Rock and roll je početkom devedesetih postao pravim tržišnim fenomenom prkoseći svim pomodnim hirovima koji su svakodnevno pritjecali na svjetske top liste od strane dance i pop glazbe, te je zahvaljujući planetarnom megamilijunskom uspjehu Nirvane postao dominantnim svjetskim glazbenim trendom. U sveopćoj gunguli koju je pokrenuo Nirvanin album "Nevermind" (1991.) izrodio se cijeli niz sumnjivih kreacija i priljepaka koji su koristili površna načela rocka samo u svrhu tržišnog uspjeha. Nakon velikih komercijalnih uspjeha Pearl Jam, Alice In Chains, Red Hot Chilli Peppers, R.E.M., Rollins Band, Therapy?, Faith No More, Mudhoney, ali i cijele serije jeftinog trivijalnog pomodarstva 4 Non Blondes, Cranberries, Spin Doctors, Soul Asylum, Smashing Pumpkins, Stilskin… počeli su se pojavljivati različiti osvrti u glazbenim tiskovinama pod geslom "što to u rock and rollu još uopće može biti zanimljivo?". Promatrajući razvojni put rock glazbe često se dešavalo da se upada u situacije u kojima je osnovni bio zaborav esencijalnih vrednota zbog konzumacije potrošnih instant hitova koji su imali očaravajuću moć "slatkoće".

No, nakon dugog niza godina pojavio se istinski zanimljiv rock sastav - The Jon Spencer Blues Explosion koji je ponovno vratio rocku svu onu uzbudljivost koju može pružiti bubanj, bas i gitara. "Orange" je njihov treći album koji je objavljen u rujnu 1994. i predstavlja zbir najuzbudljivijih trenutaka u rocku. Potpuna iskrenost zabavljačkog umjeća i nepresušni izvor energije, te smisao za nepatvoreni humor, nalaze se u njihovoj glazbi koja je jednostavna, direktna, te napada osjetilni sistem i pobuđuje tijelo na zabavu. Album je gotovo koncertne atmosfere u kojoj nema dominacije pojedinog elementa, već svaki instrument podjednako sudjeluje u kreiranju zvuka. Osnovni temelj je blues, ali tu ima i funka, eksperimenata, melodija i još koječega. Glazba para utrobu blues gitarom, nepredvidljivim bas dionicama, minimalističkim bubnjem i macho vokalom, te je često protkana efektima violine, usne harmonike i odavno zaboravljenog sintetizatora zvuka - theremina kojeg su JSBE ponovno uključili u glazbenu mašinu.

U gotovo svakoj pjesmi se pojavljuje poklik "blues explosion" uz neizostavnu dozu humora i zabave. "Bellbottoms", "Sweat" i "Brenda" su postali sasvim pristojni hitovi koji su s vremenom postali kult, u "Flavor" gostuje Beck kao rap vokal preko telefona, a album sadrži i dva efektna instrumentala "Very rare" i "Greyhound". Vrlo brzo su stekli epitet najuzbudljivijeg rock sastava koji nije alternativa, avangarda, bijes u boci, izgubljenost u drogi, frustracija, anarhija, buka, paranoja ili crnilo. Zabava čista kao suza. Blues - rock. A to je upravo rock and roll.

horvi // 26/10/2003