Zgodno se sjetiti zanimljivih trenutaka filmske umjetnosti kada su akteri obećavali drugoj strani pružiti i znatno više od početnog poljupca.

Događalo se to sirotoj Vitomiri Lončar u Grlićevom klasiku U Raljama Života (1984), a mnogi će se složiti da je jedan od upečatljivijih promašaja žuđene strasti draga nam Bucka doživjela od samouvjerenog Bate, spremnog naime na dugotrajnu akciju od čak dva sata, ma zapravo čitave noći, da bi na koncu vlastite mogućnosti procijenio sve do povratka djevojkine tetke iz Bosanske Krupe. Eh, kakav legendarni pogodak u ništa!

Da poljubac katkad prethodi strasti uvjerili smo se nebrojeno puta, no poljubac ima stotinu lica. On je znak naklonosti, izraz emocije i govor iskrenosti, izjava ljubavi, zahvalnosti i prijateljstva. U njemu je i val požude, erotični eliksir, to je univerzalan jezik svima razumljiv.
Jura Stublić se poput većine nas sjeća prvog poljupca, Radost i Lipa će i dalje komunicirati poljupcima, tim i više nakon što se potonja odlučila za lagodan i zanemarivo dug boravak iza rešetaka, što je ništa drugo doli još jedno prostačenje i prozirnost nečasnog i korumpiranog sustava - svu sreću u nesreći ostavlja nam popularna glazba, temeljito obljubljena sa svih strana.

HOLD ME, THRILL ME, KISS ME, KILL ME - U 2 (1995)

Pjesma je zasjala u ne toliko sjajnom filmu o superjunaku koji čisti Gotham City od kriminala, korupcije i pripadajućih zločinačkih aktivnosti. Mogli bi ovo prebaciti i u hrvatsku stvarnost uz napomenu kako nasušno trebamo jednog takvog borca (ili više njih) da počisti našu realnost od uznapredovalo trulog sustava vladajuće ergele, no još i više bi me zadovoljila pojava odvažnog glazbenog superjunaka koji bi djelovao poput irskih velemajstora, uzavrelo spremnih tih 90ih miješati naoko jednostavno gitarsko blago The Edgea sa iznimno promišljenim elektronskim ideologijama usvojenim od Briana Enoa.
Neka misli tko što hoće, no ovakva akordna raščlamba, orkestracija za desetku i Bonovo pjevanje, debelo su zasjenile ionako prilično mršav filmski doseg epizode iz serijala o šišmišu poštenih ciljeva.
Nije pomogla niti zvučna plejada holivudskih prvotimaca.

SUCK MY KISS - R.H.C.P. (1991)

Vrlo živahna ritmička pustolovina nosi prvenstveno biljeg seksualne napetosti u prljavim stihovima Anthonyja Kiedisa, a što je prilično osedlalo sviračku proždrljivost, naboj i efikasnost Johna Frusciantea i njegovog glasnog i metalno funkoidnog Fendera.
Blood Sugar Sex Magik, fantastično peto studijsko poglavlje Peppersa iz 1991. ovu je pjesmu oslikalo kroz posljenje dvije riječi iz svoga naslova (sex, magik); dečkima očigledno predstavlja ogromno zadovoljstvo ovako žestoko lupati (po) svojim instrumentima - Chadov bubanj glasa se poput haubice, dok Flea basom odapinje u stilu topa trocijevca.
A sve to u ime raskalašenih Kiedisovih versa koji će, između ostalog, odvesti sastav putovima velike popularnosti i priskrbiti im dugotrajan status koncertnih napadača obučenih za proboje na prve linije najteže osvojivih pozornica.

POLJUBI ME - Azra (1981)

Štulićev izrazito naglašavani stav "zaboli me što ćete reći, drugovi" svoje je pobjede kazivao bez iznimke na svim Azrinim pločama. Drugi studijski osvit Sunčana Strana Ulice (1981)
stasao u žiži svjetskih i značajno već iskazanih novovalnih yu-rock bravura, podcrtava nabujalu autorovu skladateljsku izvrsnost, no još i više misaonu, spisateljsku dovitljivost i moć.
Hotimični "zaboli me" diskurs unio se u lice i utrobu melodije Poljubi Me kojom ga ističe i vozi postojana Leinerova ritmičnost, dok mu puni zamah ohrabruje Hrnjakov bas i Johnnyjeva ušuškana i dobro pozicionirana gitara.
Iako mi je najdraži kao lirični slikar i kroničar zagrebačke zbilje (na ovoj ploči briljira u pjesmi Odlazak U Noć), novozagrebački dečko vrlo je dobro znao kako i gdje poškakljati, a zauzvrat ne snositi teže posljedice.

