Da mjesec rujan ima još jedan dan, Matej bi vjerojatno 31. objavio još jedan album zaokruživši cifru na 10 izdanja u jednom mjesecu. Da vidimo o čemu se ovaj puta radi... Osim gitare, ovdje u nekoliko pjesama koristi minimalističku elektroniku, odmah u uvodnim "Lepo lice" i "Obrazi vstajajo", te djelomice u "Demi Moore in vprašaj na koncu stavka", iznenađujuće plesnom komadu "Družina kot špelica družbe", dok u završnom "Utopljenec" na tekst Puškina (prepev Mile Klopčič) rabi ambijentalni dekor u satiričnom spoken-word maniru. Ostatak pjesama je nafegan uobičajenim distorzijama prolivenih prozračnim disonantama, a vokalno isijavanje je ovaj puta teatralno s koji puta bizarnijim interpretacijama ciktanja i komičnog prenemaganja, osobito u "Obrazi vstajajo" koja može nasmijati do suza i "Poza" u kojoj mu gostuje supruga Lenka.



Ostavivši postrance onaj neobičan, ha, rekao bih apstraktan poriv za poetikom kakav je upriličen na prethodna dva izdanja, ovdje također ima čudnog kaosa, ali znatno jasnijeg motajući se oko hipsterskih furki, mladenačkih šala, programa kompjuterskih i internetskih aplikacija, lingvističkih štoseva ('vedeli smo, da je govor ukraden, a Neda je šla iz sobe'... 'Čolić, Polič in Oršolič'... 'obvoznice ne prenesejo trash metala, Krist Novoselić ni antikrist') i tako svašta nabacanog. I malo trendovske ljepote s tetovažama, šetnji ulicama sa slušalicama na ušima ('za boljše razumevanje družinskih vezi pritisnite 2/ glasba v slušalki je še vedno zgolj prislovična'). Uglavnom vrlo šašavo i zvrkasto kao što sam naziv albuma govori. Bez kormilara i striktno određenog koncepta jer se Matej u mjesecu rujnu dobrano ispucao na socio-političke i društvene težave davši si sasvim opravdani odušak na posljednja 3-4 rada prožeta koječime komičnim i neobavezno neodređenim leksikonom slobodne svaštare.

Naslovi: 1.Lepo lice, 2.Obrazi vstajajo, 3.Barcarolle, 4.Demi Moore in vprašaj na koncu stavka, 5.Nasmeh, 6.Poza, 7.Družina kot špelica družbe, 8.Utopljenec

ocjena albuma [1-10]: 7

horvi // 14/12/2020