Izgleda da se zlatno vrijeme kanadskih razjebanaca približava svome kraju. Prošli album "Glass Boys" (2014) je bio lirski prilično neuredan, smeten, skrpan od gomila starih skica, tržišno je posve podbacio, a matična etiketa Matador Records im je pokazala i mahajući kažiprst u znak 'tc,tc,tc, pazite se što radite'. Također im je iste godine odbio objaviti i prethodni 'zodijački' EP "Year Of The Dragon" smatrajući ga nedovoljno primamljivim, posebice jer je nosio dvije obrade Carboard Brains i The Ugly. EP su u zadnji trenutak objavili na Tankcrimes, a kako i dalje nastavljaju prikazivati godine po kineskom kalendaru, nova žrtva za izdavanje je Deathwish, malecka etiketa Jacob Bannona, frontmena Converge. Šteta što se Bannon ovdje nije pozabavio produkcijom i detaljima, no očito ga ne fura prćkati po dvije pjesme što zajedno iznose pola sata kad on s bendom u tom vremenu nafila skoro cijeli album s 10-ak stvari.

Kao i po običaju, naslovna je duuuuugačka komadina - "Year of the hare" traje bespotrebnih 21 i pol minutu s uvodnim eksperimentalizacijama, piano melodijom, klasičnim punk peglanjima od skoro deset minuta, pa laganijim dionicama, nepotrebnom stankom od 10 sekundi, potom nježnim laganijim dream-pop/shoegaze dijelom gdje vodeću ulogu preuzima gostujući ženski vokal i naravno, sve finišira žestokim minimalističkim punk riffovima s obiljem solaža i improvizacija, te povremenim piano staccatima i završnim akustičnim gitarskim legatom. Mnogo toga je ovdje previše otišlo u širinu, a usput rečeno, takve predugačke pjesme im samo rade više štete nego li koristi unatoč zanimljivoj koncepciji spajanja inspiracija Talking Heads albuma "Remain In Light" (1980) i serijala William Basinskija "The Disintegration Loops" (2002/2003) u kome se nazire satira na yappijevske strategije mladog i poduzetnog biznismena, a uostalom napravljen je i zgodan prateći video spot s kanadskim glumcem Trevor Blumasom (glumio u "Warehouse 13", "Twice In A Lifetime", "Ice Princess"...). Samo kratka uputa: za reprodukciju videa je potrebno kliknuti na simbol Samo kratka uputa: za reprodukciju videa je potrebno kliknuti na simbol zečića...

http://yearofthehare.fuckedup.cc/

Druga kompozicija "California cold" je kombinacija akustične gitare, prljavih riffova, sve veće koncentracije rokačine i nezaobilazne lagane, tantričke psihodelije koja pokazuje kraut/space-rock konotacije ranih Pink Floyd, Can i Yes, no instrumentalisti su vrlo šturi ponavljajući besomučno jedan te isti akord sve dok i njima samima ne postane dosadno. Kako stvari stoje, mogli bi se kad-tad pojaviti i s post-rock elementima, a punka se sjetiti samo u eksplozijama refrena.

Ok, bend ima svoju crtu napretka, stalno nešto kombiniraju i pokušavaju glazbeno uljepšati strukturu, međutim u tome postaju predvidljivi i sve manje uzbudljivi krpanjem nekoliko različitih dionica koje su sve od reda minimalističke. Manjka im tehničke kompetencije da te šture obrasce obogate nečim dovitljivijim, u prvom redu svirkom, jer jedan akord svirati (a i slušati) po desetak minuta i nije baš neki osobit pokazatelj kreativnosti.

Naslovi: 1.Year of the hare, 2.California cold

ocjena albuma [1-10]: 6

horvi // 24/10/2015