Overflow prezentirali. Pjevala je publika tu i tamo no za ozbiljno se počelo tek kad je na red došla Doctor's Tune i I Kill. Lagani raspad sistema, barem što se tiče čuvanja aparata i piva u čaši. Zanimljivo da poga nije bilo, barem ne u onoj količini u kojoj sam ga očekivao no skakalo se i pjevalo na kulturniji način a ne onako sirovo kao što to zna biti. Jest da je publika bila mahom starija, ona koja ih prati još od prva dva albuma, no više je to izgledalo kao da su čekali onaj stari zvuk kakav je bend imao prije smjene Kone na basu i Malog na gitari. Njih dvoje, usput rečeno, nisam zamjetio na ovom koncertu no sumnjam sa im se ne bi sviđala predstava koja se dešavala u Tvornici. Žika je periodično zahvaljivao nama u publici i najavljivao malo stare malo nove stvari. Iako još uvijek postoje pjesme koje od njih nisam čuo uživo i iskreno sumnjam da će se to ikad desiti, postoje i one koje nismo čuli dugo dugo a večeras su odsvirali baš jednu od tih.. I sam Žika najavio ju je kao ''A sad jedna pjesam koju barem deset godina nismo u živo svirali!'' i počeli su sa ''Touching the Ground'' sa prvog albuma kojeg su snimili za Franjićevu Slušaj Najglasnije a nalazi se i na raritetnoj singlici izdanoj za Broccoli Records. Uz svirku, Zoki i Nikica su se tokom koncerta često primali mikrofona i time se uvelo dosta melodičnosti u samu svirku. Nikica je pak znao skočiti s bine i svirati među publikom dok bi Žika skakao po bini kao teži pacijent Vrapča, zahvaljujuči isključivo izrazima lica i grčevitosti kojom pjeva (ako pogledate video, bit će vam jasnije). Svo četvero se, kad malo vratim film, nisu štedili ni trunke, kako nabrijano su počeli, tako su i završili. Jest da su frižideri bili puni samo koprivničke pive, no niti jedne druge boce, osim hrpa onih s čistom vodom, nije bilo oko njih. Samo čista energija, bez ikakvih drugih (s)poticaja. Da su svirali bis, nepotrebno je uopće spominjati isto kao i to da su ih odsvirali još pet, nebi ih bilo dosta. Možda je ovo previše subjektivno gledište, no ne razlikuje se previše od mišljenja velike večine sinoć. Svemu je došao kraj oko ponoći pa smo se uglavnom svi našli vani ispred ulaza. Bilo je tu i nekih starih lica iz Zagreba i Koprivnice koja dugo nisu bila zajedno na nekoj ovakvoj priredbi i to je mamilo osmjeh na lica jednih i drugih pa je koncert uspio i u tom pogledu. Za prostor nema zamjerki. Podsječa malo na prostor dvorane u Teatar&td-u, možda malo uži ali zato super obavijen zvukom. Na bilo kojoj lokaciji unutar prostora čuje se gotovo jednako dobro pa nema onog da vam sa jedne strane pozornice uši para gitara dok se bas uopće ne čuje ili obrnuto. I na kraju, ostaje sažeti proživljeno, no kad se sve zbroji, neki posebni rezime uopće nije ni potreban. Bio je to odličan koncert, baš poput onih koji se pamte od prije deset i više godina.

mario m. // 28/05/2011

> vidi sve fotke // see all photos