home > mjuzik > Diskografija 1987 - 2007

kontakt | search |

THE YOUNG GODS: Diskografija 1987 - 2007 (PIAS, 2007)

Nakon pune dvije godine ponovno nam dolaze sjajni electro-techno industrijalci, švicarski trio The Young Gods u zagrebačku Močvaru 20.X 2007. Predstaviti će svoj najnoviji album "Super Ready/ Fragmente" u sklopu velike europske turneje koja uključuje oko 50 koncerata. Biti će to sjajna, sjajna, Bogom dana večer!

Članovi: Franz Treichler (vokal), Franck Bagnoud i Bernard Trontin (bubnjevi), Ceasare Pizzi i Al Comet (klavijature i elektronika)
Žanr: elektronika, alternativa, eksperimentalna glazba, industrial, electro-body, gothic, avangarda, metal, dance-rock, cabaret, ambijentalna glazba, psihodelija, acid-house, minimal-techno
Utjecaji: Suicide, Throbbing Gristle, Einsturzende Neubauten, D.A.F., Psychic TV, Test Department, Front 242, Foetus, Laurie Anderson, Boyd Rice, Laibach, Tuxedo Moon, Cabaret Voltaire, Kurt Weil, Tom Waits, Slayer, The Doors, Karl Heinz Stockhausen, Sonic Youth, Jimi Hendrix, Robert Fripp, Philip Glass, Mouse On Mars
Utjecali na: Ministry, Nine Inch Nails, Primal Scream, Pankow, Borghesia, Miladojka Youneed, Metallica, Faith No More, Insect, Wrench Slipbody, Junkfish, Aphex Twin, Rage Against The Machine, The Prodigy, The Chemical Brothers, U2, Tool, Atari Teenage Riot, Alec Empire, Tehac, Maryilin Manson, Darkwood Dub, Van Gogh, Goribor, Hard.Com
[  ]

THE YOUNG GODS - The Young Gods (1987, Attitude Records/ Play It Again Sam)

Ovaj švicarski trio (Franz Trichler - vokal, Franck Bagnoud - bubnjevi i Ceasare Pizzi - elektronika) okupljen je 1985. godine kao sastav koji će na avangardni način mijenjati postojeće sisteme u alternativnoj (a i komercijalnoj) glazbenoj electro-rock-techno sferi. Već prvim albumom (objavljen u travnju 1987.) dali su do znanja da poštivaju sve "alter" baštine tada veoma značajnih Einsturzende Neubauten i mnogih izvođača iz branše electro-body struje, no albumom su pokazali kako njihovi afiniteti nisu samo "puko" namještanje nekakve alternative, već da imaju veoma duboke i sofisticirane, te slojevite glazbeno-lirske performance art elemente. Bilo je to vrijeme kada su mnogi znameniti izvođači prestali koristiti sintesajzer i elektroniku u svrhu obogaćivanja "egzotike" vlastite glazbe, te se ista počela primjenjivati u daleko konzekventnijem obliku. Vrijeme electro-pop duet-bandova je gotovo prošlo (Soft Cell, Eurythmics, Yello, Blancmange, Trans-X...), jedini preostali zakašnjeli synth-pop stizao je od Pet Shop Boys koji su počeli otprilike u isto vrijeme, no Young Gods su na veoma sličan način svojim debi albumom donijeli potpuni prevrat u značaj electro-popa. Kao prvo tekstovi i način vokalne interpretacije Franz Trichlera je bio toliko grub i mračan poput 70-togodišnjaka koji pjeva uvjetno rečeno r'n'r (vrlo je sličan Tom Waitsu), dok je glazba vrlo čudnovata i na određeni način prije može biti kategorizirana kao moderna plesna klasična glazba (za balet recimo), nego li kao r'n'r ili tipičan electro-pop. Skoro sve skladbe su otpjevane na francuskom jeziku koji daje posebnu draž ovom sjajnom prvijencu, a jedine na engleskom su "Did you miss me", "The irritium boys" i "Soul idiot". Hardcore/punk/metal-electro skladba "Jimmy" se često može pronaći i još dan danas na njihovom koncertnom repertoaru, kao i opaka balada "Did you miss me".
Ovim debijem The Young Gods su bez ikakvih problema odmah ušli u kategoriju onih izvođača za koje se odmah ispostavilo da će sa svojim bogatstvom ideja mijenjati postojeće establišmente u širokom području alternative, posebice u sferama elektronike, industriala, naprednog metala i mnogih hardcore/electro smjerova.
[  ]

