MATEJ KRAJNC: Habent sua? Fata libelli! - v živo s Praznika glasbe (Slušaj najglasnije, 2020)
Snimljen mobitelom 21. lipnja 2020., elem onom kratkom ljetnom periodu kada nas je Covid-19 zavarao da se povukao barem iz dežele i Hrvaške koje su, kak'ti postale sigurne turističke zemlje, ovaj zapis iz Ljubljane na Kongresnom trgu prilikom održavanja Praznika glazbe, praktički je prvi pravi Matejov album uživo na kome se čuju i aplauzi, te njegova nonšalantna komunikacija s publikom.
Ovdje bi se onda shodno tome očekivala nekakva best-of set lista poput "Škržatova pesem", "Lenka se šeta", "Deževje nima besed", "Tihi dogovor (prišlek)" ili nekih od velebnih obrada Cohena, Dylana, Casha, Beatlesa, Springsteena, Tom Waitsa... Usput, znate li da su njegovi albumi Cohenovih obrada "Psalmi iz daljave" (2014), "Duše brez kraljev, pesmi Leonarda Cohena, 2. del" (2016) i "Namerjen v plaz" (2018) u kompletu stavljeni na službeni web Leonard Cohena? Kaže izdavač Zdena da su mu ti albumi doživjeli vrlo lijepe tiraže... 'Habent sua fata libelli' = knjige imaju vlastitu sudbinu ili nikad ne možeš znati što se sve može dogoditi s nekom knjigom (Terentianus Maurus, vjerojatno s konca 2. stoljeća nove ere).
Ovdje Matej pribjegao uglavnom manje poznatijoj pjesmarici izvevši tek dvije obrade: na stihove Antona Aškerca je otpjevao "Ponočna potnica" i pred sam završetak "Marijanu" od Smodeta, jednog od njegovih najranijih idola iz djetinjstva, dok je ostatak od 11 pjesama njegov prepoznatljiv rukopis i glasopis s električnom gitarom u raznolikim zvučnim performansima šetajući od distorzije, gain tretmana, do standardnog ne uletavajući bezglavo, a i nepotrebno pred domaćim auditorijem u eksperimentalizacije ili neko noise zvukovlje koje umije sve češće koristiti na studijskim albumima. Od pjesama posebno se izdvaja šašava zafrkancija "Moj otrok je biološko razgradljiv", te prpošno živahan rock/ rockabilly "Zorin", a sofisticirano se poigrao povijesnim medicinarima, slovenskim doktorom Gregor Volgarom - Carbonarius de Wieseneggom ilti po ruski Gregor Martinovič Karbonarij jer je koncem 17. stoljeća dobio velika priznanja ruskog cara Petra (za pjesmu "Doktor Karbonarius" je priložen i video spot). Također, na ovakvom dnevnom sessionu (snimljen u popodnevnim satima) očekivao bi se i poneki komentar, ako ne i kompletan lirski uron u aktualnu krizu oko pandemije, no Matej je i to lukavo mimoišao da auditorij ne zamara takvim tegobama, no zato je prepleo set metaforičkih pjesama u kojima se tematski provlače neke drugačije životne težave, primjerice oko staklenih leptira, staklenih dnevnih soba, staklenih roditelja, staklenih tjeskoba ("Stekleni metulji"), sentimentalna sjećanja na vremena kada su se koristile duhanske lule ("Pipa tobaka"), priča o namještaju s manjim vrijednosnim epitetima koje tumači Ivo Ban, poznati slovenski glumac ("Med dvema stoloma"), pa o Luju štirinajstom što je otišao u Kanadu svirati punk ("Dona Klara"), pa o rock and rollu koji je nekoć bio glavno svjetsko platežno sredstvo ("Čez osem let"), te sumorno katalizira današnjicu praznih ulica, trgova i gubitkom želje za izvješenje zastave ("Črne strani"). Tek na samom kraju je izveo jednu od poznatijih pjesama "Kreslina goba" objavljenu 2015. na projektu Brem sa Cepušom, suprugom Lenkom i bubnjarem Alešom Uratnikom, no ta četveročlana suradnja je bila samo na prvom izdanju "Prvo poglavje" (preostala 2 albuma su radili bez Aleša).
S obzirom kako je snimljen, vrlo dobro je provučen kroz pročišćenu produkciju i bez problema stoji u njegovoj visokotiražnoj kolekciji kao 215. izdanje.
Naslovi: 1.Ponočna potnica (A. Aškerc), 2.Samorastniki, 3.Stekleni metulji, 4.Zorin, 5.Doktor Karbonarius, 6.Pipa tobaka, 7.Med dvema stoloma, 8.Dona Klara, 9.Čez osem let, 10.Črne strani, 11.Moj otrok je biološko razgradljiv, 12.Marijana (Smode), 13.Kreslina goba