"Ugradite duple brave u stan
Konzumirajte diskretno šarm"



SVI TVOJI POLJUPCI - Boa (1990)

Još jedan zagrebački band koji se, iako nije osjetio gotovo religijsku posvećenost sljedbe kakvu je uživala Azra, mirne duše mogao pohvaliti kultnim statusom i van granica metropole.
Pjesma koja mirisom i okusom vraća grupu na pogođene mete 80ih, primijenjuje komercijalne navade citiranih idola (kasni radovi Roxy Music, Genesis, pa i Bowie i INXS), te unatoč svojoj pragmatičnosti i mainstream natuknicama ne ostavlja prostora negirati kvalitetu i pamtljivu refrensku kronologiju.
Puljizov vokal teško je zamijeniti i ne zamijetiti, Remenarićeva gitara odigrava za pobjedu, a band je iste godine osvojio bodove na Maksimiru svirajući kao predgrupa Davidu Bowieju. Pun stadion je primio i odaslao nešto više (od) poljubaca, te se trijumf karijere dogodio pred domaćom publikom. Tko može tražiti više?!

BESAME MUCHO - Cesaria Evora (1998)

Prije nego što se i Meksiko odlučio suprotstaviti Silama Osovine tijekom Drugog svjetskog rata, relativno poznata klaviristica i skladateljica sa meksičkom adresom i domovnicom, Consuelo Velazquez, napisala je pjesmu koja će kasnije postati zrelo zeleni evergreen.
Lijepu skladbu prvotno objavljenu 1940. svojom će izvedbom film Velika Očekivanja (1998) šarmantno i tugaljivo ukrasiti beskrajno simpatična pjevačica sa Zelenortskih Otoka - zvučala je predivno, toliko da je tugu činila još tužnijom, ljepotu još ljepšom, a činjenica da se gotovo čitavog svog pjevačkog vijeka izražavala na materinjem kreolskom jeziku, veliki je ujedno poklon španjolskom jeziku kojim izvorno ova svevremenska kompozicija govori i pripada.
Ogoljeno i bez ustezanja, iskreno i divno, da ne kažem bosonogo, kako je diva običavala uživo nastupati, vrijedno svakog poljupca smještenog u nazivu vječne skladbe.

KISS - Prince & The Revolution (1986)

A maestralnim funk poljupcem ostavio je Roger Nelson trag u glazbenim memoarima, vjerojatno i značajniji negoli su bile Casanovine lekcije i uspjesi zavođenja, opsežno navedeni na više od 3500 stranica narcisoidne mu autobiografije.
Pa čak i u zavođenju pobjedu odnosi Prince koji je na koljena bacio sve glazboljupce i smjestio se u leksikonima uz rame Stevieju Wonderu, Jamesu Browneu, pa i Hendrixu i Michaelu Jacksonu - njegov falseto u pjesmi dodiruje nebeske visine, ritam gitara oponaša, ali i nadilazi Brownove uspješnice, dok solo obojen wah-wah efektom lagano i samouvjereno šeće iz bluesa u soul. Prateći vokali su izvrsni, kao i šampionska sviračka konkretnost, pa iako su mnogi dali svoja tumačenja i obrade (najpoznatija je ona Art Of Noise sa Tomom Jonesom u glavnoj pjevačkoj ulozi), originalu nisu došli ni blizu.
Eh da, ovjekovječeno 1986. godine na albumu Parade, trećem i posljednjem u suradnji sa bandom The Revolution.

