Polubrat i stalni bubnjar David Sylviana objavio je nakon više od trideset godina karijere svoj prvi solo album. Vrijeme od kada je Sylvian pokrenuo vlastitu etiketu Samadhisound donijelo je vrlo dobre kreativne albume, što Sylvianovih i njegovog sastava Nine Horses, a evo sada i Stevov koji je također članom Nine Horses.

Na ovom albumu objavljenom 5.XI 2007. Steve nastavlja Sylvianovu tradiciju elektro-akustičnog popa s velikim naglaskom na eksperimentalnu glazbu koja se čuje u gotovo svim segmentima albuma. Osim samog Sylviana koji je gostovao na vokalu za laganu klavirsku skladbu "Playground Martyrs", ovdje su učestvovali Tim Elsenberg (iz Sweet Billy Pilgrim), Anja Garbarek, Thomas Feiner, Joan Wasser (iz Joan As Police Woman) i Nina Kinert.

Album otvara odličan minimalistički elektronski instrumental "Grip" nakon čega dolazi "Sleepyard", fina slow-down pop kompozicija gdje Steven Jansen po prvi puta u svojoj karijeri pokazuje da je vlasnik vrlo lijepog i nonšalantnog romantics vokala. Treća pjesma "Cancelled pieces" je jedna od najplesnijih i zvukovno najmodernijih komada albuma s obiljem inovativnih zvučnih tretmana, te ju je otpjevala senzibilna Nina Kinert čiji glas podsjeća na mješavinu Stine Nordenstem, Bjork i Kate Bush. Kroz album se pojavljuje nekoliko različitih muških i ženskih vokala, tako da rad odiše nepretencioznim kreativnostima i raznolikošću sadržaja. Sve ono što su Steve i David tijekom dugačke karijere od 1974. naovamo stvarali ovdje je uobličeno u moderni pop kakvog u glazbenoj industriji ima zaista malo, te je veoma blizak onome što Sylvian i Nine Horses rade u posljednjih nekoliko sezona. Najoriginalnija kompozicija je "December train" koju je bez ičije pomoći uradio upravo Steve, a zasnovana je na gotovo obrednom minimalizmu s mnoštvom psihodeličnih elektronskih efekata. U najdužoj skladbi "Ballad of a deadman" pribjeglo se vrlo moderno osmišljenom trip-hop/ blues-popu koji je vrlo blizak Sylvianovim kompozicijama, te se u njoj pojavljuje duet samog Sylviana i gošće Joan Wasser. Interesantno je da spram Sylviana koji je uvijek poprilično suzdržanog temperamenta, Steve pokazuje odličan smisao za humor u instrumentalnom naslovu "Conversation over" koji je sastavljen od nerazgovjetnog pozadinskog vokalnog mumljanja i simfonijski raskošnog mini aranžmana s laganim referencama na eksperimentalnu glazbu. Završna "Playground Martyrs (reprise)" u posve mirnom ambijentalnom okružju otpjevala je Nina Kinert. Kroz album se protežu raznoliki zvukovi i samplovi (truba, gudači, klavir, synthovi, električne i akustične gitare, pljeskanje rukama, glasovi nijemog zbora, djembe, konge, različiti sitni zvukovi udaraljki, zvukovi tamburice, škripe, ambijentalni pasaži, bogati kolorit...), te je u glazbenom konglomeratu zvučno veoma originalan i prijatan za slušanje.

Uz sve spomenute epitete jedina boljka albuma su nešto opskurniji aranžmani koji su ponekad previše linearni i zadubljeni u minimalizam, te začuđujuće posve jednostavna ritmika koja nije Stevov prepoznatljivi element. Unatoč tome, riječ je o prekrasnom minimalističkom pop albumu kojeg će publika otkrivati vremenom i vjerojatno će mu se neprekidno vraćati.

ocjena albuma [1-10]: 8

horvi // 23/11/2007