Matej je obradio drugi album Ultravoxa sa čuvenim John Foxom iz 1977. kojeg je producirao mag new wave zvuka Steve Lillywhite. Ma nije. Šala. Ne bi to Mateju na pamet palo. Tko bi mu odsvirao električnu violu i one dionice Billy Curriea...

Možda bi to povezao netko izvan indoeuropskog jezičnog kruga, tamo iz primjerice polinezijske jezične skupine, neki raspjevani ribar, ronioc, sakupljač školjki, lovac rakova brez šole in brez poznavanja barem engleskog, a da mu se kojim slučajem nađe pri ruci ploča Ultravoxa i ovaj Matejev cd koji je pukom slučajnošću brodoloma ili neke havarije avionske pošte doplutao s ostacima do neke obale nastanjenog otočića. Hipoteza nije bezvezna. Ako se do tamo dokoturao Covid-19, zašto ne bi i Matejov cd koji je poslan za novogodišnji poklon dijaspori s druge strane planete? Ma ne bi to samo mogao zaključiti neki ronioc na dah i berač kokosovih oraha s druge strane kugle zemaljske, takvih lumena ima i daleko bliže u našoj okolici, našem dvorištu, a o takvim i vrlo sličnim ljudskim i društvenim devijacijama s turističkim maštarijama humoreskno zbori ovaj osmi po redu Matejov album u mjesecu prosincu (decembru) 2020. objavljen na dan 22., a bješe to u utorak, tri dana prije Božića. A Božić je bio u petak i kako mu bilo dosadno, a vrlo je vrijedan, te mu u kreativnom aspektu pogoduje karantena, samoizolacija, odsutnost nastupa (znate li da mu je zbog pandemije otkazano najmanje desetak događaja?), pogledom na njegovu službenu web stranicu ujutro 26., na Štefanje u subotu oko 4 h, pronašla su se još 3 nova albuma - "Virus?", "Globalna plošča" i "Krajnc ne da miru (leto pa se izteka)"...



Povezanost Ultravoxa i Krajnca na ovome albumu osim naslova ima tek ponešto i u punk/ new-wave riffovima; prljavi su i dostatno moćni, a u pjesmi "Mogoče pa ne" čak i spominje new-wave 'tišina reže toast po svoje/ na steni sence, tudi moje/ z gramofona novi val, če je mogoče, tudi Boye'. I to bi bilo to što se tiče tih poveznica. Nego, ovo je iznenađujuće dugačak album sa čak 13 pjesama, okey, zadnje tri su demo snimci priloženih tema, no kako god, ovako dugačak album nije napravio još od ona dva eksperimentalno - simfonijska rada "Trevor and the His Fine Members: Turrentologia" i "The Strange Dialogue Orchestra: Pallucio", a to je bilo već jako davno - 17. i 22. studenog (novembra) 2020., prije više od mjesec dana u kojima se svašta izdešavalo... Osnovu albuma "Ha ha ha ha ha ha" (ukupno 6 x) čini 10 pjesama s uobičajeno razbarušenim tematikama svakodnevne svjetske i lokalne komedije počevši od povećane prisutnosti broma u zraku, rasplakanih aerodroma, nestanka kočija i običaja da autobusi stoje ispred bankomata ("Blanti, blanti, a ha ha ha").



Nakon Božiča redovito slijedi manji raspust, a gdje ćeš bolje nego otići na more koje je u tom periodu najjeftinija turistička destinacija. Slobodno se mogu uzeti klizaljke i obavezno topla odjeća ("Vsi gremo čez zimo v Poreč"). Ostaci Božića su vidljivi u snijegu. Leže debele vucibatine koje su promijenile boje, ali nisu slavile Božić ("Hoteli so biti pametni"). Oni kojima je more preko zime mrsko i neatraktivno mogu u Videm pri Ptuju; dobra raspoloživost i povoljne cijene mada su ove godine ukrasi dvostruko skuplji, a i zrak i helij i rezerve dioksida i goblen Marije i vraga na straži ("Vsi gremo čez zimo v Videm"). Skok u intimističku opsesiju konstruktivne kritike ovakvom prisiljenom konzumerizmu lijepo se citira 'ne boste me pičili v ramo/ rama stoka in nareka/ Ahila vam jebem, norci!/ Ahil zapoje: mrtva reka...' ("Ne boste me pičili v ramo"), a onda, ne bih znao koji Boštjan 'lover boy' također želi malo nekuda otputovati, ali u inozemstvo i to bez Silvi ("Boštjan, kam si šel"). Nakon fešti i slavlja ostaju razbijeni tanjuri po podu, a bome i lusteri, neki bezobraznik zna srušiti i kamin. I to kristalni. Ima i pritužbi da je tehnika zastarjela, da su šalteri/ prekidači ofucani, ezavi morbidni, a pritisak na njih je stalan ("Malce plamenčki"). Malo tko se u takvim trenucima sjeti zla duboko u plućima, povrća i bilo kakve tolerancije. Obično nakon izobilja i slavlja slijedi apatija...

S maksimalnom vokalnom otkačenošću kakvu je do sada tu i tamo znao upriličiti u ponekim skladbama na ranijim albumima, posebice na posljednjih 20-tak, a prije njih se sramežljivo znao zahihotati ili odvaliti sličan, no kraći performans kroz stih-dva-tri, ovdje je svoju specifično satiričnu narav poete i vokalista usmjerio u dijapazon božićnog klauna, dvorske lude, pajaca, harlekina, kako god, kome je apsolutno svejedno vox populi mišljenje. Blagdanski su dani opterećeni nostalgijom za onim 'divnim i krasnim' vremenima kada se pijančevalo, prežderavalo i putovalo na slavlja i dočeke Nove godine, a on si je ovdje dao gotovo 100% oduška da se zabavi i otkači po vlastitom nahođenju inspiriran aktualnošću od koje se ne može pobjeći, ali se s njome može tjerati šega drsko joj pokazavši srednji palac. Ovakav zdrav humor s ovakvom interpretacijom izmamljuje veliki smješak na lice. A i studio Jebena Čeljust se preimenovao u Dojebana Čeljust.

Ha ha ha ha ha ha!

Naslovi: 1.Blanti blanti, a ha ha ha, 2.Vsi gremo čez zimo v Poreč, 3.Hoteli so bili pametni, 4.Mogoče pa ne, 5.Vsi gremo čez zimo v Videm, 6.Ne boste me pičili v ramo, 7.Boštjan, kam si šel, 8.Malce plamenčki, 9.Gemize, gemize, zelenjava, 10.Poslednji krevželj, 11.Ne boste me pičili v ramo (demo), 12.Boštjan, kam si šel (demo), 13.Vsi gremo čez zimo v Poreč (demo)

ocjena albuma [1-10]: 8

horvi // 26/12/2020