MATEJ KRAJNC: Krajnc hodi po svetu (Slušaj najglasnije, 2021)
Avanturističkog duha, ovaj 31. po redu album u 2021. godini, a četvrti u veljači prikazuje neke od poznatijih Matejevih opsesija koje je s vremena na vrijeme znao upriličavati na ranijim albumima, a i onima davno realiziranima, kao i u ponekim sličicama iz literarnih opusa.
Uvodna "Jezdim v Kolorado" osim prpošno i odriješito poletno odsviranog country-rocka u legatu baš i ne pruža neku osobitu poetsku snagu, tek čistu zafrkanciju, kao i naredna "Babilon" ('ne grem v Babilon, ne znam jezikov... tudi popijem ne veliko/... gobavci pravijo to ni fer, kdor ne razpada naj tudi ne pesni') koja može svašta predstavljati od jezičnih problema do krčmi, kvartova, trgovina, hospitalija... Bangladeš s prvog mu autorskog rada "Na prvem ovinku" (1999) www.terapija.net/mjuzik.asp?ID=30405 dobio je svoj nastavak u tugaljivo raspoloženim staccatima, ali ironijom natopljenoj "Bangladeš II" koja se u originalu referirala na celjski kvart Lava, a ovdje na ništa geografski konkretno. Daleko slikovitija je "Balada iz prerije" pored logorske vatre, tave i prizorima uzavrelog sunca, pustinjskih zečeva, mravinjaka i odjeka glasova bez jasnih oblika.
Pun pogodak je "Oglato kraljestvo" sa ciničnim metaforama dvorskih luda, paralelogramskim zabavljačima što skaču 'hop hop hop' pred kraljom uz priče o ljubimcima, svi su oni jako dobro poznati, vole da im se pojačava taština, da ih se tetoši i mazi, zgodno prikazano 'ližem jim čevlje, rahljam jim prst in pokrijem jih če dežuje'. Avangardno postavljene gitarske refleksije u temi "Nebraska" psihodeličnim tkanjem i spoken-word citatima razvija zanimljive društvene apstrakcije u kojima revalorizacija zadnje pune crte zahtijeva cijelog čovjeka premda je platno uvijek sivo, vino na usnama zapeljuje, a oni što bježe u strane podrume rijetko sjedaju za doručak. Još neobičniji prikaz je u naslovu "Arktika" sa začudnim stihovima: 'vuš naredi po zraku, ptiči so letos hitri/... na jablani vedno čaka Fructal, na dopustu ali na drogi'. Ha-ha-ha. A zadnja, također klimatski 'hladna', samo sa suprotnog pola, "Antarktika" zaokružuje ovu nesvakidašnju epopeju u kojoj se hladnoća mjeri sasvim drugačijim kriterijima od Celzijusevih, Farenheitovih ili Kelvinovih stupnjeva: prevodima titlova na odjavnim špicama, brojevima cipela koji ne konkuriraju stupnjem očekivanja što sasvim razumljivo rezultira otkrivenjem da geografski polovi više nisu najhladnija područja na Zemlji: i sveti Janez se baca u led da ubire zimsko cvijeće.
Od paradoksa do abrazivno-metaforičkih apstrakcija s podosta eksperimenata, kako u lirici, tako i u glazbenim relacijama putovanje po svijetu zadire u maštovito autorovo bogatstvo da s vrlo malo, ali probrano odmjereno izrečenim stihovima ocrta jedan letimičan poetski putopis poput proširene domaće zadaće u kojoj bi se i profesor književnosti našao zatečen s količinom neobičnih, bizarnih začkoljica, što poetskim, a što lingvističkim jer s ovakvim Matejom nije baš jednostavno putovati.
Naslovi: 1.Jezdim v Kolorado, 2.Babilon, 3.Bangladeš II, 4.Balada iz prerije, 5.Oglato kraljestvo, 6.Nebraska, 7.Arktika, 8.Antarktika
Pepel, ki mi je padal po roki - pesmi Toma Vebra (2019)
Tretje poglavje (z Agencijo Rokenrol) (2019, Helidon)
PESMI, KI SEM JIH ŽE OD MALIH NOG ŽELEL POSNETI, PA JIH NISEM, KER SEM UGLASBLJEVAL POEZIJO IN IGRAL ROKENROL, ZDAJ MI PA NI VEČ TREBA SLUŽIT TRGU, KER SEM BOGAT IN SLAVEN IN LAHKO POJEM POP PESMI, KI SO ME IZOBLIKOVALE V MOŽA! (2019)
Usode na kredit (2019)
Vojne slike - balade Janeza Menarta (2019)
Bele živali so zelo pogosto gluhe - pesmi po navdihu kratkih zgodb Ivane Myškove (2019)
Mati, odprite no darila - božični album 2019 (2019)
Douchebag Mama, EP (2019)
The Guardian, LP (kot Matt Kaye, junij 2019, z letnico 2018, Kulturni center Maribor/Kvakas)