U kolažu obrada i autorskih pjesama, Krajnc se na 11. ovogodišnjem solo albumu snimljenom još u proljeće 2015. kombinirano odnosi prema nekim izvornim materijalima dodajući svoje tekstualne preinake, no za razliku od nekoliko prethodnih, vrlo sličnih radova, ovdje je daleko više kontekstualiziran u njihove originale.

Težeći ka određenoj dramatizaciji album otvara zanimljivo adaptirana obrada legendarne "Cocaine" J.J.Calea nazvana "Državljan" s podosta prljave distorzije i reverba na gitari akustari, te kad se već pomisli kako će ovo biti još jedan od 'onih' ekscentričnijih, a možda i eksperimentalnijih radova, uslijede klasične akustične pjesme nizajući nekoliko obrada od kojih Caveova "Love letter" prođe gotovo neprimjetno zavijena u staccato baladu "Pismo". Kardiogram se malo ubrza u veseloj "Viva Las Vegas", dakako prevedenoj na slovenski, no već s tog početnog rakursa uviđa se da je izbor pjesama zajedno s autorskim okrenut u emotivne sfere dvoje nekad zaljubljenih što su sticajem okolnosti doživjeli neke intimne brodolome tražeći zadovoljštinu u preispitivanju grešaka, oprostu, samosažaljevanju, a i blagom hedonističkom porivu. Sasvim neumjesno bi bilo od Krajnca, onakvog mirnog i relativno uvijek skuliranog očekivati teške i grube riječi, frustracije, mržnju, agresiju, neko pijančevanje ili rozganje po porocima. On se daleko više snalazi u sentimentu i letargičnijem teritoriju (vrlo lijepa "Čopova"), pa tako niti obrada "Oprosti za sve" (Kalember-Mihaljević) nije nikakvo specijalno iznenađenje. Kroz čitav spektar sitnih iskrica stvara osjećaj 'sežgane' (sagorjele) ljubavi što je protekla u hipu metaforički je nazvavši popodnevnim hirom u crno-bijeloj tehnici poput starih filmova Gary Coopera na TV ("Popoldanska ljubezen"), a sasvim neočekivani odušak dopušta si u maksimalno satiričnoj vokalnoj izvedbi "Bele snežinke" (A.Černejeva-Bitenc-Krajnc) imitirajući maliganima nakvašenog očajnika što sam luta noćnim ulicama u silverstarsko raspoloženje s bocom močnog žganja u ruci 'bele snežinke, zvezdice bele, padajo, padajo tiho z neba'.

Melodramatiku još naglašuje s dvije obrade "Korina (Corrina, trad.)" i "Sapica mi je ime (Call me the breeze, J.J.Cale)" okončavajući samotnjačku fabulu u potrazi za novim intimnim uzbuđenjima i destinacijama otpuhujći glavnog junaka s povjetarcem do neke iduće obale uz šarmantno i zabavno vokaliziranje puno optimizma i nadanja.

Ljubavna priča u principu uvijek (ne)sretno skonča; bitno da je bila kvalitetna dok je trajala, a post-stresovi su joj posljedica o kojima Krajnc ovdje voli dramatizirati svojim poetskim šarmom gubitnika prisjećajući se zdrmanog stanja vrlo hladne i bistre glave. Unio se dostojno, upravo na adekvatan način u cijeli spektar popratnih događaja fino prezentirajući emotivni ambis i propast širokogrudnim lirskim pasažima, no da je utkao i mrzovoljne afekte ne bi nimalo škodilo.

Naslovi: 1.Državljan (Cocaine, J.J.Cale), 2.Referenca, 3.25 minut bo še živ (25 minutes to be, Shel Silverstein), 4.Pismo (Love letter, N.Cave), 5.Viva Las Vegas (Pomus-Shuman), 6.Polnočnjaki, 7.Oprosti za vse (Oprosti za sve, Kalember-Mihaljević), 8.Nevsakdanja osuplost, 9.Se z vrtnico v zobeh kaj spremeni?, 10.Popoldanska ljubezen, 11.Čopova, 12.Korina (Corrina, trad.), 13.Bele snežinke (A.Černejeva-Bitenc-Krajnc), 14.Sapica mi je ime (Call me the breeze, J.J.Cale)

ocjena albuma [1-10]: 7

horvi // 22/11/2015