THE YOUNG GODS - L'Eau Rouge (1989, Play It Again Sam)

Drugi album The Young Gods su potpuno posvetili pjesmama otpjevanim na francuskom jeziku koji im je dao znamenito "šansonjersko" obilježje. Okružje same glazbe je daleko više posvećeno prema kabaretskoj glazbi (pjesme "La fille de la mort", "Charlotte", "Les enfants"), no zahvaljujući sjajnoj kompozitorskoj strategiji i elektronskim efektima gudača pjesme zvuče kao da su urađene za neki opako moćan i mračan filmski soundtrack. Album također pokazuje spremnost sastava da se uhvati u koštac s vrlo zahtjevnim speed-metal/ industrial strukturama (naslovi "Rue des tempetes", "Longue route", "Pas mal"), te neobičnim Joy Division/ Suicide mračnjaštvima (pogotovo naslov "Ville notre"). Naslov "L'amourir" je pokazao da The Young Gods znaju napraviti i plesni dance-rock koji zvuči bolno i nježno istovremeno. Upravo ova kontradiktornost će se pokazati kao veoma smijela i uspješna formula njihovog rada. Franz i dalje pjeva mračno i morbidno poput najmračnijeg Tom Waitsa, a glazba je veličanstveni konglomerat avangardnih i modernih klasičnih muzičkih ideja koje niti sami Igor Stravinsky, Richard Wagner ili Kryzstof Penderecki nisu mogli zamisliti prije stotinjak (a i manje) godina. No najviše oduševljenja priuštile su fenomenalne elektronske strukture pune gitara, gudača i raznih neobičnih "samplova" koje su tko zna kako proizveli na svojem čuvenom "tabla-sintesajzeru" s pet-šest potenciometara. Veličanstveni rad kojim su spojili kabaret, metal i elektroniku u jednu cijelinu, te tako pokazali da u njihovom radu nema one bolne "greške drugog albuma".
[  ]

THE YOUNG GODS - The Young Gods Play Kurt Weil (1991, Play It Again Sam)

Ovim trećim albumom gotovo u cijelosti ispjevanog na njemačkom jeziku The Young Gods su došli na najvišlji tron independent ljestvice u Britaniji, te su unatoč tada popularnom madchester-popu isplivali iz gomile vrlo kreativnih izvođača, pa im je europska turneja po prvi puta doplivala i u Zagreb (1990). Ovdje u stalnu ekipu dolazi Al Comet koji će svojim kreativnim elektronskim idejama posve označiti elektronsku i avangardnu rock glazbu u idućem vrlo dugačkom periodu.
Kao što sam naslov albuma govori, ovdje su obradili 8 poznatih skladbi njihovog velikog kreativnog uzora, njemačkog čuvenog kabaretskog i avangardnog kompozitora Kurt Weila u izvedbama koje bi on kao pokojnik vjerojatno volio čuti u nekom novom izdanju. Svih 8 skladbi je sjajno napravljeno u svim pogledima, a osobito "Mackie Messer" (u metal-kabaret varijanti), "Alabama song" (avangardno-ambijentalni kabaret na engleskom jeziku kojeg su The Doors posve okrenuli naopačke). Ovdje se po prvi puta pojavljuje i "futuristički" broj "Speak low" (na engleskom) gdje su The Young Gods pokazali pravi primjer industrial-dance rocka na snažan i uvjerljiv način koji će podosta zacementirati njihove pozicije tokom narednih 10-15 godina. Mnoge od ovih pjesama prije samih The Young Gods obrađivali su osim The Doors i Lou Reed i Sting kao najpoznatije rock zvijezde koje zajedno s njima mijenjaju glazbeni svjetonazor.
Album je ponovno potvrdio da se genijalna strategija obrada nalazi u samo jednome - daj svoje biće i umijeće, pa ćeš od "prožvakanog" materijala dobiti fenomenalni proizvod.
[  ]

THE YOUNG GODS - T.V. Sky (1992, Play It Again Sam)

