home > mjuzik > Apokalipsa

kontakt | search |

MATEJ KRAJNC: Apokalipsa (Slušaj najglasnije, 2020)

Prosto je nevjerovatno da Matej nakon 208., a ovo mu je 209. album ima toliko kreativnog naboja za neprekidno istraživanje gitarskog zvuka od kojeg bi valjda i pokojni Jimi (Hendrix, naravno), možda čak i odustao fokusirajući se na zaštitno-prepoznatljiv zvuk jer bi ga uostalom na to tjerao ugovor s matičnom diskografskom kućom i kompletan showbiz. Matejeva sreća je da ga ama baš nitko ne šiba i ne prisiljava na ništa, pa radi što god hoće, kako mu se hoće, kad god hoće, ak' mu se neće onda ne radi, ali i tada zna iz njega izaći djelo koje govori kako mu se ništa ne da raditi i napravi album, pjesmu ili napiše neko literarno štivo o ljenčarenju.



No, toga ovdje nema. Ljenčarenja pogotovo. Prošli album "In vendar se vrti" bio je strahovito opaki noise s najbučnijim distorzijama, snimljen valjda, samo par dana prije ovoga, tamo negdje u svibnju 2020. i očekivalo bi se da mu je gitarska distorzija ostala namještena na idealni 'volume', pa bi si samo prištekao pojačivalec i nastavio praginjati novu epopeju, to jest, nastavak zvuka. Baš onako kao što to običavaju bendovi, a pogotovo njihovi gitaristi koji znaju biti poprilično anksiozni ako im netko prćka i šarafi po pojačalu kojeg su si namjestili 'ajnc-a' godinama tražeći, eh, da, točno baš 'taj zvuk'. Pretpostavljam da je ovakav zvuk kojeg upriličava kroz gotovo svih 8 kompozicija sasvim spontano došao, moguće i slučajno jer osobno ne vjerujem da je osobito preslušavao i švrljao neo-folk scenu poput Death In June ili Current 93, a pogotovo ne madžarske Sturmast, Cawatana, talijanske Teatro Satanico, Ballo Delle Castagne, The Green Man, Mushroom Patience i tako redom, elem izvođače koji baš upravo na ovakav, skoro pa identičan način tretiraju gitarski zvuk s obilatim tremolima, halovima, reverbima i efektima postižući psihodelični dekor mantrajući minimalističke sfere skoro do besvijesti.



Upravo takve su prve dvije uvodne "Zatišje pred nevihto" i "Ugledni gospodje", treća "Paket" je opakijih distorzija koje se rasplinjavaju u gustoj atmosferi (slična je i predzadnja "Metropola"), "Kralj panike" je, pak, posve ambijentalna laganih pozadinskih staccata s 'drajverskim' periodičnim intervalima svakih 20-tak sekundi (interesantno, minimalizam je zamjenila kompleksnija građa akorda), "Jutro" odlazi u izvitoperene amplifikacije riffova s puno lomova frekvencija (u pozadini su nafilani čudni tandrkajući efekti s puno neidentificiranih klepetaja), "Knjiga" vrlo nježna i harmonična s odjekom, hm, nekog ptičjeg cvrkuta (ne mora biti, ali tako mi zvuči, nešto poput sove), a posljednja "Uspavanka" je ugodno prošarana harmoničnim disonantama na razini ubrzane drone manipulacije.



