U 21. godini svojeg postojanja, švicarski magovi elektronike i industrijskog rocka dogurali su do svojeg 13. albuma (objavljen 16.IV 2007.) kojeg su promovirali i na nedavno započetoj turneji s otvarajućim koncertom u Ljubljani, 25. IV 2007., Metelkova Gala-Hala. Album je istovremeno objavljen u Švicarskoj, te posebno za tržište Europe, USA i Kanade, a upravo odrađuju pozamašnu Europsku turneju koja će trajati gotovo do same jeseni. Album je fantastika!

Ovaj trojac (Franz Treichler - vokal, Bernard Trontin - bubnjevi i Al Comet - klavijature i elektronika) je kroz protekle dvije decenije od avangardnog i početnog vrlo bizarnog starta u 80-tim godinama već sa svoja prva dva albuma "The Young Gods" (1987.) i "L'eau Rouge" (1989.) nagovjestio posve nove teritorije i mogućnosti komponiranja elektronskog rock undergrounda. Prvenstveno zaokupljeni dadaističkom idejom da sve što je urađeno ne treba ponavljati, hvataju se u koštac s tada vrlo snažnom svjetskom alternativnom elektronskom, eksperimentalnom i rock strujom (Einsturzende Neubauten, Front 242, Test Department, Laibach, Foetus, Tuxedo Moon, Cabaret Voltaire, Mark Stewart & The Mafia, Tackhead Sound System, Keith Le Blanc, Gary Clail, Wiseblood, Nitzer Ebb, Borghesia, Pankow...), te otvaraju novo poglavlje prožeto kombinacijama šansona, kabaretske, klasične, avangardne, ambijentalne i eksperimentalne glazbe prožete elektronskim samplovima i bombastičnim hc/rock-punk ritmovima poliglotski otpjevanih na francuskom, engleskom i njemačkom jeziku. Već sa svojim trećim albumom "The Young Gods Play Kurt Weil" u proljeće 1991. zasjedaju na poziciju no.1 najprodavanijih NME independent albuma (ispred primjerice Cocteau Twins, This Mortal Coil i The Charlatans), dok sa četvrtim "TV Sky" 1992. dosežu status MTV zvijezda zahvaljujući spotu za singl "Skin flowers". Svoju veliku koncertnu formu dokazuju odličnim živim albumom "Live Sky Tour" 1993. sa zapisom s vrlo uspješne turneje. Tada se činilo da su ovi Švicarci na najboljem putu slave poput njihovih naturaliziranih zemljaka u Americi, skupine Yello, no tri godine pauze u kojoj je grunge, metal/hc, crossover i bujajuća neo-punk scena posve potisnula značaj alternativne electro struje rezultirala je vrlo razočaravajućim učinkom njihovog do tada možda i najkreativnijeg albuma "Only Heaven" 1995. Od tada do danas, novosti o The Young Gods su stizale na kapaljku (u međuvremenu su objavili još 8 albuma), no njihov znameniti rad na probijanju "ledenih brijegova" nikako nije ostao nezapažen, a niti bez značajnih posljedica. Oni sami s ponosom ističu da su ih kao uzorima priznali The Chemical Brothers, Edge (U2), Maynard James Keenan (Tool), te i Mike Patton (vokal ex-Faith No More) koji je 2005. gostovao na njihovom koncertu kojeg su upriličili u kolaboraciji sa simfonijskim orkestrom u Švicarskoj.

Album "Super Ready/ Fragmente" sadržava 50-tak minuta glazbe kroz 12 naslova koje su napisali sami The Young Gods izuzev skladbe "The color code" koju je napisao Roli Mosimann, njihov "četvrti" član sa strane koji se povremeno pojavljuje kao producent. Većina albuma je plesnog karaktera, kao da više od polovine albuma namjeravaju objaviti na singlovima. No, u njihovom slučaju, singlovi su vrlo rijetki, pa se ovakvo rasplesano zvukovlje može itekako dobro iskoristiti za njihove sjajne koncerte. Pet kompozicija Franz je otpjevao na francuskom ("Cest quoi cest ca", "El magnifico", naslovnu "Super ready fragmente", "Secret" i "Un point c'est tout"), dok je ostatak materijala na engleskom jeziku.

