home > mjuzik > The Apple Drop

kontakt | search |

LIARS: The Apple Drop (Mute Records, 2021)

Čudan i nepredvidljiv je Angus Andrew. Taman kad se pomislilo da je zabrazdio u totalni promašaj kao što mu je i bio prethodni album "Titles With The World Fountain" iz kojeg se neće samo tako iskoprcati, a zadnjih nekoliko su bili i ozbiljan tržišni fijasko, evo ti njega: iskočio u solidnom izdanju. Ovaj put i s pratećom ekipom (otkačeni multiinstrumentalist Cameron Deyell i avangardni jazz bubnjar Laurence Pike iz PVT) koju je ne tako davno otkantao smatrajući da može raditi solo uz pomoć laptopa, samplova i programiranih sekvenci koje su svoje pokazale kako nikako ne stoje u njegovom fahu ogoljenog elektronskog post-punka sklonog egzibicijama. A ovdje je i Andrewsova supruga Mary Pearson Andrew zadužena za stihove i libreto. Ima sreću što ga Daniel Miller (Mute Records) godinama podržava dopuštajući mu kojekakve eksperimente i bedastoće, pa baš i da je ugostitelj koji uz radio/mp3 player i sobnu lampicu otvara noćni klub za turiste na udaljenoj australskoj plaži Tihog oceana u vrijeme pandemije.
[  ]

Ovdje se nakon dugo vremena ponovno pojavljuju gitare i analogni zvuk s ponešto rock tenzija gledajući u prošlost koja je bila daleko perspektivnija kada je radio s posljednjim, višegodišnjim Lažovom Aaronom Hemphillom tumarajući od Los Angelesa i New Yorka do Berlina. Ta gitara je dobila stare staccato konture s blagim distorzijama u kompaktnoj svirci gdje je elektronika gotovo potisnuta na marginu, ali se tu i tamo provlači mada se moglo i bez toga.
[ Angus Andrew ]

Angus Andrew   © 2021

Zatim, lirski dio je mnogo jasniji usmjeren na ironičan horror gdje se nasilje u sporom izgaranju nazire bez furiozne eksplozije jer Mary očito ne želi glavne adute odmah ispucati na početku, recimo, znate one horror i triler filmove gdje se odmah na početku izvrši neki masakr, banalno rečeno Seagal (a i Tarantinovi filmovi) pokoka petoro-šestoro mrskih neprijatelja i onda ga pegla tako sve do kraja preferirajući neustrašivu odvažnost i otpornost na metke, ha-ha-ha… Ovdje se fokus bazira na analizi dosadašnje Liars karijere gledane iz kozmičkih aspekata u fluidnom kolažu koji predstavlja turbulentna emotivna stanja, individualne paranoje, a i iskustva s nedavnim eksperimentima mikrodoziranja psilocibina pokazujući manju količinu apstrakcije i izolacije tapkajući u mraku tražeći odgovore vlastitog kaosa.



Psihodelični uvodnik "The start" fino revalorizira nekadašnji indie zvuk škripavim noise efektima i razmrdanim gitarskim staccatima zaronivši i u post-rock impregnaciju ispitujući dokle se stiglo u karijeri benda, zatim pomalo XTC-ijevska "Slow and turn inward" puzi spiralno sporo razglabajući digitalni kolaps uvlačeći sve dublje u mrak i tajanstvenu avanturu koja seže čak i do drugog albuma iz 2004. godine. Singl "Big appetite" s grungerskim odjekom, tremolo nijansama mekanih Sonic Youth i strogo odmjerenom eksplozijom satirično zbori 'što ako se Liars isprobaju u himničnom indie-rocku?', da bi se referirao na stihove 'rekli su mi da sam stara, istrošena vreća/ ne shvaćam što to pokušavam osim da stojim ko kurac' kojeg se nalazi u drugom singlu "Sekwar" koji je ostao kao frakcija elektronskih prethodnika u čudnovato sročenom 'kreni-stani' ritmu. Melankolična "From what the never was" uvodi u drugi dio albuma savitljivim vokalnim arijama i daškom brit-pop estetike najavljujući, po starom običaju da slijedi eksperimentalniji i lucidniji zvuk.



"Star search" je prva od mučnih psihodeličnih tmina odjezdivši daleko u svemir susrevši se s istočnjačkom pentatonikom na citri. Neurotičan gitarski noise "My pulse to ponder" vraća na ono brundavo gitarsko noise vrijeme prve decenije 21. stoljeća, "Leisure war" se poigrava s cold-wave/dance-rock/new-wave izbojcima u čudnim ritmičkim fragmentima prepoznatljivih za prvu fazu Laurie Anderson iz 80-ih, "King of the crooks" se igra elektronskim ambijentima šišajući Thom Yorka na ćelavo i škiljavo graničivši s glitchom nastavivši u armagedonskom raspoloženju "Acid crop" bazirajući gitarski staccato na "The end" The Doors, jednom od važnih Andrewsovih utjecaja okončavši album u mračnom piano-bar diskursu "New planets new undoings".

Kroz sve pjesme proteže se eksperimentalni i psihodeličan tretman pun sitnih čestica i detalja levitirajući atmosferom do horror pasaža mimoilazeći konture melodije ostavljene jedino za vokalne intonacije koje usporedo s vremenskim protokom postaju sve tmurnije i zlokobnije tragajući za univerzalnom istinom baš poput Newtonove jabuke koja mu je pomogla da formulira teoriju gravitacije. Andrew ostavlja dojam da mu je jabuka pala na čupavu i neurednu tintaru rasvijetlivši percepciju. Tako izgleda u ovom nenadano sređenom radu s kojim se vraća na odličan kreativni poligon.

Naslovi: 1.The start, 2.Slow and turn inward, 3.Sekwar, 4.Big appetite, 5.From the never was, 6.Star Search, 7.My pulse to ponder, 8.Lesuire to war, 9.King of the cross, 10.Acid crop, 11.New planets new undoings

ocjena albuma [1-10]: 8

horvi // 11/08/2021

Share    

> mjuzik [last wanz]

cover: S/T

MIŽERIJA: S/T (2022)

| 19/08/2022 | edo žuđelović |

>> opširnije


cover: Neophodno za život

EDO ŽUĐELOVIĆ: Neophodno za život (2022)

| 18/08/2022 | horvi |

>> opširnije


cover: Bleached Butterfly

IVVVO: Bleached Butterfly (2022)

| 18/08/2022 | edo žuđelović |

>> opširnije


cover: Suffer For Succotash

TERRITORIAL GOBBING: Suffer For Succotash (2022)

| 17/08/2022 | edo žuđelović |

>> opširnije


cover: Totem

SOULFLY: Totem (2022)

| 17/08/2022 | horvi |

>> opširnije



well hosted by plus.hr | web by plastikfantastik*