Acid punk album kanadskog seksteta prizvati će u sjećanje Fugazi, psihodelične faze Black Flag, ali i mnoštvo glazbe drugačijeg usmjerenja. Sa metaforičkim tekstovima i obilatim psihodeličnim ugođajem, ovaj album je definitivno prerastao žanr stereotipnog oldschool punka.

Fucked Up su kanadski eksperimentalno psihodeličan hardcore-punk/rock band iz Toronta gdje su osnovani 2001. godine. Uz njihovu karijeru vežu se mnoge pikanterije, no zasigurno je najlucidnija promijena pjevača Concentration Campa aka Gulaga (pravim imenom Josh Zucker) koji je propustio nekoliko epohalno važnih nastupa završivši u zatvoru jer je iz bijesnog poriva ukrao policajcu sendvič! Zamijenili su ga sa oporo hrapavim vokalom Pink Eyesom (Damian Abraham), filmskim producentom, a Gulag se nakon izlaska iz zatvora odlučio posvetiti samo svirci gitare. U jednom interviewu za Maximum Rock and Roll pojavile su se određene sumnje kod čitatelja da Fucked Up aludiraju kroz politički angažman na fašizam i nacističku ideologiju, pa su na svoj split 7'' singl sa bandom Haymaker stavili sliku Hitlera i naci mladeži iz 1938. nakon čega su od strane nekih zadrtih ekstremista bili napadnuti na pozornici za vrijeme koncerta u Torontu 2004. Osim što se njihov pjevač često voli skidati gol i pokazivati stražnjicu, zbog prilično nejasne i stupidne situacije početkom 2008. na koncertu gdje su nastupili predgrupom Xiu Xiu u sklopu potpore duhanskoj Camel industriji cijeli band je završio na sudu. Proces do V mjeseca 2009. još nije bio okončan.

U diskografskom pogledu band je cijelim tijekom karijere orijentiran na 7'' i 12'' singl i EP izdanja, te ih imaju oko četrdesetak uz nekoliko audio kasetnih izdanja i učešća na raznim kompilacijama. Neka od izdanja su im objavljena u limitiranim tiražima od 300-400 primjeraka. Često su mijenjali izdavače, a najčešće su se pojavljivali na etiketi Deranged Records koji im je 2006. objavio debi album "Hidden World" u obliku dvostrukog LP vinila, dok je isti album kao cd izdanje izašao za Jade Tree Records. Album je po kanadskim kritičarima magazina Exclaim! proglašen punk albumom godine. U proljeće 2008. band je potpisao ugovor sa Matador Records.

Uz mnoštvo lucidnosti, bizarnosti i provokacija koje su pratile band kroz karijeru, a vrlo često i štete koju su znali napraviti njihovi bijesni i ljuti protivnici koji su se znali pronaći u publici, band je ipak najviše orijentiran na vlastiti specifičan i prepoznatljivi zvuk, te snažnu metaforičku liriku. Nakon potpisivanja ugovora sa Matador Records prvo je objavljen 7'' singl "Year of the pig" za američko, japansko i britansko tržište, a potom singl "Crooked head" s kojim su najavili svoj drugi album "The Chemistry Of Common Life". Singl se kroz svoj više klasičan plesni psihodelični indie-rock nego li punk pokazao vrlo dobrim pilotom za proboj na tržište i među širu audijenciju svojom uzbudljivom himnom o psihološkim anomalijama (svojevrsnim Zen odricanjima od svjetovnih ambicija), te je odmah nedugo nakon objavljivanja albuma (7.X 2008.) izašao i drugi singl "Royal swan". Početni taktovi odsvirani su na orguljama, a da nema oporo hrapavog i vrištećeg vokala Pink Eyesa, ova pjesma bi se mirne duše mogla uvrstiti u pjesmaricu eksperimentalnih rock skladbi sastava poput Radiohead ili White Hills koji su često znali posezati u sličnu sympho-rock ostavštinu po pitanju aranžmana. Kao prateći vokal ovdje se pojavljuje visoki glas Katie Stelmanis, a pjesma apsolutno nema nikakve veze sa klasičnim hardcore punkom.

