U petak smo u Pekarni, u dvorani Gustaf, bili svjedoci odličnog nastupa dva međusobno vrlo različita benda: Gone Bald iz Nizozemske i Idem iz Francuske. Koncert je bio najavljen za 21:00 ali vrata su još do nekih 21:30 bila zaključana. Tada su se konačno pojavili organizatori od kojih smo saznali da će koncert početi u 23:00. Bendovi i pozornica su već bili spremni za koncert. Eto, opet mi nisu jasni organizatori koji koncerte najavljuju u jedno vrijeme kada znaju unaprijed da se to neće dogoditi. Ono, zbilja nema problema, stavite iskreno sat početka koncerta onda u 23:00h i to je to. Ovako sve ostavlja dojam neprofesionalizma. Dodao bih još da se odgađanje početka koncerta uvijek pokazalo kao vrlo neučinkovit način da se sačeka na dolazak malo više publike, jer nažalost, i u 23:00 je u dvorani bilo samo desetak ljudi.

Srećom, oba dva benda se zbilja isplatilo čuti uživo. Osobno se s njihovom muzikom nikad prije nisam susreo. Krenimo redom.

Prvi su nastupili bend Gone Bald, koji se svrstavaju u "noise rock", dok sam osobno ja čuo "grunge". I shvatio da iako je (srećom) grunge kao "pokret" umro još do kraja 90ih godina, ona dobra "grunge" glazba još uvijek očito živi, jedino ima neko drugo ime. Gone Bald postoje još od 1994. godine kada su se formirali u Hrvatskoj. Malo nakon toga, glavni osnivač se preselio u Amsterdam i od tada je i bend nekako postao nizozemski, a broj članova se smanjivao dok nije došao na današnju brojku - 2. Vokal/gitara i bubnjevi. Ali ništa ne fali. Dapače, još lakše se čuju sve fraze, riffove i melodije koje gitarist/pjevač šiba ko' iz puške. Bubnjevi su na prvo uho vrlo osnovni, ali kako su pjesme odmicale shvatio sam koliko su zapravo njih dvojica uigrani i koliko je ritam važan dio njihovog zvuka. U svakoj pjesmi se ritam često mijenja više puta, ponekad skoro unutar jedne fraze, ali tako uigrano i sa smislom, da je očito koliko oni zapravo dobro sviraju. Bubnjevi su bili iznimno precizni i energijski nabijeni, te je glazbena kemija ovog dvojca inspirativna. Vokal je isto odličan, pravi grunge-rski, te mi je baš super bila izmjena fraza koje imaju tu neku "grunge" melodiju, sa dijelovima koje onda odjednom imaju "konvencijalnije", "pravilnije" akorde odnosno melodiju. Definitivno bend koji se isplati slušati, uživo i doma.

Drugi na redu su bili francuski Idem. Sami se svrstavaju u "electro dub". Osobno bih ih opisao kao dub ritam sekciju (bubnjevi i gitara) i post-rock gitaru, te na otprilike pola pjesama još i pjevačica. Bend na pozornici ima još i odlično napravljen vizualan "show". Iznad bubnjara se tijekom nastupa vrte animacije projecirane na platno nestandarnog formata (dva projektora te platno koje je normalne širine ali dosta manje visine, nešto kao "ekstra-widescreen"). Imali su isto tako i jednostavan ali vrlo efektivan light-show kojeg je Sale dobro opisao da izgleda "festivalski", u onom pozitivnom, grandioznom smislu. Stoga me ne čudi što se sami opisuju kao multimedijalan bend.

Bend uživo ima odličan zvuk te su iznimno uigrani, čak toliko da nisam siguran da li su tijekom nastupali svirali na metronom ili ne. Ritam sekcija ga gruva kako to treba biti u dub-u, dok gitara definitivno kao da je pobjegla iz nekog post-rock benda, sa puno (dobro upotrijebljenih) ambijentalnih efekata poput delay-a i reverb-a. Definitivno zanimljiv začin za ovu vrstu muzike. Ipak, ono što bendu daje neku prepoznatiljivu, ili bolje reći "zapamtljivu" notu je pjevačica. Žena, obućena u kratku crnu haljinicu ima sudeći po licu sigurno barem 55 godina, ali po stasu i plesanju ne bi joj dali više od 30. Ima totalno netipično duboki glas, te pjeva odlično, izgovjetno i sa "filingom". Bez njenog pjevanja i plesanja bi na stageu gledali tri statična tipa pred zanimljivom projekcijom, dok uz nju bend zbilja oživi. Tijekom njihove svirke se nažalost događalo nešto što me prilično smetalo. Naime, nastup benda Idem je vizualno bio prilično taman i atmosferičan, uz vrlo dobro tajmiran light-show i projekcije. No, više puta tijekom nastupa, ljudi (iz Pekarne) su više puta hodali u vrlo osvijetljenu, službenu sobu desno od stage-a. Tako su se u više navrata, upravo u trenucima kada se publika mogla uživjeti u njihov nastup, otvarala i zatvarala vrata te sobe, ljudi su se prošetavali i sve je zajedno upropaštavalo atmosferu koju se bend toliko trudio stvoriti. Da ja sviram pred samo 10 ljudi, bilo bi mi barem drago da njih 10 prati nastup sa zanimanjem, a pogotovo da ga ne upropaštava prošetavanje ljudi iz organizacije gdje sviram. Još mi je to sve zajedno bezveznije jer znam da ta prostorija ima još jedan ulaz na drugoj, vanjskoj strani objekta. No, Idem je od početka do kraja koncert odsvirao savršeno, bez trzaja, profesionalno. Isto tako, njihovu muziku bi preporučio bilo kojem dub fan-u, ali i drugima, jer definitivno imaju nešto svoje.

Na kraju, da rezimiram večer: dva odlična, potpuno uigrana benda i odlična, energična svirka unatoč iznimno maloj i zaspanoj publici. Ako ikada saznate da u vašoj blizini svira Gone Bald ili Idem, odite na koncert bez obzira na to koju vrstu muzike preferirate. Tako sam ja napravio i definitivno mi je drago da jesam.

dario jazbec hrvatin // 23/05/2011

> vidi sve fotke // see all photos