Kao i vino, što je starije, to je bolje, tako se može reći i za Paul Wellera, "modfathera", koji nas iz godine u godinu iz albuma u album iznenađuje s novim dobrim, odličnim pjesmama. Dvije godine nakon hvaljenog albuma "Wake up the Nation" i četiri nakon još hvaljenijeg "22 Dreams", Weller je napravio album prepun soničnih udara, zvečečih gitara i predivnih harmonija sličnih i mogućih samo njemu.

Sa nabrijanom i pulsirajućom "mod meets kraut" Green odmah udara u glavu. Ista se prelijeva u The Attic koja priziva najbolje dane grupe The Jam, a sa Kling I Klang čine trio nakon kojeg je prijeko potreban odmor. On dolazi u dvominutnom intermecu Sleep oft he Serene.

To dolazimo do mirnijeg dijela albuma koji započinje s violinama u By the Waters, uživa uz jazzy-dub sedamminutni duet sa suprugom Hannah (bivšom back vokalisticom benda), daje nam pravu mod pjesmu That Dangerous Age, a na Dragonfly i Garden Overgrown gitare daje u ruke Grahama Coxona i Noela Gallaghera. Onda nas dvadeset sekundi dugačak Twilight uvodi u psihodelični dio s Drifters i Paperchase. Za kraj je ostavljena hippyevska Be Happy Children koja više spada u Wild Wood fazu, a posvećena je svoj njegovoj djeci, a ima ih, a uz njega se tu pojavila najstarija Leah, kćer iz braka s Dee C Lee (bivšom back vokalisticom benda Style Council).

Rijetki su oni koji mogu u 43 minute objediniti krautrock, mod, britpop, reggae, dub, synth pop, post punk i ko zna što još a da to sve zvuči više nego dobro. Na ovom je albumu Weller objedinio žestok zvuk The Jama, pop Style Councila i mudrost Paul Wellera te nam već na početku godine dao na razmišljanje o najboljim albumima godine.

ocjena albuma [1-10]: 9

pedja // 23/05/2012