Ovo je svakako najpopularniji i mnogima najcijenjeniji rad The Young Gods, a zahvaljujući singlu "Skin flowers" band se u zimsko/proljetnoj (siječanj-travanj) varijanti MTV-a vrtio kao veoma popularan sastav za kojeg su tada po prvi puta čule milijunske gomile. Album je selekcija metal/hc, industrial, electro i techno atmosfera, veoma je plesan, psihodeličan i ponovno avangardan. No svakako nije najbolji rad The Young Gods budući da su prethodna tri bili pravo oličenje svijesti i prisebnosti samih autora. Ali zato nikako se ne može zaobići njihov utjecaj na The Prodigy, Ministry ili Nine Inch Nails koji će na konto njihovog specifičnog metal/techno-industrial zvuka zgrnuti veliku lovu. Podsjetimo, godinu kasnije 1993. Ministry su objavili album "Psalm 69" sa hitom "Just one fix", Nine Inch Nails 1994. "Downyard Spiral" s hitom "March of the pigs", a The Prodigy 1995. sjajni singl "Breathe", te 1996. album "Fat Of The Land" sa singlom "Firestarter". Uz "Skin flowers" svakako treba ne zaboraviti genijalne electro-industrial brojeve poput "Our house" (nema veze s Madness), "Gasoline man", "T.V.sky", "The night dance" i dvadeset minuta dugačke techno-trance/The Doors/metal/hard-rock/sympho-rock/alternativne simfonije "Summer eyes" koja je i najbolji dio albuma.
[  ]

THE YOUNG GODS - Live Sky Tour (1993, Play It Again Sam)

Zahvaljujući Paul Kingu i ekipi s MTV-a, The Young Gods su postali "male" zvijezde alternativne scene koja je tada bila potpuno u znaku grungea (Nirvana, Pearl Jam, Alice In Chains, Stone Temple Pilots), hip-hopa i mnogih inačica techno-dance "šrotova". Vrijeme je doneslo strahovitu popularnost The Young Godsa, pa su tako ovaj svoj prvi live album objavili u pravom trenutku.
Zapis zvuči čarobno i fenomenalno, poput studijske snimke, te su na ovom albumu mladi bogovi prošarali sa svojom "best of" pjesmaricom. Uz naslove "T.V.sky", "Skin flowers", "Pas mal", "September song" i "Seerauher Jenny" izveli su i sjajne "Jimmy", te 20 minuta dugačku "Summer eyes", kao i speed-metal nabrijanu "Envoje".

Young Gods - Gasoline Man


Nakon toga izgledalo je da će The Young Gods postati svjetske velezvijezde, no situacija se gotovo preko noći okrenula naopačke. Velika cijena cd-a, te nestanak vinila koji je bio dvaput jeftiniji ograničio je platežnu moć svih potencijalnih The Young Gods obožavatelja (a općenito i cijelokupne r'n'r populacije), tako da sam i ja bio jedan onih što su psovali mater gledajući cd u izlogu kojeg ne mogu kupiti. No, zato je tu bio Ante Batinović koji je u jednoj od svojih posljednjih radio emisija "Po vašem izboru" na radio Zagrebu pustio ovaj odličan koncertni zapis kojeg sam snimio zahvaljujući mojoj tadašnjoj djevojci.
The Young Gods su toliko magični na ovome live albumu da svatko tko ih prvi puta čuje pada u trans. Ovo je jedan od onih "best of" živih albuma koje svaki poklonik rocka, a posebno elektronike i alternative mora imati u svojoj kolekciji. Novi The Doors pred pragom 21. stoljeća.
[  ]

THE YOUNG GODS - Only Heaven (1995, Play It Again Sam)