Uz ovakav iznenađujući neo-folk dekor na svjetskoj razini, tu su i vrlo košmarni stihovi dovedeni skoro do paranoičnog horrora o kući koja ima nekoliko vrata što se otvaraju prema brdu i sad se tu razvezuje čudnovata, teško pojašnjiva i razumljiva fabula a'la David Tibetovih (Current 93) naracija u kojima se pojavljuju stvarni ili imaginarni likovi što jedan s drugime nemaju nikakve povezanosti poput halucinogenog tripa, točnije LSD-a koji nema pravila kuda će vas odvesti. Matej se lirski i zafrkava, na vratima mu piše 'Heligenblut' (mondeno skijalište u koruškoj Austriji odakle je Covid-19 došao na zapadni Balkan), ispričava komičnu storiju o preuzimanju paketa, 'cifra' čudnovato-zagonetne fore da su Rožlet i Kosobrin (likovi iz čuvenog Vandotovog dječjeg romana "Kekec") ustreljeni u njegovom krevetu, opisuje lucidnu zgodbu kada mu netko zvoni na vratima, da li ustavni sudac, tri Garridebija (likovi iz detektivske fikcije Arthur Conan Doylea iz serijala o Sherlock Holmesu) ili Carruthers, ha, pa bolje bi bilo uzeti Valium, a možda Demerol? Počeo je padati snijeg makar je lipanj. Dan je tužan kao Angelca Hlebce (slovenska filmska i kazališna glumica). Poželio je čitati neku knjigu, ali avaj, stranice su zalijepljene i napola poderane. Pa se odluči da nešto šalabrcne, Neca Falk mu kaže 'banane'. Jedna lutka ne čini proljeće. Kočijaš čeka ispred kuće i ne želi čitati, samo ga zanima kuda treba konje potjerati. Satovi su se zaustavili. U današnje vrijeme je poželjno da znaš baratati s kockama, važno je biti prijatelj, ali samo s pravom frizurom. Kad autobus zahrza, vozi nepravilnim rutama, nitko te ne odveze do garaže ako se sam ne pobrineš. Ostaješ u kući. Nema izlaza. Liježeš u krevet. Gospodar će te pokriti i uvući se u neku pjesmu Roy Orbisona. Majstor će otpjevati uspavanku za laku noć. Nekad je znao ponešto i napisati, sada samo krade...

Eh, da, tko bi se ovdje snašao? Genijalnost je u tome što je teško razumljiva i objašnjiva, a Matej ju je baš ovdje lirski i glazbeno sjajno prikazao posluživši se upravo neo-folk supstancama, da li slučajno ili posve namjerno... Prije bih rekao ovo prvo, ali sve miriše na ovo drugo kao da je krajićkom uha i neopisivo razboritog i pronicljivog uma godinama osluškivao neo-folk scenu i njene apokaliptične premise na trenutak što je trajao dan-dva-tri, zaboravivši krucijalne idole i uzore Dylana, Casha, Beatle, Elvisa, Cohena, Waitsa, Smodea, Springsteena... Ovakav darkerski, neo-gothic stil mu jako dobro stoji kao novo odijelo od glave do pete sa šeširom, cigarom i malo likera što stoji na rubu stola u zelenoj čaši prikazavši umjetnički užas pomanjkanja inspiracije u gunguli metropole gdje svaki dan odjekuju trube jerihonske.

Eh, da je ovakav album realizirao tamo negdje u periodu od 2008. do 2011. kada je zagrebačka udruga Krlja Ustvari organizirala ona čuvena Smaranja po različitim lokacijama, vjerojatno bi se pronašlo mjesta za njega da ga se utrpa na listu neo-folk izvođača koji su nastupali na darkersko-eksperimentalnim/ industrial seansama. Ovo nije ništa lošije od nekih čuvenih albuma Death In June... Vrlo otmjeno i originalno. Povratak u pravu formu, jedan od ponajboljih Matejevih albuma 2020.

Naslovi: 1.Zatišje pred nevihto, 2.Ugledni gospodje, 3.Paket, 4.Kralj panike, 5.Jutro, 6.Knjiga, 7.Metropola, 8.Uspavanka

ocjena albuma [1-10]: 9

horvi // 19/11/2020

Share    

> mjuzik [last wanz]

cover: Maori i crni Gonzales

ATHEIST RAP: Maori i crni Gonzales (2024)

| 09/12/2024 | pedja |

>> opširnije


cover: Stranci, EP

SCARLET NOTES: Stranci, EP (2024)

| 06/12/2024 | horvi |

>> opširnije


cover: Gateway to Oblivion

GLIS: Gateway to Oblivion (2024)

| 05/12/2024 | horvi |

>> opširnije


cover: Semi-final Hour of the Flood / Drunk Love Music / Zamka

ON TOUR / GLIB / BAOBAB: Semi-final Hour of the Flood / Drunk Love Music / Zamka (2024)

| 05/12/2024 | pedja |

>> opširnije


cover: Emanations of Forgotten Past

LABOUS an ANKOU: Emanations of Forgotten Past (2024)

| 03/12/2024 | edo žuđelović |

>> opširnije


> chek us aut!
> diskografija
cover: Apokalipsa

> linkz
> rilejted? [@ terapija.net]
> last [10] @ terapija.net

well hosted by plus.hr | web by plastikfantastik*