Snimljen u londonskom West Hempsteadu 19. prosinca (decembra) 2019. u vrijeme Matejevih posjeta britanskoj prijestolnici, a realiziran na Štefanje 26. prosinca s puim naslovom "Douchebag Mama in druge pesmi", ovo je jedan od šaljivijih radova s parodirajućim osnovama na stereotipne spodobe zlobnih žena u blues, rock and roll i drugim žanrovskim pjesmama.

Matej tu navodi primjere poput "Mean woman blues", "Mean little mama", "Mean mean woman" kroz raznolike nekadašnje i današnje mentalitete i njihove svjetonazore, ali nije riječ o obradama, već samo o inspiracijama. Prije svega, tko je "Douchebag Mama"? U toj prvoj pjesmi se opisuje neobična ženska narav pomalo lucidne, pomalo kretenaste i proklete bitch u lijepoj kući s pseudoseksualnim insinuacijama 'morda boš pomotoma s ceste, premočen, stopil skoz njen zadnji vhod', ha-ha-ha, 'še preden te dobijo v roke razrvana stopnišča' uz karikiranu grotesku na Rod Stewarta, polku, valcer i rock'n'roll. EP ima 4 šaljive pjesme s bogatim prizorima o dobročinitelju što stoji pred vratima napol skisanog miljeka, seoske idile uzgoja konja s brokatom u dupetu i 650-karatnih svijećnjaka koji navečer ne mogu zaspati ni nakon 13 uspavanki, eh, jbga, činjenica jest da donira onaj koji kim (začin) grize ("Participacija Kumina" u vokalnim disonantama), jako zgodnog bračnog skeča poput uvijek razočaranog i iznevjerenog Buster Keatona, a i Charlie Chaplina što su bili idealna prethodnica rocku u blueserskim katakombama života ("Bill, paketek!"), a kao potvrda tu je i "Boston, 1902", pjesma o slučajnom putniku-namjerniku koji je greškom zalutao u Boston, a možda je namjeravao ići u New York. Ne zna se. On je visok, konji na ulicama se plaše njegove visine, ljudi su mu nesigurni, gleda damu koja je opljačkana nasred ulice, a on takav stasit i visok joj ne može pomoći jer je, priznaje, kukavica i nema osjećaj empatije.

Glazbena podloga je dosta sterilna u prljavštini, samo distorzirana gitara s mnogo noise aditiva bluesa poput razmrdanih elektronskih Suicide koji su uvijek preferirali rock and roll u elektronici i česte de-kompozicijske ispade, no Matej ih vješto uobličava u toj buci sažimajući kratke i osnovne obrasce do cirka 3 minute. Prosječno. London mu baš nije bio neki osobiti izvor inspiracije, daleko je bolji kad snima i stvara u deželi. Možda je trebao zaista otići u Boston ili New York da bi napravio kreativnije ostvarenje, ali ništa zato. Ovo je dokument tog trenutka.

Naslovi: 1.Douchebag Mama, 2.Participacija Kumina, 3.Bill, paketek!, 4.Boston, 1902

ocjena albuma [1-10]: 5

horvi // 01/03/2023