Sjajan kredibilitet koji je band ostvario u proteklih 10 godina ovdje je doslovce pruhujao s vihorom zvanim strahovito visoka cijena cd-a, te se The Young Gods ponovno vraćaju na gotovo smiješnu cifru od nekoliko tisuća prodanih primjeraka kao otprilike u vrijeme prvog albuma iz 1987. Međutim, album je njihovo najbolje ostvarenje u karijeri, te su na moj i Defov poziv da nastupe na festivalu "Face '94" u Koprivnici odgovorili da spremaju novi album, te da se neće zezati s tamo nekakvim "trivijalnim" nastupom pred hrvatskim seljacima koji ništ' ne razumiju. No zato su došli u ratom opustošenu BiH te su održali veliki koncert 1995. u Sarajevu kako bi pokazali da imaju itekakva velika "muda" prije samog Bona i U2 koji su tamo nastupili 1997. (svi se sjećate Bona i pokojnog Pavarottija u bolnoj skladbi "Miss Sarajevo" gdje je Bono recitirao stihove Marin Držića. Ili Ivan Gundulića, ne sjećam se više).
Album je nevjerojatan spoj elektronike, techna, metala (posebno uvodna "Strangel" i "Speed of night") i ponovno The Young Gods dovodi do najvišljih pijedestala na alternativnoj electro-rock poziciji. Cijelokupni smisao albuma svodi se na svjetonazor ljudskog života (rođenje, škola, posao, smrt) gdje je u zadnjoj "stavci" pod naslovom "Child in the tree" i "Kissing the sun" jasno dato do znanja kakva nas apokaliptična situacija očekuje ako nešto ne promijenimo u svojim životima. Mnogo svemirski orijentiranih tema, te sofisticiranih amblema priljepljeno uz naslove "Donnez les espirits", "Moon revolutions", "Kissing the sun", "Dreamhouse", "Laintaine", "Gardez les espirits"... donijelo je veliko bogatstvo samom zvuku i izričaju The Young Gods.
Osim toga, ovdje se po prvi puta pojavljuje akustična gitara u skladbi "Child in the tree" gdje je sastav želio naglasiti svoju avangardnost te istovremeno i svoju pristupačnost prema tadašnjoj rock-pop i alternativnoj produkciji.
U samom glazbenom izrazu, The Young Gods su ovdje napravili svoj najbolji album u karijeri. Sa mnogobrojnim samplovima i neobičnim smislom za aranžmane pogodili su u žižu svakog pravog rock-kritičara. Ovo je znanstvena fantastika za razglabanje, a 12 godina kasnije napraviti će još bolji album - "Super Ready/ Fragmente". Album je 1996. doživio i svoj remix-album pod nazivom "Heaven Deconstruction" gdje su se vješto pretvorili u techno-electro/dance/ industrial freakove.
[  ]

THE YOUNG GODS - Second Nature (2000, Play It Again Sam)

Album The Young Gods koji je potpuno podbacio na glazbenom tržištu. Netko bi odavno digao ruke od "ćoravog" posla, međutim The Young Gods nikako. U međuvremenu je objavljena kompilacija "Heaven Deconstruction" (1996, Play It Again Sam) i živi album "Live Noumatrouff" (1997, Intoxygene) koji su dali nekakve naznake da se band još uvijek koliko-toliko održava u životu.
Sjajna brza i plesna, technom i eksperimentalnim metal/industrial poigravanjima obogaćeni singl i video-spot "Lucidogen" bio je odličan uvod u fenomenalnih 50 elektronskih dance/techno industrial minuta. Također vrijedi izdvojiti naslove poput industriala "Supersonic", laganiju ambijentalnu minimalističku house/electro "Laisser couler (le son)" gdje se provlače mnogi utjecaji Philip Glassa, industrial/ techno broj "Astronomic". Središnji dio albuma prikazuje The Young Gods kao svojevrsne ambijentaliste u prilično mirnijim, ali i eksperimentalnim glazbenim sferama koje su uzajamno povezane uz njihov neprijeporni utjecaj na Aphex Twina (pogotovo naslov "Stick around"). Pred sam konac albuma ponovno se pojavljuje dance/ techno psihodelični broj "The sound in your eyes" koji govori o svojevrsnom trip halucinogenom stanju koje je specifično za posjetitelje techno i rave partijana. Završnicu albuma čini osebujna ambijentalna instrumentalka "Love 2.7" koja daje potpuni pečat ovom ponovno zanimljivom i kreativnom radu. Sve skladbe su otpjevane na engleskom jeziku sa poznatim grubim i mračnim Franzovim vokalom.
[  ]

THE YOUNG GODS - XX Years 1985-2005 (2005, Play It Again Sam)