Tematika albuma može se vrlo dobro prepoznati već sa samog omota na kome se nalazi revolver prikazan kao dio sitnog mozaika koji predstavlja makro/mikro kozmos. Zbog toga se na albumu nalazi brojno ukazivanje na svijet sadašnjosti - proizvodnju oružja, nasilje, terorizam i opasno društvo u kojem se giba svijet u prvoj deceniji 21. stoljeća. Kao i uvijek, The Young Gods nose zanimljive i aktualne teme gledane iz umjetničko-sofisticirane prizme što je na svim njihovim dosadašnjim radovima redoviti princip. Uz mnoštvo neizostavnih psihodelično-halucinogenih elemenata koji prvenstveno izlaze iz čudnovatih elektronskih mašinerija Al Cometa, velika pozornost albuma stavljena je na čvrstu rock strukturu oivičenu bogatim spektrom različitih fragmenata samplova gitara, basova, klavijatura, te fantastične produkcije. Skladbe poput uvodne "I'm the drug", opake "Freeze", sjajne "Cest quoi cest ca", "Secret" ili naslovne "Super ready fragmente", zovu na ples i hipnotičke ritmove podebljane povremenim industrial udarima i sjajnim okružjem elektronike i različitih efekata. Gitarski motivi koji neminovno vuku "nešto" na Hendrixa, Adrian Belowa, pa i Robert Frippa najbolje do izražaja dolaze u hitoidnoj "About time" (s velikim refrenom: " and the winner is...") ili "The color code", dok o samom utjecaju The Young Gods na primjerice gitarsku strukturu Ministry ili Rage Against The Machine (a i mnogih metal izvođača) ne treba specijalno govoriti. Dovoljno je da poslušate "Everythere" i prisjetite se njihovih ranih albuma (posebno skladbi "Jimmy", "Gasoline man" ili čarobnog hita "Skin flowers"). O bubnjaru Bernard Trontinu sve najbolje - na albumima gotovo zvuči kao repetativna ritam mašina, no uživo ga vidjeti jest potpuna koncentracija na kronometarsku preciznost, dok je frontman Franz kao i uvijek u najboljoj formi što se i ovim albumom dokazalo da The Young Gods jednostavno nemaju niti mrvicu oscilacija ili pada forme tijekom čitave diskografske karijere. Po običaju, oni redovito isporučuju i čudnovate "laganice", pa je tako ovdje svoje mjesto pod suncem dobila orijentalno-azijatska lagana ambijentalna ragga struktura kompozicije "Stay with us" kojom vjerojatno žele odgovoriti ne samo Tool, već i mnogim "eksperimentatorima" na sva brojna kopiranja. (a ovaj album će ih vjerojatno kroz idućih 10-tak godina imati veoma mnogo). Završna skladba "Un point c'est tout" obiluje fantastičnom laganom psycho atmosferom s nafilanim efektima i gitarama koju je u svojim sjajnim danima isporučivao sam Jimi Hendrix.
Album je potpuno moderni rock 21. stoljeća oslobođen bilo kakvih retrogradnih elemenata (čak nema niti fuzija techna, trancea, electro-bodya, d'n'b-a i sličnih stilova s kojima su povremeno koketirali), te u globalu gledano, kao što je u nedavnoj recenziji izjavio David Stubbs - ovim albumom su The Young Gods preporodili rock. Dobili smo konačno pravog nasljednika čuvenog "Exterminator" albuma Primal Scream u jednoj posve drugačijoj varijanti.
Veličanstveno djelo 2007. godine!
Magnificent work from 2007 year!

Naslovi: 1. I'm the drug, 2. Freeze, 3. Cest quoi cest ca, 4. El magnifico, 5. Stay with us, 6. About time, 7. Machine arriere, 8. The color code, 9. Super ready fragmente, 10. Secret, 11. Everythere, 12. Un point c'est tout

Ocijena (1-10): 10 Diskografija:

The Young Gods (1987, Attitude Records/ Play It Again Sam)
L'Eau Rouge/ Red Water (1989, Play It Again Sam)
Play Kurt Weill (1991, Play It Again Sam)
TV Sky (1992, Play It Again Sam)
Live Sky Tour (1993, Play It Again Sam)
Only Heaven (1995, Play It Again Sam)
Heaven Deconstruction (1996, Play It Again Sam)
Live Noumatrouff (1997, Intoxygene)
Second Nature (2000, Play It Again Sam)
Six Dew Points (2002, not for sale)
Music For Artificial Clouds (2004, Intoxygene)
XX Years 1985-2005 (2005, Play It Again Sam)
Super Ready/ Fragmente (2007, Play It Again Sam)

ocjena albuma [1-10]: 10

horvi // 18/10/2007