Sve je počelo 25.05.1958. (na drugu Štafetu mladosti ili 45 godine prije prve godišnjice nečijeg braka) u engleskom gradu Wokingu. Tada je naime rođen John Paul Weller, koji neprestano, od polovice sedamdesetih do dana današnjeg, pod raznim imenima i grupama, odolijeva vremenu i uspijeva biti konstantno u žiži zanimanja.
THE STYLE COUNCIL - My Everchanging Moods (1983-1990)
Ništa osim radikalne promjene u zvuku, pa i odijevanju, nije dolazilo u obzir. Kako se u to vrijeme već razbuktavao neo romantizam, kao glazbeni i modni pravac (DURAN DURAN, KAJA GOO GOO, SPANDAU BALLET), Weller se s klavijaturistom Mick Talbotom i te kako uklopio u ovaj modni dio. Glazbeno se pak i nije previše uklapao sa svojom mješavinom soula, jazza i rapa pomiješanih s pop melodijama.
Prvi singl Speak Like a Child bio je vrlo uspješan, što je debi izdanju, mini-lp-u "Introducing the Style Council" (1983) donijelo hrpe dobrih kritika i hvalospjeva, i kritičara i slušateljstva, pa čak i dijela onog koje je bilo razočarano raspadom grupe THE JAM. Već na prvom pravom albumu "Cafe Bleu" (1984) Weller je potvrdio pravac kretanja grupe, dok je pojavljivanje na LIVE AID manifestaciji samo učvrstilo poziciju benda. Uskoro izlazi i njihov definitivno najveći hit Shout to the Top, koji osvaja top liste diljem planete.
Mješavina soula i jazza umotana u lepršave pop aranžmane s naglaskom na Talbotove klavijature, potpomognute ženskim vokalima nastavila se i na "Our Favourite Shop" (1985), koji je uz neke promjene objavljen i za američko tržište kao "Internationalists". Iako na sljedećim albumima ("The Cost of Loving" (1987) i "Confessions of a Pop Group" (1988)) ima i više nego pregršt odličnih pjesama - It didn't Matter, Heavens Above, Why I Went Missing, It's a Very Deep Sea - magija počinje blijediti. Globalno dolazi do promjena u muzici, što je Welleru bio znak za promjene. Snimaju album "Modernism: a New Decade", koji je bio preteča acid house muzika, no neshvaćeni od izdavača, koji odbija izdati ovakav album, THE STYLE COUNCIL se raspadaju…
Odabrana diskografija:
Introducing the Style Council (1983)
Cafe Bleu (1984)
Our Favourite Shop (1985)
The Singular Adventures of the Style Council (1989)
The Complete Adventures of the Style Council box (1998)
ZANIMLJIVOSTI
- "Modernism: a New Decade" ostao je neobjavljen i nenabavljiv više od deset godina, dok nije objavljen kao dio box seta "The Complete Adventures of the Style Council". Tek se tada vidjelo koliko su u to doba The Style Council bili udaljeni od svog vremena
- S neznatnim promjenama u rasporedu i pokojom promijenjenom pjesmom "Our Favourite Shop" u SADu objavljen je kao "Internationalists", dok je "Cafe Bleu" preimenovan u "My Everchanging Moods"
- Na svim albumima potpisan je Cappuccino Kid. Iako je većina bila mišljenja kako je to Wellerov pseudonim, to je bio pseudonim njegova frenda i pratioca njegovih bendova Paula Hewitta
- Wellerova bivša supruga i pjevačica u THE STYLE COUNCIL, D.C. Lee bila je bekvokalistica u WHAM!, dok je Mick Talbot svirao u DEXY'S MIDNIGHT RUNNERS
pedja // 27/03/2006