Svoju dvadesetu godišnjicu rada The Young Gods su obilježili novim kompilacijskim albumom znamenito nazvanim "XX Years 1985-2005", te su nakon prethodnog albuma "Second Nature" objavili još dva, vrlo teško dostupna albuma "Six Dew Points"(2002) koji nije bio u prodaji i ambijentalni "Music For Artificial Clouds" (2004, Intoxygene).
Ovu kompilaciju sastavili su otprilike po sistemu "best of", no skoro sve skladbe (ukupno 35!) su remixirali i ponovno odsvirali u novim varijantama. Album je njihova plesna techno/ industrial/ metal verzija s povremenim izletima u ambijentalnu glazbu uz obavezni istraživački i eksperimentalni predznak. Posebno odskaču nove varijante "Gasoline man", "Secret", odlična minimal-techno verzija "Astronomic" (ovdje su uvrštene čak 3 remix verzije!), plesna dance-rock/ world-music kombinacija najvećeg im hita "Skin flowers", zatim gotovo klasična glazba fine i akustične "Child in the tree" podebljana odličnim aranžmanima gudača gdje zvuče kao R.E.M. iz vremena "Automatic For The People" albuma. U svojem bogatom i nadasve otvorenom pogledu prema mnogim strukturama glazbe The Young Gods su napravili izuzetno domišljat i posve ambijentalno miran dub-psycho instrumental na temu "Supersonic", te reggae/dub instrumentalnu verziju "Kissing the sun" u suradnji sa velikanom dub scene, Mad Professorom. Da kompilacija ne bi bila suhoparno izvlačenje njihovih starih i poznatih skladbi, ovdje su uvrstili i do tada neobjavljenu obradu čuvenog francuskog šansonjera Serge Gainsbourga kojeg cijeli svijet poznaje po vele-hit evergreenu "Je't aime", a tema koju su obradili je stari hit "Requiem pour un Con" napravljen na sjajan slow-down/ electro-pop način uz mnogo nezaobilaznih ambijentalnih i eksperimentalnih zvučnih eskapada, te obradu The Doors "The end" čime su potvrdili da su sastav koji itekako poznaje i razumije svoj artistički naboj.
Remixeve na albumu radilo je uz same članove The Young Gods još četvoro vrsnih producenata-umjetnika - F.Rody, V.Hanni, A.Monod i spomenuti Mad Professor.
Uzbudljiv, inovantan i nadasve osvježavajući kompilacijski prikaz kakvih u svijetu široke diskografske potrošnje ima veoma malo, te se gotovo može reći da se radi o "novom" studijskom albumu The Young Gods.
[  ]

THE YOUNG GODS - Super Ready/ Fragmente (2007, Play It Again Sam)

