home > mjuzik > Sons Of

kontakt | search |

SAM PREKOP AND JOHN MCENTIRE: Sons Of (Thrill Jockey, 2022)

Sve u svemu, enterijer, zvuk enterijera, ovdje je tegla sa vodom, ondje je ekser u letvicu, ondje je poruka na frižideru. Aktivnost da se zajedno stvori zvuk je stvorila akciju u kojoj je teže opstati uspravan i razmišljati. Toliko se odjednom pojavilo instrumenata, pedala, sati provedenih za kompjuterom u stvaranju muzike, da je prosto zvuk prevazišao svaki model prepoznavanja bilo čega. Zvuk je i moderan način komunikacije među ljudima, samo ne znam što će velike korporacije ponuditi kao reklamu budućem gledalištu, a sve mi se čini da sam ga neđe odsanjao.
[  ]

Možda smo mi zapravo to, uspavani po ćoškovima čija vedrina pametnih uređaja predstavlja dobro jutro, stari snovi se potiskuju u jedan veliki talog crnila, koje će biti isprovocirano, dunuto u njega, kao u pepeo skamenjene lave koja može biti servirana kao post utopijski kolač. Ima interesantan muzički izazov kako će da zvuči, nekad više popularan nego li saradnja za publiku, razmjena... Ne znam, ono je danas univerzalno muzičko izdanje od 20 i više dolara koje jednako znači i slušaocima i stvaraocima, uz možda smanjeni iznos na Bandcampu, mada Bandcamp ima svoj određeni smisao, muzika je besplatna za nas koji pišemo recenzije, eventualno, jer je drugi put skoro nemoguće puštiti, što od gomile izdanja, što zbog drastičnog gubitka tog utiska koji smo imali na početku, mislim ja sam odavno odustao od života koji je ispunjen tim učestalim ponavljanjem, kako se to ponavlja sklon sam i ostalom ponavljanju. Mislim, dobro bi bilo kad bi sve ovo što sam pisao bilo isto kao kad je dobro funkcionisalo, ali novim tendencijama ne možemo stati na put. U svakom određenom trenutku kad smo u kontradiktornosti dešava se zapravo ono što smo htjeli, onako kako se osećamo dobro. Imam utisak taj, takođe, što odmičemo, počinju restorani, a čovjek je unutar sebe bijesan onoliko koliko je gladan, prosto ne želi ni da se javi prijatelju koliko je bijesan, mijenja se, a u suštini njega postoji strah od toga, mada on pokazuje ono što u tom trenutku upravlja s njim. Mislim ja kad bi sreo pojedine ljude ponašao bih se baš čudno. Najbolje rasterećuje predvečerje u vozu za Bar, sa klimatizacijom u kupeu, kako se i sad osjećam. Sve je prilično pojela rđa pa i neki jako kvalitetni dizajnerski radovi ili fotografije izazivaju određenu neprijatnost, jezu u predjelu prstiju i čula ukusa. Ako se sve to ne spriječi novim vozovima, okrečenim zgradama, mislim da ćemo čulno u sebe stvoriti određeni talog neprijatnosti koji žudi za konzumentskom potrebom prehrambenih prodavnica, vjerovatno žudeći sa jako slanim, iritantnim ukusima kako bi jednostavno sebe uklopili u taj sistem vrijednosti, provokacijom čula.
[  ]

Tako je sve ovdje neđe u toj provokaciji hranom. Mada je mozak nekad predodređen da prosto određenim psovkama izazove društvo da se mijenja u tom smislu, gomila hrane koju čovjek konzumira je toliko podložna toj nadpoziciji novinara da jednostavno ljudi vjerovatno i skrivaju te navike. Prosto nekad je toliko neprijatan osećaj u kući dok slušamo televiziju da se pitam da li je određena slika prosjaka, baš ogorčenog, nažalost prisutna, a moj jedini smisao da mu pomognem. Apel je velik u određenom trenutku, ja ga ne sporim, i to bih i učinio da pomognem. Ne znam da li me određena pozicija svakodnevno dovodi do toga da zarađujem i zbog toga se osjećam kažnjenim. Imam i disciplinskih postupaka u svojoj bližoj istoriji. Ne znam o čemu se radi, ali podsticaj je prisutan, osjećam se toliko razgaženim u određenim konopcima o koji se nekad i testisi vješaju, prosto osmijeh, pomisli na seksualni odnos je sumnja u izvjesnu zatvorenost zarad normalnosti spoljnjeg svijeta. U iščekivanju nečega što nije u okvirima svakodnevnice ovog prostora je potpuno normalno, ovaj prostor je kukavički zatvorio vrata za svaku unutrašnju mogućnost života, kazna je jedina nasljedna osobina po kojoj djeluje ženski rod u nedostatku telesnog sadizma koji svakodnevno prijeti poput glasa neće te htjeti nijedna zbog ovog ili onog, ta iznenađenja sramote koja prodiru kroz svijest, onesposobljavanje, prevazilazi Sodomu i Gomoru, doživljenu svojoj tjelesnoj ograničenosti koja pravi od tijela nakazu. Urgencija, u vidu muzičkog izdanja, ili urgencije u vidu muzičkih izdanja koje se serviraju jedna preko druge, kao i politički stav pojedinca teži da dovede do promjene. Posljedice su i po religioznog pojedinca koji svakodnevno trpi uzbune besprizornog cinizma, podsmjeha. Period predaha u vidu ovo je moje iskustvo je samo jedna periferna činjenica koja je iskorišćena da bi sloboda kretanja određenog pojedinca, bilo koga bila moguća usljed profesionalne zaljubljenosti u deformitet.

Naslovi: 1.A Ghost At Noon, 2.Crossing At The Shallow, 3.A Yellow Robe, 4.Ascending By Night

ocjena albuma [1-10]: 3

edo žuđelović // 05/09/2022

Share    

> mjuzik [last wanz]

cover: Pločša

MATEJ KRAJNC: Pločša (2022)

| 06/10/2022 | horvi |

>> opširnije


cover: The Revenge of Heads on Fire

WHITE HILLS: The Revenge of Heads on Fire (2022)

| 05/10/2022 | horvi |

>> opširnije


cover: Monoscape

DICHOTOMY ENGINE: Monoscape (2022)

| 04/10/2022 | horvi |

>> opširnije


cover: All whores

Bøltorn: All whores (2022)

| 04/10/2022 | marko šiljeg |

>> opširnije


cover: Sacrificial Death

CARNAL DESECRATION: Sacrificial Death (2022)

| 03/10/2022 | marko šiljeg |

>> opširnije


> chek us aut!
> diskografija
cover: Sons Of
> linkz
> rilejted? [@ terapija.net]
> last [10] @ terapija.net

well hosted by plus.hr | web by plastikfantastik*