NAJ TI POLJUB NARIŠE USTNICE - Lačni Franz (1986)

Predinov band nemam pri vrhu novovalnih favorita, no unatoč tome ne umanjujem kvalitete, sposobnosti, kompleksne i otmjene naslage koje frontalno jasno pribrajamo opisu i izričaju slovenskog sastava.
Najčešće ljubavni podražaj Predinovih stihova uzeo je maha i u skladbi strastvenih aluzija sa petog albuma mariborskih rock pustolova (Na Svoji Strani, 1986), te se crno-bijeli svirački koloplet sa natruhama sive odigrao u istaknutim art-rock uvjetima koje su dečki dugoročno upisali praktički u podnaslovu imena grupe. Uobičajeno odlična gitara Ota Rimelea, simptomatično otuđene klavijature Mirka Kosija povrh hladnjikave ritam sekcije i poetičnog Zoranovog pjevanja, bez dvojbe su kompoziciju spremili među nekolicinu bandovih najboljih, a također i najpoznatijih dosega.

KISS FROM A ROSE - Seal (1994)

Vjerojatno najveći hit britanskog pjevača nigerijskih korijena, karizmatičnog Seala, zasjao je na Grammy nagradama tek 1996. odnijevši pored opasne konkurencije čak tri statue, dakle za '95 i to upravo zbog uvrštavanja na soundtrack filma Batman Zauvijek, gdje je pravio društvo U2-ovoj uspješnici obrađenoj ranije u tekstu.
Pop balada pitomih svojstava u svom početku asocira na barokno kićene napjeve, no vokalna bitnost pjevača, istaknuti aranžmani orkestra i odlično pogođena dinamika, redom su razlogom velike popularnosti i nagrađivanosti numere koja nije, a tako mi djeluje i nakon višestrukih usporedbi, kakvoćom ravna gotovo nijednom broju sa debitantskog albuma (Seal, 1991), a i dalje je zalogaj koji mi nije mrsko uzeti.

DON'T DELETE THE KISSES - Wolf Alice (2017)

Svako toliko se sa Otoka pokaže band vrlo zanimljivih performansi i odlika, a još mi bude draže kada vodeću rolu sastava igra, što je naravno slučaj i kod ovog, ženska osoba barem jednako važna i privlačna kao i glazbeni mehanizmi i putokaz grupe.
Wolf Alice je londonski četverac koji predvodi lijepa Ellie Rowsell i vrlo intrigantna momčad za koju navija velik broj slušatelja diljem Britanije, a glasovi navijača se u značajnim količinama prostiru i čuju već posvuda. Lani su Londonci objavili četvrti album po redu (vrlo dobar The Clearing), a na drugom Visions Of Life (2017) stanuje iznenađujuće mirna i zaljubljujuća Don't Delete The Kisses, rijetka figura bez vodećih upečatljivih gitara i atmosferičan trenutak kojim sigurno vodi prostorno raspršeni glas ispod kojega lebde 80's klavijature odlične tematike i rezanog zvuka.
Slobodno pojačajte dok svira ova himnična ljepota.



SUMMER KISSES, WINTER TEARS - Elvis Presley (1961)

Ni blizu je iznenađenja, a još i manje fiktivni natječaj po očevima i stričevima, izbor ovog iskonski fantastičnog pjevača pri vrhu ili na tronu najvećih koje popularna glazba bilježi i rado ističe.
Elvisov vrlo neobično obojeni bariton stilski ukorijenjen u R&B i rock'n'roll klasifikacijama, jednako se tako kretao i u pop, soul i country žanrovima, znao se širiti i na zahtjevne terene i(li) raspone tenora, a potkraj karijere prigodno je dodirivao baršunaste bas tonove.
Prekrasnu melodiju Bena Weismana i Freda Wisea spletom okolnosti izostavljenu sa soundtracka za film Plamteća Zvijezda (1960) otpjevao je Kralj njemu svojstvenim country-pop užitkom, što me usmjerava još ljepšem prepjevu šarmantne Julee Cruise za potrebe odličnog zvučnog zapisa Wendersovog Do Kraja Svijeta (1991), pa me navedeno dovodi do sljedećeg rezimea - ne bi izvedba gđe Cruise bila ni upola tako dobra da original nije čuvstveno skladan i inspirativan, što je samo po sebi razumljivo, jer samo On nosi naslov stečenog monarha, svi kasnije titulirani nisu se približili ni blizu prostranstva njegovog kraljevstva.

"Summer kisses, winter tears
Like the stars, they fade away"

dario b. // 28/09/2026