U 21. godini svojeg postojanja, švicarski magovi elektronike i industrijskog rocka dogurali su do svojeg 13. albuma (objavljen 16.IV 2007.) kojeg su promovirali i na turneji s otvarajućim koncertom u Ljubljani, 25. IV 2007., Metelkova Gala-Hala. Album je istovremeno objavljen u Švicarskoj, te posebno za tržište Europe, USA i Kanade, te su potom radili pozamašnu Europsku turneju koja je trajala puna 4 mjeseca. Album je fantastika!
Ovaj trojac (Franz Treichler - vokal, Bernard Trontin - bubnjevi i Al Comet - klavijature i elektronika) je kroz protekle dvije decenije od avangardnog i početnog vrlo bizarnog starta u 80-tim godinama već sa svoja prva dva albuma "The Young Gods" (1987.) i "L'eau Rouge" (1989.) nagovjestio posve nove teritorije i mogućnosti komponiranja elektronskog rock undergrounda. Prvenstveno zaokupljeni dadaističkom idejom da sve što je urađeno ne treba ponavljati, hvataju se u koštac s tada vrlo snažnom svjetskom alternativnom elektronskom, eksperimentalnom i rock strujom (Einsturzende Neubauten, Front 242, Test Department, Laibach, Foetus, Tuxedo Moon, Cabaret Voltaire, Mark Stewart & The Mafia, Tackhead Sound System, Keith Le Blanc, Gary Clail, Wiseblood, Nitzer Ebb, Borghesia, Pankow...), te otvaraju novo poglavlje prožeto kombinacijama šansona, kabaretske, klasične, avangardne, ambijentalne i eksperimentalne glazbe prožete elektronskim samplovima i bombastičnim hc/rock-punk ritmovima poliglotski otpjevanih na francuskom, engleskom i njemačkom jeziku. Već sa svojim trećim albumom "The Young Gods Play Kurt Weil" u proljeće 1991. zasjedaju na poziciju no.1 najprodavanijih NME independent albuma (ispred primjerice Cocteau Twins, This Mortal Coil i The Charlatans), dok sa četvrtim "TV Sky" 1992. dosežu status MTV zvijezda zahvaljujući spotu za singl "Skin flowers". Svoju veliku koncertnu formu dokazuju odličnim živim albumom "Live Sky Tour" 1993. sa zapisom s vrlo uspješne turneje. Tada se činilo da su ovi Švicarci na najboljem putu slave poput njihovih naturaliziranih zemljaka u Americi, skupine Yello, no tri godine pauze u kojoj je grunge, metal/hc, crossover i bujajuća neo-punk scena posve potisnula značaj alternativne electro struje rezultirala je vrlo razočaravajućim učinkom njihovog do tada možda i najkreativnijeg albuma "Only Heaven" 1995. Od tada do danas, novosti o The Young Gods su stizale na kapaljku (u međuvremenu su objavili još 8 albuma), no njihov znameniti rad na probijanju "ledenih brijegova" nikako nije ostao nezapažen, a niti bez značajnih posljedica. Oni sami s ponosom ističu da su ih kao uzorima priznali The Chemical Brothers, Edge (U2), Maynard James Keenan (Tool), te i Mike Patton (vokal ex-Faith No More) koji je 2005. gostovao na njihovom koncertu kojeg su upriličili u kolaboraciji sa simfonijskim orkestrom u Švicarskoj.
Album "Super Ready/ Fragmente" sadržava 50-tak minuta glazbe kroz 12 naslova koje su napisali sami The Young Gods izuzev skladbe "The color code" (objavljena kao single) koju je napisao Roli Mosimann, njihov "četvrti" član sa strane koji se povremeno pojavljuje kao producent. Većina albuma je plesnog karaktera, kao da više od polovine albuma namjeravaju objaviti na singlovima. No, u njihovom slučaju, singlovi su vrlo rijetki, pa se ovakvo rasplesano zvukovlje može itekako dobro iskoristiti za njihove sjajne koncerte. Pet kompozicija Franz je otpjevao na francuskom ("Cest quoi cest ca", "El magnifico", naslovnu "Super ready fragmente", "Secret" i "Un point c'est tout"), dok je ostatak materijala na engleskom jeziku.
Tematika albuma može se vrlo dobro prepoznati već sa samog omota na kome se nalazi revolver prikazan kao dio sitnog mozaika koji predstavlja makro/mikro kozmos. Zbog toga se na albumu nalazi brojno ukazivanje na svijet sadašnjosti - proizvodnju oružja, nasilje, terorizam i opasno društvo u kojem se giba svijet u prvoj deceniji 21. stoljeća. Kao i uvijek, The Young Gods nose zanimljive i aktualne teme gledane iz umjetničko-sofisticirane prizme što je na svim njihovim dosadašnjim radovima redoviti princip. Uz mnoštvo neizostavnih psihodelično-halucinogenih elemenata koji prvenstveno izlaze iz čudnovatih elektronskih mašinerija Al Cometa, velika pozornost albuma stavljena je na čvrstu rock strukturu oivičenu bogatim spektrom različitih fragmenata samplova gitara, basova, klavijatura, te fantastične produkcije. Skladbe poput uvodne "I'm the drug", opake "Freeze", sjajne "Cest quoi cest ca", "Secret" ili naslovne "Super ready fragmente", zovu na ples i hipnotičke ritmove podebljane povremenim industrial udarima i sjajnim okružjem elektronike i različitih efekata. Gitarski motivi koji neminovno vuku "nešto" na Hendrixa, Adrian Belowa, pa i Robert Frippa najbolje do izražaja dolaze u hitoidnoj "About time" (s velikim refrenom: " and the winner is...") ili "The color code", dok o samom utjecaju The Young Gods na primjerice gitarsku strukturu Ministry ili Rage Against The Machine (a i mnogih metal izvođača) ne treba specijalno govoriti. Dovoljno je da poslušate "Everythere" i prisjetite se njihovih ranih albuma (posebno skladbi "Jimmy", "Gasoline man" ili čarobnog hita "Skin flowers"). O bubnjaru Bernard Trontinu sve najbolje - na albumima gotovo zvuči kao repetativna ritam mašina, no uživo ga vidjeti jest potpuna koncentracija na kronometarsku preciznost, dok je frontman Franz kao i uvijek u najboljoj formi što se i ovim albumom dokazalo da The Young Gods jednostavno nemaju niti mrvicu oscilacija ili pada forme tijekom čitave diskografske karijere. Po običaju, oni redovito isporučuju i čudnovate "laganice", pa je tako ovdje svoje mjesto pod suncem dobila orijentalno-azijatska lagana ambijentalna ragga struktura kompozicije "Stay with us" kojom vjerojatno žele odgovoriti ne samo Tool, već i mnogim "eksperimentatorima" na sva brojna kopiranja. (a ovaj album će ih vjerojatno kroz idućih 10-tak godina imati veoma mnogo). Završna skladba "Un point c'est tout" obiluje fantastičnom laganom psycho atmosferom s nafilanim efektima i gitarama koju je u svojim sjajnim danima isporučivao sam Jimi Hendrix.
Album je potpuno moderni rock 21. stoljeća oslobođen bilo kakvih retrogradnih elemenata (čak nema niti fuzija techna, trancea, electro-bodya, d'n'b-a i sličnih stilova s kojima su povremeno koketirali), te u globalu gledano, kao što je u nedavnoj recenziji izjavio David Stubbs - ovim albumom su The Young Gods preporodili rock. Dobili smo konačno pravog nasljednika čuvenog "Exterminator" albuma Primal Scream u jednoj posve drugačijoj varijanti.
Veličanstveno djelo 2007. godine!
Magnificent work from 2007 year!
[  ]

