home > mjuzik > Blind Boy Spectacles Sings Country Gospel, reizdanje

kontakt | search |

MATEJ KRAJNC: Blind Boy Spectacles Sings Country Gospel, reizdanje (Slušaj najglasnije, 2020)

Objavljen još 2006. na KUD Stempihar Labelu, ovaj album s obradama na engleskom jeziku bio je potpisan umjesto s pravim imenom i prezimenom pseudonimom Blind Boy Spectacles. Bio mu je prvi pod tim imenom povremeno se vraćajući na njega objavivši još "Blues Session", EP (2014) www.terapija.net/mjuzik.asp?ID=20717, "Gospel Session (2015) www.terapija.net/mjuzik.asp?ID=23582, "Gospel Archives", EP (2016), "B.B.S." (2016) www.terapija.net/mjuzik.asp?ID=25429, "Milky White Way" EP (2017) www.terapija.net/mjuzik.asp?ID=27725 i "Pickin' The Gospel, kot Blind Boy Spectacles" (2018).
[  ]

Iskreno govoreći, bio mu je to stanoviti ispušni ventil za obrade bluesa, gospela i countryja u kome se od izdanja do izdanja sve bolje i bolje snalazio, no na ovome prvome je veoma dosadan poput mizantropa Dean Martina iliti pravim imenom Dino Paul Crocettija koji je unatoč ogromnoj popularnosti u filmskim komedijama, a ponekad i westernima, te dramama i pjevačkoj karijeri u kojoj je objavio 33 studijska albuma, 30 kompilacija i čak 108 singlova od kojih je 30 dospjelo na USA top-40, bio prikriveni rasist i nacist. Sjećam se jednog davnog interviewa kojeg je netko dao, a sad tko točno, nisam najsigurniji da li Neil Young, Steely Dan, možda Pete Townshend, netko iz The Rolling Stones ili možda netko drugi s kime je radio Martinov klavirist i aranžer Glen Dee Hardin. Uglavnom, taj 'netko' je došao u isti studio gdje je Dean Martin upravo snimao s Hardinom, te zahtjevao da se ti 'klošari, odrpanci i smrdljivci' izbace iz studija jer ga njihova prisutnost ometa, dekoncentrira i smeta, a njihov smrad osjeti preko stakla koje je odvajalo studio od režije i tonskog pulta. Taj 'netko' je nadodao da je to bilo grozomorno i ponižavajuće iskustvo nakon kojeg je prekinuta suradnja ne samo sa Hardinom, već i sa dotičnim studijem jer se osoblje posve priklonilo na stranu Martina. Ne bi ste to očekivali od takvog blagoglagoljivog demagoga, romantika i velikog šminkera soft i easy listening scene...



Nego, kao što spomenuh, ovih 10 pjesama su fakat dosadne, spore i monotone, izvedene su najjednostavnim gitarskim legatima kakva su obavezna u najdosadnijim country pjesmama (ima nešto i staccata i usne harmonike u "Lord, I've tried everything but you", "Lead me gently home, father", "Walkin' cane" s malo završnog jodlanja), međutim to je tako dosadno da i pijani kauboji u salunu dobiju napad entuzijazma za gađanje u klaviristu, pardon, tamburaša iz Kentuckyja koji obavezno mora imati odmornog konja u pripravnosti svezanog na stand-by, nahranjenog i napojenog da može u galopu prevaliti 20-30 milja do najbližeg grada, sela ili se sakriti negdje u šumu ili pećinu kako bi odmakao bijesnim goničima i lovcima na ucjenjene glave, te se spasio od omče, karabinke ili kolta. Ali zato pjesme imaju fantastičan vokalni rad, toliko senzibilan i topao da je gotovo neprepoznatljiv, koji puta vrlo lako zamjenjljiv s Elvisom the Kingom (u "Where could I go, but to the lord" koju je i sam kralj pjevao), a atmosfera im je gotovo pobožno skrušenog, euharistijskog karaktera. U principu, ovo je veoma ozbiljan rad za profinjene diskofile koji ne podnose nikakve opstrukcije, rockerska podvikivanja, falšanja, izvrnute devijacije, blasfemičnost i kojekakva mangupiranja, već dosljednu točnost i konciznost kakvu su uz Dean Martina imali Pat Boone, Andy Williams, Tony Bennett i slični konzervativci. A da je Matej ostao ovakav do današnjih dana čisto sumnjam da bih ga mogao shvatiti ozbiljno i gotiviti ga jer je ovdje uz potpuno emotivno uranjanje bez ijedne trunke duhovitosti kao da je na ispovjedi, a to nimalo nije zabavno makar se mnogo puta baš upravo ovakva glazba i ovakva vokalna interpretacija smatraju zabavnom lakoglazbenom estradom. Na stranu moje subjektivno mišljenje, no ne mogu nikako osporiti da je ovo vrhunski otpjevano i potpuno je drugačije od Matejevih radova unazad barem 5-6 godina, a i vokal mu se drastično izmjenio. Kažem, ovo je uistinu za probrane audiofile.

Naslovi: 1.Wayfaring stranger (trad.), 2.Nearer my God to thee (Adams, Flower), 3.Lord, I've tried everything but you (Knight), 4.Lead me gently home, father (Thompson), 5.Working on the building (Carter), 6.Walkin' cane (tard.), 7.Where could I go, but to the lord (Coats), 8.Go down, Gabriel/ Mansion over the hilltop (Stanphill), 9.There's a land way over in glory/ If we never meet again (Brumley), 10.No settin' sun (trad.)

ocjena albuma [1-10]: 7

horvi // 30/12/2020

Share    

> mjuzik [last wanz]

cover: Non Escape

DICHOTOMY ENGINE: Non Escape (2024)

| 17/03/2024 | horvi |

>> opširnije


cover: Liam Gallagher John Squire

Liam Gallagher John Squire: Liam Gallagher John Squire (2024)

| 16/03/2024 | terapija |

>> opširnije


cover: Violence Solves Everything Part II (The End of a Dream), EP

COMBICHRIST: Violence Solves Everything Part II (The End of a Dream), EP (2024)

| 16/03/2024 | horvi |

>> opširnije


cover: Files 01-12, compilation

MORGUE FILE: Files 01-12, compilation (2024)

| 15/03/2024 | marko šiljeg |

>> opširnije


cover: Sakati paun

DEMENTRONOMES: Sakati paun (2024)

| 14/03/2024 | horvi |

>> opširnije


> chek us aut!
> diskografija
cover: Blind Boy Spectacles Sings Country Gospel, reizdanje

> linkz
> rilejted? [@ terapija.net]
> last [10] @ terapija.net

well hosted by plus.hr | web by plastikfantastik*