Pretpostavljam da se ovaj album zove "Organi" jer sam barem tako imenovan dobio omot, dok sa strane cd omotnice piše "Pljuča" što je jedna od samo 4 kompozicije na njemu nazvanih po organima koje Krajnc satirično nudi na pretplatu - oči, nos, pluća i želudac. Bome smo daleko došli ako nam se u to pretvori egzistencijalna ekonomska računica... Pjesme doduše ne zbore o tome da 'Krajnc ponuja organe na predplačilo' kao što stoji na omotnici; to je tek njegov afekt na teško socijalno stanje koje upriličava s nekoliko vitalnih stihova: 'pritisak je prehud, raznaša mi pljuča, moral bi ven, a ne najdem ključa/ moral bi ven, a ne najdem vrat/ končal bom v tej luknji kot psihopat' ("Pljuča") i 'vedo, da skrivam ključe od cesarskih vrat/ vedo, da imam tam balalajko/ vedo, da sem psihopat' ("Želodec"). Sad, koliko istine od svega ima u tome, a koliko metafore, nije teško prosuditi jer se Matej odavno pretvorio u hiperaktivnog kreativca koji skoro da po 'difoltu' objavljuje izdanja otprilike onim tempom kako se presvlači posteljina koja mu, uzgred rečeno možda i ne treba jer je upitno koliko uopće spava i da li uopće spava jer mu se čitav život sveo na kreativno sanjarenje. Drugi par rukava je minimalistička glazba na 3 žice uvijena u delay eksperimente pri čemu je isprobana svirka nespretnog staccata i otkačene neuroze kuckanja trzalicom i prstima po truplu ovog navodno zahtjevnog istočnoslavenskog akustičnog instumenta koji se razlikuje po hvatovima i štimovima od naše klasične tambure, mandoline ili bisernice.

Oprobao se Matej u ovome neobičnom eksperimentu zahvalivši Actooonu na glazbalu kojeg za sad još nije savladao, ali to mu niti nije bila namjera da odmah ide stvarati neku virtuoznu glazbu. Ponovno je rekao neke vrlo duhovite stvari na svoj račun malo zarativši i s bliskom okolinom, te u svega 10 i pol minuta odjezdio u istraživačke sfere bez obaveze da njima postigne nešto više od čistog pokusa.

Naslovi: 1.Oči, 2.Nos, 3.Pljuča, 4.Želodec

ocjena albuma [1-10]: 5

horvi // 06/06/2016