horvi // 10/10/2007


PS: upad u pretprodaji: 65 kn, na dan koncerta na blagajni kluba: 80 kn
pretprodajna mjesta: Dirty Old Shop, Tratinska 33; Kovač, Masarykova 14;
Mama, Preradovićeva 18; Planet Music, Ilica 37
Share    

> mjuzik [last wanz]

cover: Matej Krajnc se obnaša debilno

MATEJ KRAJNC: Matej Krajnc se obnaša debilno (2019)

| 19/06/2019 | horvi |

>> opširnije


cover: Vile Luxury

IMPERIAL TRIUMPHANT: Vile Luxury (2018)

| 18/06/2019 | horvi |

>> opširnije


cover: Section / Glib EP / Lutka koja kaže ne

BELLA TECHNIKA / GLIB / VLADA, GILE, PIKO, ŠVABA: Section / Glib EP / Lutka koja kaže ne (2019)

| 17/06/2019 | pedja |

>> opširnije


cover: Če se zlomijo sani, fuck it! - božični album III

MATEJ KRAJNC: Če se zlomijo sani, fuck it! - božični album III (2018)

| 17/06/2019 | horvi |

>> opširnije


cover: Gold & Grey

BARONESS: Gold & Grey (2019)

| 16/06/2019 | horvi |

>> opširnije


> chek us aut!
> diskografija
cover: Diskografija 1987 - 2007
  • The Young Gods (1987, Attitude Records/ Play It Again Sam)
  • L'Eau Rouge/ Red Water (1989, Play It Again Sam)
  • Play Kurt Weill (1991, Play It Again Sam)
  • TV Sky (1992, Play It Again Sam)
  • Live Sky Tour (1993, Play It Again Sam)
  • Only Heaven (1995, Play It Again Sam)
  • Heaven Deconstruction (1996, Play It Again Sam)
  • Live Noumatrouff (1997, Intoxygene)
  • Second Nature (2000, Play It Again Sam)
  • Six Dew Points (2002, not for sale)
  • Music For Artificial Clouds (2004, Intoxygene)
  • XX Years 1985-2005 (2005, Play It Again Sam)
  • Super Ready/ Fragmente (2007, Play It Again Sam)

> rilejted? [@ terapija.net]
> last [10] @ terapija.net

well hosted by plus.hr | web by plastikfantastik*