Album je inspiriran knjigom James F.W.Johnstona koji je opisivao halucinogena svojstva gljiva i još nekih određenih biljaka, a Fucked Up su je adaptirali kroz metaforiziranu apokaliptičnu priču. Ona govori o sviraču gajdi Piedu iz grada Hamelina koji je prepun štakora. Građani su pokušavali napraviti sve da istjeraju ove štetočine, ali nije bilo nikakvog rezultata sve dok u grad nije došao jedan flautist koji je za neku određenu novčanu naknadu počeo svirati. Na veliko iznenađenje štakori su se počeli daviti u obližnjoj rijeci, te je gradska uprava odmah pristala na sve njegove uvjete. U gradu je potpuno nestalo štakora i više nitko nije htio plaćati gajdaša koji je odjednom počeo otimati njihovu djecu. Jedan od bitnijih citata s albuma je 'platite ono što ste mi obećali, inače ću vam uzeti djecu'. Shodno tome, album u tekstualnom pogledu na metaforički način progovara o političko-socijalnim i inim društvenim neskladima koji su nastali u vrijeme vladavine George W.Busha, kao i skupom i ozloglašenom životu koji je ustalio sasvim drugačije norme života i svjetonazora gdje se sklapaju ugovori s 'lovcima na štakore'. Fucked Up na ovome albumu ponovno su prikazali dvojako lice lirike koja im se mnogo puta do sada odbijala u glavu zbog nesklada u nerazumijevanju; ona istodobno djeluje kao skladno osmišljena bajkovita i metaforizirana punk-basna o ljudima i štakorima, dok je s druge strane uvredljiva za veliki dio klasičnog američkog establišmenta. O njihovom ekscentričnom pjevaču Pink Eyesu već dulje vrijeme kolaju glasine da je bolesni šizofrenik što je samo jasan znak punk integriteta koji je usporediv sa opsesivno-kompulzivnim poremećajem kod Joey Ramonea ili Ian Duryijem koji je plijenio svojim oštećenim manijakalnim punk etosom.

Na temelju cijele priče koja je neophodna za razumijevanje albuma, sam uvodni i završni dio čitavog materijala su fine i ugodne melodije, gotovo klasičnog temperamenta odsvirane na flauti. Pjesme poput uvodne "Son the father", zatim "Magic word", "Twice born" (s pratećim vokalom Sebastien Graingera) na najbolji način prikazuju punkerski kamen-temeljac Fucked Up sa čvrstim i klasičnim punk-rock ritmom, obiljem gitarskih riffova, povremenim breakovima, skladnim međuigrama bas linija (ponekad nadograđujućim udaraljkama), te uz vodeći Pink Eyesov bijesni vokal pun sline i hrapavosti čitav niz psihodeličnih zaglušujućih melodija kao da su neka nova snaga čuvene noise-psycho-punk scene s konca '80-tih (od Husker Du i Sonic Youth do najžeščih JAMC i MBV). Puno toga imaju oni i sa zvukovljem The Velvet Underground, te ostavštinom The Wire, Ramones, Fugazi. No, instrumental "Golden seal" pokazuje onu eksperimentalniju i daleko slojevitiju acid strukturu njihove glazbe gdje isprepliću uvodni vrlo lagani dio sa debelim filovima razlivenih zvukova ambijentalnosti (synth, elektronika, gitara). Nešto laganijeg punk-temperamenta nalik na Fugazi (čak i vokal nalik na Ian McKayea) je skladba "Days of last" koja se logično tome s fade-out završnicom nastavlja na spomenuti atmosferični indie-rock/punk singl "Crooked head". Odmah potom slijedi vrlo temperamentna s puno gnijeva umjerena "No epiphany" s brojnim bubnjarskim prijelazima, bogatom minimalističkom psycho gitarijadom (The Wire + Ride + White Hills) i gotovo nezamjetnim pozadinskim glasom Vivian Girls. Hitoidnog punk-riffa je "Black albino bones" sa 'dream' pratećim vokalom Dallas Greena, da bi se 'dream'-punk raspoloženje nastavilo u već navedenom vrlo raskošnom sympho-rock/punk singlu "Royal swan". Pred sam kraj albuma nalazi se najkraća (a i najlaganija) instrumentalna kompozicija "Looking for God" koja je minimalističkog oblika sa jednostavnom svirkom gitare i sympho nadogradnje sa još dvije gitare i vjerojatno synthom (bez bubnjeva), a na samom kraju naslovna "The chemistry of life" koja kroz uvodne šapate prerasta u snažni punk-rock kakav se nalazi na samom početku albuma s time da skladba traje 7 i pol minuta, te ponovno nosi obilježje stanovitog odmaka u sympho-psycho-noise/eksperimentalni teritorij s brojnim međuigrama koje skladno prate tijek osnovne melodije. Ovdje su čak u nekim sekvencama koristili i akustičnu gitaru, a kao što je već rečeno, završnica otpada na vrlo kratki flautistički dio.

Uz ovakvu bajkovitu, ali istovremeno i vrlo angažiranu bijesnu basnu, te psihodeličan rock-punk pun svakojakih fragmenata i posezanja u prošlost, nikako se ne može ostati ravnodušan. Fucked Up su napravili vješti spoj prošlosti s namjerno prljavom produkcijom (Jon Drew) i ustoličili se kao jedan od kreativnijih underground punk bandova današnjice koji još nije rekao ono najbolje. To tek, nadajmo se, treba doći.

ocjena albuma [1-10]: 6

horvi // 02/05/2009