home > koncert > MAJKE @ Tvornica, 29/10/2011

kontakt | search |

MAJKE @ Tvornica, 29/10/2011

Umjesto uvoda

Negdje oko 2/3 koncerta u Tvornici uzvikom "Meeeaiaaa…" Bare je najavio sljedeću pjesmu, a dok smo se pogledavali ne shvaćajući o čemu se radi započela je "Mene ne zanima". Pogledavali smo se od tog trenutka oko najava sve do kraja koncerta i…no, da krenemo redom.

Pokret je bio iz Varaždina oko 18,00 sati, u automobilu smo si do kraja navinuli zvučnike. Ubrzani presjek albuma kojeg smo si priuštili za zagrijavanje prije koncerta ubrzao nam je ionako kratak put. U ZG smo stigli taman s završetkom izvrsne "Ona" s novog albuma, organizirali si malo šetnje do trga i katedrale, kupnju predkoncertnih resursa u Dioni, debrecinke na Cvjetnom, i oko 21,15 evo nas kod Tvornice. Vani dugačak red, uistinu masa ljudi, a na ulazu lijevo od glavnog, nakon lozinke "Terapija" i naših imena ulazimo. Prva dva lika koje vidimo su Zdenko Franjić za štandom i Goran Bakić koji "snima" posjetitelje. Unutra smo.

Početak

Za desetak minuta sve je potpuno puno, biramo strateški dobro mjesto lijevo gore na stepenicama, pozornica se super vidi, šank je blizu, ima nešto zraka… Ujedno susrećemo ekipu u kojoj su M., I., K. i S. s kojom smo tijekom koncerta izmiksali par rundi da preživimo saunu Tvornice. Negdje oko 22,00 počinje show, Bare s naočalama na licu, nosi u ruci papire sa popisom pjesama koje stavlja na pod, sjeda na stolac pored mikrofona, malo uvoda u kojem spominje Tvornicu i kulturu… I "Teške boje" odmah na početku. Zvuk solidan, ekipa ispred odlično raspoložena i stisnuta u "parteru", Bare svako malo sjeda na stolac i preko naočala pokušava s poda pročitati koja je naredna pjesma. Pa stavlja majicu na glavu (djeluje poput čovjeka slona iz Lynchovog filma) dok pjeva, pa gleda u set-listu… Najave pjesama minimalističke, šture, nerazumljive, kako koncert odmiče dalje Bare sve više guta slova… Isto tako, sve se jasnije čuje da nešto baš ne štima u cjelini, par uvoda u pjesme je ispalo prilično čudno - recimo, "Vrijeme je da se krene" u prvoj minuti - neprepoznatljivo.

Band

Zoki izgleda sjajno na pozornici ali je definitivno pretih, napinjali smo uši da ga čujemo, bubnjar Šomen je pouzdan, čvrst i solidan ali kao da svira zanatski, potpuno bez duha (BTW kao Thompsonov bubnjar - valjda treba prebroditi razliku u stilu…), Šiljo je često u prvom planu zvučne slike, podjelom na ovom koncertu izgleda da preuzima ulogu glavnog solo-gitariste. A posebno je nepotreban klavijaturist koji stalno guši zvuk ostatka ekipe; čovjek djeluje poput fikusa uz ostale. Basist je pak najbolja priča, cijelo je vrijeme svirao s kapicom na glavi, fizički potsjeća na križanca Igora Pamića i Lvkija, ali definitivno nema apsolutno nikakav rokerski, nikakav Majke, ma nikakav gard, nema unosa u svirku; lik je djelovao kao da mu je neugodno na pozornici. Opet se ponavljamo ali, moramo, jednostavno - fali faca poput Kilmistera s čikom u ustima i nogom na pojačalu, koji je totalno unutra….

Pjesme i bisevi

Od pjesama, najbolje su prošle Budi ponosan, Mršavi pas i Odvedi me…. Od novih, ako smo dobro popamtili, izveli su ih dosta; naslovnu, Nisam tvoj, Pozovi me u noć, Depresiju, Moja je ljubav i Gubim se. S Razuma i bezumlja bila je samo jedna stvar a i sa ostalih albuma mogla bi se nabrojati hrpa neodsviranih koncertnih favorita. Bare djeluje jako umoran, najave su sve nerazumljivije i kraće, i sve lošije izgleda i zvuči prema kraju koncerta, koji stiže vrlo brzo, za manje od 90 minuta.

