Slušajući glazbu i otpjevane tekstove što su raspodjeljeni na dvije zasebne cjeline s vodećim Krajncovim, odnosno Cepuševim vokalima, malo tko bi u prvi mah uspio ovo opširno djelo povezati sa čuvenim "White Album" The Beatles. Nema niti jedne klasične obrade, niti jednog napjeva, arije, o višeglasjima Johna, Paula, Georga i Ringa da se niti ne govori, ali bliska poveznica ipak postoji. Redom u osnovnim crtama, to je omot, zatim 30 pjesama koje asocijativno, metaforički i sofisticirano aludiraju na kompleksnost originalne materije, te zvučna imitacija starinskog fila prve stereofonije s razdvojenim kanalima što su bili čudo najsuvremenije tehnike iz sredine 60-ih.

Njih dvojica, svatko ponaosob si je uzeo zadatak da na svoj način uglazbi i interpretira zadane komade, Krajnc 17, a Cepuš 13, odvojivši album na 'Matej', odnosno 'Alex side' ne čeprkajući mnogo po originalima. Oni su im samo poslužili kao inspiracija, a nikako kao ogledni primjerci za smjernice. Ovo nije rokačina od mjuze, nema bubnjeva (Martin Mastnak je uradio neke sitne ritmove), a naposljetku, tek si je Cepuš dao oduška u nekolicini komada odfrljiti distorzirane riffove i zasvirati poneki solo.

Kao uvijek po običaju, Krajncova poetika i knjiški smisao za kojekakve inverzije, preinake i osobene varijacije izvlače ovaj lavlji zalogaj iz ždrijela hibridne ideje. Njegove satirične pričice je redovito teško povezati, a ovdje još teže s obzirom da ovo nije konceptualno djelo već kolekcija pjesama u kojima se analizom dolazi zašto je svaku od ciljanih tema prenio u rockerski slovenački dekor gdje iznenađujuće nema emotivnih strasti, nesuglasica, patnji i ljubavnih frustracija (primjerice tek samo u "Ti v nočnem baru, jaz na tržnici"), već lebdi ironičan osvrt na društvo i okolinu ("Vrnil se bom po denar", "Draga referentka", "Blues o stekleni čebuli", "Wild honey pie", eksperimentalna "Francuski rogovi v ozadju", "Izvoljenci društva"...), ali i mnogo neobičnih pričica ("Mati Prednica", "Pes slednik", otkačeni spoken word "Nespečnost"). Njegovo umjeće sklapanja stihova s neočekivanim i nenadanim skokovima širokoga je fronta u kome se niti sami Beatli ne bi snašli kad bi im ponudio ovakve alternativne varijacije na njihove teme.

A Cepuš je iznenađujuće smireniji, reklo bi se friško okupan u mirišljavom sapunu, barem uredno ispeglan, onako stoji iza leđa liverpulskih čupavaca i samo čeka priliku da iskoči s nekim egzibicijama i izbaci ih iz takta. Zanimljivo, njegova lirika je daleko emotivnija i donekle u ljubavnim aspektima i laganim erotskim perverzijama ("Seksi lejdi", presmiješan valcer "Jabolčna pita") mada se u većini odnosi na ironiju ka drinkerima, sitnim karakternim pederčićima, dilerima, a i samom sebi potenciravši osobeni egotrip. Nikad bez njega...

Glazbena kulisa je donekle rockerska s blues/boogie elementima, ponekim uvrnutim synth i gitarskim egzibicijama s obje strane, karakterno na uobičajenim relacijama benda iliti projekta kao takvog bez mnogo Krajncove akustike (Cepuš je obavio veliki dio posla), te ako nekome takvi performansi ne odgovaraju, još uvijek ima dovoljno jakog lirskog materijala, posebno s prvog dijela albuma za ugodnu razbibrigu povezivanja neuobičajenih referenca s Beatlima.

Naslovi: 1.Vrnil se bom po denar, 2.Draga referentka, 3.Blues o stekleni čebuli, 4.Ti v nočnem baru, jaz na tržnici, 5.Wild honey pie, 6.Bungalov, 7.Francuski rogovi v ozadju, 8.Mati prednica, 9.Pes slednik, 10.Nespečnost, 11.Ptice s širokimi kremplji, 12.Izvoljenci ljudstva, 13.Ujec Gideon, 14.Na drugo strano ceste, 15.Brezspolni blues, 16.Preprosta ljubezenska pesem (prikimavanje), 17.Brez pomena, 18.Si videl dedka?, 19.Edino sebe imam, 20.Dečko mil in drag, 21.To je moj stajl, 22.Seksi lejdi, 23.Fender kevder, 24.Short short short, 25.Reva lucija 1, 26.Jabolčna pita, 27.Reva lucija 9, 28.Jokaj, punca, jokaj, 29.Trafika na Savi, 30.Nočko

ocjena albuma [1-10]: 6

horvi // 06/12/2015