Davno su Talking Heads pjevali 'idemo nigdje' 1985., a i irski Therapy? 1994. Nisam se prevario. Poželio sam ovome korona projektu koncem 2020. nastavak i u 2021., a sada i za 2022., pa i za 2023., pa onda dalje, tko zna... Jer njihova glazba i lirika imaju esencijalno ozbiljne vrednote čvrstog i neumoljivog stava da uvijek postoji adekvatna fikcija između stvarnosti i imaginacije, makar koliko god se u ova užasna vremena dešavalo niz strašnih individualnih životnih kataklizmi. "Mars" je nastavak odličnog prvog EP-ija jednostavno naslovljenog "Error_2020_1" www.terapija.net/mjuzik.asp?ID=30236
na kome su bile priče iz karantene, a ovdje su pospješene još dubljim uronom u mračnu sferu dokolice. One kada zbog svih poznatih problema više nema uobičajenih kontakata, druženja i izlazaka, kada su ljudi postali otuđeni i kada se otuđenost više ne mora glumatati da bi prikazala ljudsku tjeskobu. Mnogi su primorani pronalaziti zabavu u nepovredivosti kućnog ognjišta fokusirajući se na različite frontove, a Jaga i ekipa su ovaj puta predstavili svoje viđenje rock umjetnosti prelistavajući i gledajući SF priče, filmove, knjige, dobar dio društvenog mnjenja i sve ih upakirali u novih 5 pjesama izuzetne kakvoće.



Prvi singl "Ritam stroja" je u tom pogledu vrlo čudan evocirajući vrijeme industrijske ere koja u nas više ne postoji izuzev na još rijetkim destinacijama gdje radnici proizvode, bilo na tekućim trakama ili u tvornicama, na bušotinama koje su prodane Mađarima opipljiv proizvod, a to je sigurno današnjim klincima pojmljivo jedino iz aspekta Kine i Dalekog istoka da se crnči uz neki stroj, mašinu i aparate uz strogo propisani red, rad i disciplinu koja veze nema s obavljanjem poslova na daljinu, preko interneta, od kuće. Zavitlana u snažan plesni grunge/ metal, ovo je 4 minute velike potencijalne energije u 4/4 ritmu talijanskog bubnjara Silvia Centamorea koji kroz sve ove 22 minute EP-ija praši sjajnu udaraču. "To je dovoljno" u tromijem tempu s nazubljenim stoner-punk riffovima razglaba kurentne kompromise između đavola i boga, prokletstva i vjere na zadnjoj stanici kupujući kartu za odlazak s ove planete na "Mars", snažnoj blues/sludge-metal stvarčini spomenute SF priče. Diskutirati o lirskom segmentu se može naširoko. Ovakvih filmova je američka industrija napravila mnogo još od 50-ih godina prošlog stoljeća naovamo futuristički se docirajući o istraživanju svemira i novog života na nekom drugom planetu pripremajući prvo izviđače-pionire, a onda i poput Noe i njegove korablje štiteći društvene interese u hladnom ratu davajući optimizmu vjetra u leđa. Sjetite se koliko je samo filmova, a i romana nastalo na tu temu, ljudi su čak kopali i radili atomska skloništa, no 21. stoljeće se ovdje kroz liriku benda odvažno poslužilo modernim načelima da ljudi mogu u novome svijetu izgraditi novo društvo u kome svjedok neće biti Isus, nego novac, a postavljanje nove kulture i civilizacije pripada upravo prvima koji će zabiti svoju zastavu na novi teritorij i mogućeg pronalaska puta u novi raj. Ovo je velika pjesma s himničnim efektom.



Bowie je sjedio u raketi i gledao plavetnilo Zemlje, a, oprostite, Kićo Slabinac u avionu iz New Yorka promatrao sunce na istoku kako se budi u tisuću boja zbog jedne divne crne žene koja ga je zajebala. To su velike, iskrene i potresne pjesme. Jaga i ekipa u "Zauvijek" odlaze s ove planete romantično se obazirajući na protekla vremena ljubavi i emocija, da li su moguća u novom svijetu ili cenzurirana poput radnje u filmu "Voyagers" (2021) s Colin Farrellom i humanoidima smještenim u 2063. godinu koja nije daleko. Ne mora biti, ovo je moja opaska da Error_2020 ima itekako futuristička razmišljanja. Meni najjača, prava grungerska stvarčina je zadnja "Ovaj čovjek zna" u isprekidanim tempovima i s nešto kompleksnijim aranžmanom, te fantastičnim riffovima i breakovima u melodičnim dijafragmama ranih neuroza Soundgarden s najbitnijim lirskim efektom o životu na Zemlji pod križem na leđima, kurvama koje se nazivaju sestrama, teškim bremenom na leđima, kontracepcijom i sto posto pravom na smrt bez ikakve garancije.



U nekim drugim, sretnijim vremenima, ovaj strašan EP možda i ne bi bio toliko ubjedljiv kada su rockeri i metalci, a i mnogi književnici štošta futuristički preducirali. Jaga i njegova momčad pojačana s drugim gitaristom Davorom Novoselom (dno., Cherkezi United, Porota, Minus cway, Vegetable soup) ovdje su odigrali sjajnu kratku epizodu s upečatljivo razgranatom fabulom koja ne sjeda od prve jer je prilično zahtjevna prosječnom promatraču i slušatelju. Ima mnogo sofisticiranih momenata u lirici s kojom se običan puk ne želi pripiti, dapače, konfrontirajuća je u tom aspektu, ali to i jeste cilj s postavljenim žestokim gitarskim distorzijama i inteligentnim tekstovima u kojima bi se i sam Bowie mogao naći prilikom svojih distopijskih razmatranja svijeta na rock način. Error_2020 to ovako rade s puno klasicizma i eklektičnosti, ne traže neka avangardna rock/ metal riješenja koja ne bi bila nimalo loša, ali kad na Mars dođu kao pioniri s ovakvim stavom i glazbom, zasigurno im se smješi božanstvo i tron. Vrijedi ova fikcijia Error_2020.

Naslovi: 1.Ritam stroja, 2.To je dovoljno, 3.Mars, 4.Zauvijek, 5.Ovaj čovjek zna

ocjena albuma [1-10]: 8

horvi // 23/12/2021