home > mjuzik > Fanfare?!, ločila in kolesa na motorni pogon

kontakt | search |

MATEJ KRAJNC: Fanfare?!, ločila in kolesa na motorni pogon (Slušaj najglasnije, 2020)

Mnogo puta si poželim da vidim i doživim kako to Matej snima albume jer ga svaki puta 'pere' neki novi poriv kad su eksperimentalni poduhvati u opciji. Koji puta umije izivoperiti već prokušanu radnju dodavanjem ili oduzimanjem sporadičnih efekata, a kako u principu sve radi sam, redovito ostavlja dojam nevjerojatnog producenta koji točno zna što umjetniku treba baš u tom trenutku da dočara kompletan dekor.
[  ]

Ovaj 226. album u karijeri, a šesti od 9 objavljenih u abnormalno produktivnom mjesecu rujnu (septembru) 2020. na dan 22. (još ih ima na datume 27., 28. i 30.) došao je samo dan nakon albuma "Revizija" www.terapija.net/mjuzik.asp?ID=30248 i donosi posve drugačiji zvuk koji se referira između vraški kontempliranog spoja noisea i akustike. Istovremeno se čuje i akustična i električna gitara kao da je nadosnimavao neke dionice, no pretpostavljam da nije, već je vjerojatno koristio neke friške efekte kakvi mu do sada nisu bili sastavni dio zvučnog performansa stvorivši popriličan psihodeličan kaos uz koji fino legne i poneki joint. Ali kako relativno dobro znam Mateja iz analiza njegovih mnogobrojnih djela i poznajem ga osobno, sklonost ka porocima mu je na posljednjem mjestu u životu, te se svaki puta čudom čudim i divim kuda i kamo ga je odvela i dovela strast za poetikom, glazbom i izrazom, a opet, kad se sagleda njegov ogroman raspon uzora što su mahom, ha, recimo 'čistunci' uvijeni u standardne formate starih blues, folk, rock i pop gabarita, svako novo Matejevo izdanje ima neki novi i drugačiji šmek jer odavno zna da s tipičnim trubadursko-kantautorskim izrazom akustare tambure poput ranog Dylana, te ponekad uz svoje orglice (usnu harmoniku) koje sve rijeđe koristi neće isplivati iz gomile sličnih imitatora.



Zvuk ovog albuma je nešto posve novo u njegovom opusu. Istražuje poput Sonic Youth i Hendrixa mogućnosti gitarskog feedbacka, a što je točno koristio, ne bih znao odgonetnuti, no prokleto dobro zvuči na mnogim relacijama koje niti Dylan, Cash, Cohen, Springsteen, Elvis i još mnogi mu uzori, osim Tom Waitsa nikad nisu i niti ne bi htjeli koristiti u svojim pjesmama. Usporedio bih ga sa čuvenim američkim Bob Log III koji uglavnom s motorciklističkom kacigom na glavi svira raštelani blues-punk/r'n'r/noise, a na ovim stranicama je zastupljen tek u nekim mojim recenzijama, jednom davnom koncertnom raportu Ane iz Trsta 2009. www.terapija.net/koncert.asp?ID=6795 i najavi koncerta 30.X 2019. u zagrebačkom Vintage Industrial Baru s kojeg nitko od naših Terapijskih suradnika, ako je otišao, nije napisao raport. Bob Log III jest legenda undergrounda, a Matej možda i nesvijesno na ovome albumu zvuči upravo baš poput njega! Opako endemski, samo još nije ovaldao karizmom live oneman band da istovremeno svirajući gitaru udara i bubanj, ali, Matej može sve što poželi i kako mu dođe jer je neopterećen malomeščanskim naklapanjima Slovenije, Hrvatske i još ponekih državica ex-Yu, ako su ga neki dobrobnamjerni i ničime izazvani, pogotovo ne nacionalizmom, glazbeni kritičari i novinari uspjeli usvojiti kao obavezno štivo za dugotrajno razmatranje. Krajnc je, da skratim, na zadnjih 100-tinjak albuma nešto poput stripa Alan Ford. Izbacuje serijal genijalnih poetskih zajebancija sprdajući se s kapitalizmom, društvenom krizom, moralnim načelima i svačime, a bome, takav prije samo 5 godina nije bio.



