home > mjuzik > Skapinove zvijače

kontakt | search |

MATEJ KRAJNC: Skapinove zvijače (Slušaj najglasnije, 2017)

Matej ima savršeno dobar njuh za vlastite oscilacije filajući nemilice albume kao u kineskoj serijskoj proizvodnji trikotaže. Koji put mu dizajn uspije do perfekcije, a koji put se na toj pokretnoj traci desi omaška: neki gumb je krivo prišiven, jedna kragna je veća, druga manja, boja nije postojana nakon 2-3 pranja, tkanina nije dobro istkana pa se raširi (ili skupi), tako da je nakon nekoliko nošenja samo pogodna za brisanje poda u domaćinstvu.

"Skapinove zvijače" je prvotno realiziran kao zanimljiv roman o dotičnom Antonu Skapinu, monumentalnom Slovencu koji je preživio 3 velika rata i doživio duboku starost preko stotinu godina mada niti sam nije znao točnu godinu rođenja (negdje početkom 20. stoljeća), s 12 godina upoznao je svoju prvu ženu Anitu stariju od njega 15 godina, radio je kao potrčko u kazalištu, kasnije se upleo u elitni krug glumaca, sam je postao kazališni režiser, a kasnije ostvario i zapažene glazbene uspjehe snimivši 5 ploča za Jugoton, družio se s bratom blizancem Elvis Presleya, ženio se drugi put s Klavdijom Grajc i u poznim godinama postao skrbnikom sina od 30-tak godina koji je već imao nekoliko djece.

Oni koji su pročitali ovaj zanimljiv romančić (recenzija objavljena na Terapiji), svakako bi očekivali raznorazne glazbene formate u interpretaciji ovog, nazovimo soundtracka, jer se kroz 20. stoljeće odigrala strahovito važna uloga trendova popularne glazbe. Delta-blues, charlston, tango, foxtrot, dixieland, jazz, country, francuske, njemačke i talijanske šansone, meksički marijači, ex-Yu zabavnjaci, rock and roll, metal, punk, elektronika, hip-hop, alternativa, grunge... Ali ne. Matej je specifičan baš po tome što namjerno ne ulazi u koštac s vlastitim obzorom, pa niti s tematikom zadanog mu predmeta. Sjetite se kako je interpretirao glazbu za romane "Gora Stipe", "Poplava", "Divlji zahod" ili ponajbolji uradak "Plašč" (Trio Karaul). Stalno se migolji pa auditoriju na neobičan način prenosi neku novu verziju i neki novi kut gledanja: ono što se možda dešavalo, a nije spomenuto jer mašta mu je ogromna. Stiče se utisak da s ovakvim popratnim albumima nadograđuje propuste dovodeći slušatelja u veliki kompromis - što se ustvari točno desilo? I koja je verzija priče čvrsto fiksirana.

Jer, ovdje je libreto sasvim neočekivan: umjesto Antona Skapina, Anite i Klavdije pojavljuju se sasvim drugačije imenovani likovi, a sama radnja nema ama baš nikakve veze s očekivanom fabulom romana. Nigdje se ne spominje rad u kazalištu, svjetski i domovinski ratovi, ponajmanje sve ono o čemu je besedio u romanu, tek se u kompoziciji "Mestno obzidje" referira na jednu značajnu sintagmu 'pa se je dalo preživeti/ sesti na tla/ kamenje treti/ vrata ojačati z zapahi/ jesti vsak dan/ kuge ne imeti...'. I u završnoj, najkonkretnijoj "Ljubezen": 'visijo, visijo telešca/ nekdo jih z višine kropi, škripajo sredi noči'. Lukav je u tom pristupu da ne radi copy/ paste repeticiju, ali ga umije maksimalno zakomplicirati da niti najrevnijem pratitelju baš nije jasan njegov egzibicionizam. Ne kažem da se sve mora striktno odvijati po fabuli romana jer nije auditorij, odnosno publika baš toliko benava da ne razumije avangardne skokove s metaforama, alegorijama i raznim floskulama, recimo parafrazirajući Monthy Pytone, no Matej se sofisticirano šegači na umjetnički način ispredajući na ovome albumu radnju koja se desila u paralelno vrijeme Antona Skapina. Uf, jako zafrknuto poput nekih filmova Quentina Tarantina... Nimalo nije lako odgonetnuti koja je od ovih 8 pjesama vezana uz koji događaj u romanu, a to je, pak vrlo privlačna udica za analizu. I opet neki novi mogući film po njegovom scenariju i glazbi kojeg se još nitko nije prihvatio raditi. Siguran sam da bi režiser imao brojnih problema u ovakvoj kompleksno-zvrzlanoj strukturi dokučiti pravilne relacije, ali da će se netko hrabar, pronicljiv i inteligentan odlučiti na takav poduhvat mogućost je od koje ne treba gubiti nadu. Možda bi bilo najbolje da uz upute samog Mateja režiser radi film. Ajoj, kako bi to zanimljivo ostvarenje bilo i šta se svega tu ne bi izdešavalo...