Majke odlaze, ekipa ih zove plješčući na ritam Budi ponosan, na prvi bis izvodi se "Depresija", Bare se bori sam sa sobom i s defom, to je najgorih par minuta koncerta, slijedi "Rođen u blatu" po izboru definitivno pjesma iznenađenje i, čini nam se na Zokijev nagovor, "Pozovi me u noć" kao dobro izabran i logičan kraj. Odlučujemo se na pokret. Dok se probijamo do izlaza kod kojeg još malo pričamo sa Zdenkom Franjićem, ekipa opet zove band, počinje drug bis, ne zvuči dobro… Ne pamtimo kad smo s koncerta Majki izišli prije zadnjeg akorda…

Dojam

Dojam je nakon tolikih nastupa koje smo odgledali prilično čudan. Pa, ipak je to bila promocija uživo novog albuma nakon toliko duge stanke, promocija u glavnom gradu. Bez gostiju, bez koncepta, bez zanosa, bez očekivane dužine, bez bijesa, bez duha.

Malo smo zavirili po ostalim recenzijama koncerta, naslovi su: Bare i Majke zapalili Tvornicu, Taljenje teških boja, Baretovi demoni i čvrste Majke u znojem okupanoj tvornici, Majke Teškim bojama obaojale Tvornicu… Fraze dominiraju …
Na nedavnom nastupu u Varaždinu u okviru Špancirfesta, pred puno više ljudi i na puno većoj pozornici Majke su zvučale puno, puno bolje, Bare je izgledao bolje, najave su bile bolje, gitaristi su se poigravali međusobno, izbor pjesama (ako bacimo na stranu Put ka sreći) je bio bolji, klavijature su se čule bolje (manje)… Da se ne vraćamo na neke starije koncerte na kojima su Majke bile… ma nemjerljive u odnosu na ovaj nastup! Majke su više bile cjelina. Možda je to ipak samo pogrešan dojam…A opet, s druge strane, kaj god da je Bare izveo te večeri u Tvornici, ljudi bi prihvatili s odobravanjem. Jednostavno, njegova pojava, njegove mane kao pjevača, izvođenje rock-koncerta na stolcu i padanje s njega, njegova neodgovornost naspram ostatka benda - sve je to pretvoreno u njegove prednosti. Istina je: Majke bez Bareta nisu Majke. A Bare bez Majki, bez ekipe koja se trudi da mu čuva leđa neće biti zanimljiv nikome. Ekipa koju je okupio s novim albumom, uz dužno poštovanje, ponajprije Zokiju, više djeluje je kao tezgaroška skupina ljudi koji su tu u prolazu i koji kao da se nadaju da cijela priča poživi što je dulje moguće. A to "što dulje" ne ovisi ni o njima ni o njihovoj strpljivosti kojom će moći tolerirati nepredvidive amplitude glavnog junaka. Već o njemu i njegovom izboru.

Zaključak

Da nije bilo koncerta na Špancirfestu, rekli bi da je Bare postao preumoran da aktivno izdrži ono što rock-koncert traži od frontmana benda takvog kalibra, da više ne želi/ne može/ne uspijeva zabavljati publiku urlicima uz "Nikada te neću zaboraviti" i duhovitim uvodima u pjesme. Nedostajalo je sviračke lucidnosti i kod Majki uvijek prisutnih koncertnih varijacija i improvizacija studijskih verzija pjesama. I kad nakon svega opet možemo reći da nam je drago da smo bili u Tvornici, onda treba biti iskren i priznati da su za ukupan pozitivan dojam zaslužne i neke popratne stvari. I da još uvijek vjerujemo da se radilo o samo jednoj, malo lošijoj večeri glavne zvijezde i njegovog pratećeg ansambla.

Boris i Ivica

okhrk // 03/11/2011

Share    

> koncert [last wanz]

cover: Noflipe, Martin Ladika @ Dva Osam, 21/03/2023

Noflipe, Martin Ladika @ Dva Osam, 21/03/2023

| 28/03/2024 | ujak stanley |

>> opširnije


cover: KING UBU + JEMBRELA, 24/03/2024, Močvara, Zagreb

KING UBU + JEMBRELA, 24/03/2024, Močvara, Zagreb

| 26/03/2024 | horvi |

>> opširnije


cover: Veja @ Vintage, 20/03/2024

Veja @ Vintage, 20/03/2024

| 24/03/2024 | dora p |

>> opširnije


cover: TUROBNI MOYER, 18/03/2024, Močvara, Zagreb

TUROBNI MOYER, 18/03/2024, Močvara, Zagreb

| 20/03/2024 | horvi |

>> opširnije


cover: Hania Rani@Cankarjev dom Ljubljana

Hania Rani@Cankarjev dom Ljubljana

| 20/03/2024 | bir |

>> opširnije



well hosted by plus.hr | web by plastikfantastik*