Povrh ovoga je njegov fantastičan vokal i poetska snaga kompresiranja u redovito duhovite zajebancije koja ovaj puta, kao i uvijek, metaforički veže racionalno, realno i maštovito iracionalno poput Monthy Python ironije u kojoj ne možeš točno biti siguran za svaki detalj, ali za globalnu konstrukciju možeš. Recimo da je ovo album o biciklistima, vozačima, šoferima, sudionicima u prometu kao što nalaže fanfarski naslov očekivajući i nezaobilazan segment 'bajkera'. Krenimo redom... "Defekt" je Matejeva osobna priča slabovidnosti u prometu, a složio bih se s njom 'začel sem slabo, vrh bloka mi je neumudoma oslabil vid/ pravijo: komet... pravim: če vi rečete, bo že tako', hodajući po gradu sretnete dobronamjernu gospođu koja i ne zna puno o životu kojeg živi u 21. stoljeću pojašnjavajući joj bežićni sustav (kao da i poznaje onaj sa žicama) u razmrdanoj "Nonšalantna gospa", no to je tek početak što počinje baladičnom staccato škripom "Neutemeljen dvom v podbradek Franka Zappe" otvarajući uvijek nevjerojatne Matejeve lirske sposobnosti da napravi pravu vrtoglavicu od zamršenih stilskih figura poput 'nihče ni preblizu ko udari grom/... zvoniki se majejo pod lastno težo, vrtoglavico imajo/ plačali so jim zgolj predujem, več jim za zdajo ne dajo/ ... Nekje v mestu umira Poncij Pilat, njegov requiem seže globoko', a takvih eskapada ima o-ho-ho u zadnjih stotinu i nešto albuma sve više potencirajući čisti umjetnički stil, a sve manje onaj pučki, kao što je i sam rekao na prethodnim albumima, posebice na "Bonboniera za mamico in atija" www.terapija.net/mjuzik.asp?ID=30247 gdje je upriličio totalno iskren segment povezivanja vlastitog karaktera s porodicom, društvom, okolinom i čitavim sustavom kroz individualnu zafrkanciju koja ga nosi, pa valjda, otkako je napravio album "Vladavina indigo otrok"www.terapija.net/mjuzik.asp?ID=30238 po motivima istoimenog romana Bojana Eskelenskega.

Najbolja pjesma ovog albuma je po mom mišljenju "Dulcimer in v klanec", totalno sjebana ritmički makar je u blues ritmu, u njoj sve upada u abnormalnu lo-fi komešanciju, ritam se raspada, ostaje u taktu, ispada iz njega (prava stvar za John Peel Session BBC Radio1) i osim toga ima ono neophodno 'probijanje' zvuka koje dočarava da Mateja nitko živ ne doživljava genijalcem samo zato jer ga ne sluša kad napravi još jedan fantastičan album na kome ponovno spominje "Pater Morbidnik"-a iz pjesme "Mance Lipscomb" s albuma "Folksongs"www.terapija.net/mjuzik.asp?ID=30234, ovaj puta u drsko sročenom kontekstu da je fino uhljebljen bogataš koji odavno ne živi u samostanu, već u skromnoj rezidenciji elitnog dijela grada, ne mota jeftin duhan i svaki dan u 5 zapali s Bogom kroz ugodno časkanje i savjetovanje.

Pa sad, da li je ovo album o bajkerima, biciklistima, svetim Petrima traktoristima i svim mogućim vozilima iz voznog parka? Baš i nije.

Naslovi: 1.Defekt, 2.Nonšalantna gospa, 3.Arhaični samostalnik, 4.Ugotovitev #4, 5.Neutemeljen dvom v podbradek Franka Zappe, 6.Dulcimer in v klanec, 7.Vlom brez presežka, 8.Pater Morbidnik

ocjena albuma [1-10]: 7

horvi // 13/12/2020

Share    

> mjuzik [last wanz]

cover: Za M

THE RANDOM: Za M (2024)

| 13/10/2024 | horvi |

>> opširnije


cover: Al Aqrab

AL-NAMROOD: Al Aqrab (2024)

| 12/10/2024 | horvi |

>> opširnije


cover: Vakat

SHTULLA: Vakat (2024)

| 11/10/2024 | edo žuđelović |

>> opširnije


cover: RepubliKaj

OGENJ: RepubliKaj (2024)

| 10/10/2024 | horvi |

>> opširnije


cover: Tuesday, soundtracks

ANNA MEREDITH: Tuesday, soundtracks (2024)

| 08/10/2024 | horvi |

>> opširnije


> chek us aut!
> diskografija
cover: Fanfare?!, ločila in kolesa na motorni pogon

> linkz
> rilejted? [@ terapija.net]
> last [10] @ terapija.net

well hosted by plus.hr | web by plastikfantastik*