Nego, druga stvar - glazba. Kao što sam spomenuo, od onoga što se Skapinu zbivalo kroz 20. stoljeće koje je proživio od A do Ž, nema ama baš ništa. Uvijena je u programirani jednostavni ritam uz pratnju akustične gitare koja zvuči prilično raštelano, a sama atmosfera funkcionira u onom štimungu nekoć obećavajućeg engleskog kantautora Samuel Llyod Duckwortha poznatijeg kao GetCape.WearCape.Fly (sjećate li ga se?) što je uz pratnju matrice s akustarom gitarom znao iznenaditi cijeli svijet referirajući se na novog Dylana, Neil Younga, Morrisseya, Springsteena, Jeff Buckleya, Thom Yorkea...



Možda su ovo samo hitovi Antona Skapina koje je objavio za Jugoton, a to je već daleko realnije. Tamo negdje sredinom 80-ih kad su programirani ritmovi zamjenili dobošare, a elektronika preuzela stvar u svoje ruke, čak je i sam David Bowie imao ogromnih smandrljotaka u karijeri poput "Absolute beginners" i "Never Let Me Down". U tom slučaju Matej, odnosno Skapin je napravio jednu vrlo sličnu hit pjesmu "Pomlad brez suknjiča" koja zvuči kao paralelni nadomjestak ex-Yu sceni što se furala na Talking Heads, Public Image Ltd., Simple Minds, Roxy Music, Echo And The Bunnymen i U2 (u produkciji Brian Enoa), a takvih je tada bilo u izobilju od EKV, Grad, Ogledala, Avtomobila sve do meni nikad poznatih ploča Antona Skapina. A da stvar bude još drastičnije jasnija, "Mestno obzidje" ima upravo točan synth dijalog "Govor tijela" (Boa) iz remiksirane varijante objavljene 1995. Na originalu iz 1983. su švedske cure Margareta Folkesson i Maria Folkesson u finišu albuma otpjevale jako sličnu melodiju. Naravno, tada su svi izvođači htjeli imati upravo taj šmek ili 'to' nešto što ih je dovodilo u epicentar trendly zvuka.

Matej sam po sebi nije nimalo u nikakvim trendovima i fučka mu se za njih, čak nije niti pustio bradu hipsterskih drvosječa, a da li je navukao hulahopke, oću reći one uske hlaće od elastike, nemam pojma. Ali da je opet napravio jedan posve neobičan album s jednim izrazitim hitom koji može proći kao alva uz sve ove retrogradacije Lačnog Franca i meni nikad uvjerljivog Predina kojeg su mnogi ishvalili kao sjajnog vokalista (ne gledam na odjek ex-Yu auditorija koji ga gotovo nije niti percipirao tokom 80-ih), činjenica je koja se ne može pobiti. Matej je poetski i knjiški gledajući kreativniji od Predina, daleko lucidniji, ali previše smiren i samozatajan autor na slovenskom jeziku koji još uvijek nakon 110-111 albuma nije zapažen u očima široke publike.

Naslovi: 1.Danes pa mleka ni, 2.Melita, 3.Mati vseh obzidij, 4.Steklenica pade, 5.Terezija, ki veze gobeline, 6.Pomlad brez suknjiča, 7.Mesto obzidje, 8.Ljubezen

ocjena albuma [1-10]: 7

horvi // 26/03/2017

Share    

> mjuzik [last wanz]

cover: Non Escape

DICHOTOMY ENGINE: Non Escape (2024)

| 17/03/2024 | horvi |

>> opširnije


cover: Liam Gallagher John Squire

Liam Gallagher John Squire: Liam Gallagher John Squire (2024)

| 16/03/2024 | terapija |

>> opširnije


cover: Violence Solves Everything Part II (The End of a Dream), EP

COMBICHRIST: Violence Solves Everything Part II (The End of a Dream), EP (2024)

| 16/03/2024 | horvi |

>> opširnije


cover: Files 01-12, compilation

MORGUE FILE: Files 01-12, compilation (2024)

| 15/03/2024 | marko šiljeg |

>> opširnije


cover: Sakati paun

DEMENTRONOMES: Sakati paun (2024)

| 14/03/2024 | horvi |

>> opširnije


> chek us aut!
> diskografija
cover: Skapinove zvijače

> linkz
> rilejted? [@ terapija.net]
> last [10] @ terapija.net

well hosted by plus.hr | web by plastikfantastik*